Serijal Sniper Elite već dva desetljeća igračima pruža doživljaj jedinstvenog iskustva taktičkog snajperiranja tijekom Drugog svjetskog rata. Serijal je s nama devetnaest godina, još od 2005. godine kada smo prvi put upoznali Karla Fairburnea, američkog operativca OSS-a, u njegovoj misiji sprječavanja sovjetskog preuzimanja nacističke nuklearne tehnologije tijekom bitke za Berlin. S vremenom, serijal je evoluirao, uvodeći inovacije poput “X-Ray Kill Cam” u igri Sniper Elite V2, koja je omogućila detaljan prikaz učinka metka na tijelo neprijatelja. Svaki nastavak proširivao je horizonte, vodeći nas kroz raznolike terene Sjeverne Afrike, Italije i Francuske, pa i Hrvatske, dok smo pratili Fairburneove operacije protiv osovinskih snaga. Najnoviji naslov, Sniper Elite: Resistance, lansiran 30. siječnja 2025., obećao je dodatno unaprijediti iskustvo, donoseći svježe izazove i produbljujući već sto puta doživljenu, ali vjerujemo nikada dovoljno istraženu i zapravo u potpunosti neiscrpnu priču Drugog svjetskog rata, ovoga puta kroz oči novog operativca, Harryja Hawkera.

Dvije strane

Nakon što smo vam pružili zaista kratak osvrt na povijest serijala, jer dosad je ipak izašlo dvanaestnastavaka koje ne bi imalo smisla pojedinačno nabrajati, vrijeme je da se osvrnemo i na Rebellionovu najnoviju taktičku pucačinu, koju slobodno možemo nazvati spin-offom s obzirom na to da po prvi put uvodi novog operativca, čovjeka s kojim smo se susreli u nekoliko navrata kroz prethodna izdanja serijala, Harryja Hawkera.

WW2 i dalje ostaje nepresušan izvor materijala za izradu akcijskih pucačina, a mi ponovno nemamo ništa protiv tog

Priča Resistancea odvija se istovremeno kao i priča posljednje igre serijala, Sniper Elitea 5 i zaista bismo voljeli napisati da tu svaka sličnost s prethodnom igrom prestaje, ali ne možemo. Resistance je punokrvni sljedbenik serijala, s tim nema nikakve dvojbe. Ali je istovremeno mogao proći i kao malo veći DLC za peticu. Razloga za to je nekoliko, primaran je taj da praktički nije donio ništa novo u serijal, mehanike su ostale iste, načini na koje se oružja ponašaju također, jedino što Harry, za razliku od Karla, ima nešto veću šansu pronaći municiju i dodatnu opremu po mapi – navedeno nam se čini kao da je puno dostupnije nego što je bilo u petici. Priča vam isto tako vjerojatno neće ostati u posebnom sjećanju, niti jedan lik ne odskače od ostalih i cijeli štimung međusekvenci odaje dojam da je priča napravljena isključivo kako bi igra imala barem neku osnovnu radnju. I to se ponajbolje vidi u nesinkroniziranim pokretima usana likova i audio dijaloga koji se čuje, a koji pak zvuči previše studijski.

iste medalje

Da ne bi sve ostalo na lošem, što je na ovaj ili onaj način prisutno u gotovo svakoj modernoj igri, moramo naglasiti i one pozitivne strane, a tu ćemo se vratiti na rečenicu iz prethodnog paragrafa: „Resistance je punokrvni sljedbenik serijala, s tim nema nikakve dvojbe“. Ovaj je spin-off zapravo donio nekoliko novih mapa tijekom 9 misija, kroz koje možete navigirati po dobrom starom Sniper Eliteovom receptu – gotovo u potpunosti proizvoljno s ponešto opcionalnih pristupa svakom zadatku.

Serijal Sniper Elite mogao je slobodno preinačiti ovaj spin-off u malo veći DLC, što sudeći po svemu on zapravo i jest

Skeniranje okruženja, iskorištavanje vertikalnosti mape, snajperiranje iz daleka i sinkronizirano povlačenje okidača u trenutku kad se oglasi crkveno zvono radi prigušenja zvuka još je jednom vrhunski odrađeno i pruža osjećaj realne simulacije. Nije nam se jednom dogodilo da skoncentrirano pratimo glavni zadatak i putanju do njegove realizacije, da bi krajičkom oka pronašli neki skriveni put koji bi se pokazao kao bolja ili lošija opcija od one po kojoj smo krenuli. A velike mape Sniper Elitea kriju štošta, od random NPC-jeva, odnosno vojnika koji u međusobnom razgovoru otkrivaju neke tajne dokumente do novih tajnih prolaza koje vrijedi istražiti. Multiplayer je podjednako dobar kao prije, bez većih promjena, ali zasigurno s još većim postotkom cheatera koji uz raznorazne auto-aimove uništavaju želju za makljažom drugim igračima. Novost je svakako mod Propaganda Missions koji je moguće otključati pronalaskom propagandnih postera za vrijeme kampanje koji potom otvaraju kratke misije različitih vremenski ograničenih scenarija poput šuljanja i snajperiranja unutar vremenskog okvira.

Nakon svega ostaje pitanje, je li ovakva igra, koja u gameplay ne donosi ništa novo i „groundbreaking“, već se u potpunosti oslanja na prethodni nastavak i zapravo ga dodatno proširuje, vrijedna svoje pune cijene? Ako ste zagriženi ljubitelj serijala i želite ponovno doživjeti peticu, samo s novim mapama i iz malo drugačije kuta gledišta, vjerojatno da? Mi bismo i dalje voljeli da je igra ponešto (cjenovno) dostupnija svima, pogotovo jer ne možemo izgubiti osjećaj da za spin-off/proširenje plaćamo punu cijenu. Ma koliko god on dobar bio.

PUN POGODAK Granata bačena direktno u neprijatelja daje zanimljiv pogled na njegove unutrašnje organe

OTVORENE MAPE i njihova vertikalnost igraču nudi na desetke mogućih opcija pristupa

ARTSY Dok se mi divimo lijepom vizualu netko će na drugoj strani pobrati metak

X-RAY KILL CAM samo što se nije otvorio, isto kao i Hansova glava

SKRIVANJE Ponekad je neprijatelja potrebno sakriti u mrak, a koju će pozu on pritom izvesti nije na nama za osuđivanje