Remake Resident Evila 2 potpuni je kritički i komercijalni uspjeh, što možete saznati i iz naše recenzije u Rebootu #58, a svaki put kad vidimo jedan tako spektakularno uspješan remake nekog klasika, razigrani um napravi svoje i misli odlutaju u paralelnu dimenziju gdje razvojni studiji nemilice štancaju super kvalitetne remakeove naših najdražih igara. Koje su to igre u pitanju? Odgovor naše web ekipe je u nastavku.
Nekima od nas je um otišao na toliko spektakularna mjesta da su čak i Kirbyja zamislili kao Resident Evil spin-off. Možda vam je na prvu smiješno dok ne postane stravično.
P.S. Potrudili smo se linkati trailere sa službenih stranica izdavača ili developera, no budući da se radi o starijim igrama to nije bilo uvijek moguće. Doduše, traileri, glazba i intro filmići su još uvijek jako kul i lijep komadić povijesti. Uživajte!
“Legendo, slušaj me kad ti kažem da je originalni Resident Evil 2 bolji od ovog remakea. Remake je fakat dobar, bez sumnje, al’ nema mi to isti šmek k’o ’98 kad smo osvojili broncu na svjetskom. Savršena godina, stari moj.”, strastveno je poentirao kvartovski sveznalica vadeći posljednju zgužvanu cigaru iz mekog pakovanja Stoše.
Kirby’s Dream Land
Ajd’ budimo realni. Kirby je već sam po sebi jako zastrašujuća figura. Općenito ne vjerujemo ničemu što može otvarati usta u dimenzijama vlastitih gabarita. Pritom još usisava u sebe sve živo i mrtvo. To što je on ružičaste boje i sav sladunjav je samo dobar PR. Znate onu „iz Mire tri vraga vire“?
Kao takav bi zapravo bio izvrstan kandidat za Resident Evil spin-off. Razmotrimo činjenice. Ima ogromna stopala, što znači da čvrsto stoji na zemlji. Centar mase mu je izrazito nizak, nema boga da ga prevrnete, ali ga možete kvalitetno kotrljat. Usta smo već spomenuli, što predstavlja jedinu produktivnu vrijednost konkretne kategorije zombija. Matematika je jasna!
Količina ljudi pojedenih u jedinici vremena, u kojoj Kirby s lakoćom zadovoljava sve metrike. Batrljci koji vire iz njega predstavljaju ruke koje ionako nemaju mnogo koristi, što i ne predstavlja toliko problem jer ih ni zombiji nešto pretjerano ne koriste. Kirby ionako za to kompenzira mehanikom usisavanja. Treba li još argumenata? Opet, retoričko pitanje.
Plot-twist! Kirby je zapravo štetočina u zemlji snova, a kompletna ekipa oko njega zapravo spašava živu glavu. Mind = Blown!
Leo Tot
Drakengard
Yoko Taro je napokon dobio puno priznanje za svoj genij. Gotovo petnaest godina je trajala agonija auteura gaminga da ga šira publika prihvati i napokon je svoju katarzu proživio s Nier: Automatom nakon što se (napokon) spojio s kompetentnim developerima. I sve je to predivno, hipster fanovi su također doživjeli svoju katarzu dok su napokon mogli reći „je da, ok je Automata, ali prvi Drakengard brate“. I naravno, svaka racionalna osoba će tu tvrdnju odbaciti, ali ima istine u tome.
U ovo doba remakeova, remaster, rereleasova i ostalih engleskih riječi, mislim da je vrijeme da Drakengard dobije svoj dio lovorika koje je zaslužio. Dok se Nier: Automata poigrava s temama nihilizima, ali na ponešto optimističniji način, Drakengard je potpuno utopljen u beskompromisni, zli nihilizam.
Najveća prepreka igranja Drakengarda danas je, osim spajanja PS2 na TV, gameplay šablona ranog doba PS2 generacije, loši klon Dynasty Warriorsa koji je tad bio en vogue. I iako je taj gameplay fenomenalno kontekstualiziran unutar priče same igre, ipak je još uvijek button-mashing Dynasty Warriors klon. Kada bi se mehanika gameplaya dala PlatinumGamesu, dobili bi sigurno brutalni, animalni gameplay loop klanja. Iako su dijelovi leta na zmaju još uvijek fenomenalni, mogao bi se i tu dodati pokoji update.
Netaknutim bi se ostavio šizofren soundtrack, zlokobna atmosfera i čudesna priča. Naravno, ovaj remake je potpuno van sfere očekivanog, ali bilo bi šteta da veliki dio gaming svijeta ostane zakinut za priču prvog Drakengarda i iskonsko zlo koje isijava iz Caima i ostalih.
Damjan Pažin
Deus Ex
Činjenica jest kako neke igre poput ranih 3D igara s kraja devedesetih i početka 2000-ih nemaju tendenciju lijepo ostariti zbog tehničkih limitacija tadašnjeg hardvera. Drugim riječima, ne stare poput finog vina, već poput mlijeka. Usprkos tome, te igre nikad neće izgubiti na značaju s obzirom na to da su utrle put za ono što su videoigre danas, a to su mediji preko kojeg se mogu ispričati uistinu duboke, emocionalne i kompleksne priče.
Zato je sada idealna prilika za remake jedne od, po mnogima, najboljih igara ikada napravljenih, a mislimo na Ion Stormov Deus Ex. Pod redateljskom palicom legendarnog Warrena Spectora, Deus Ex je svijetu gaminga predstavio dotad neviđenu kombinaciju kompleksnih RPG mehanika i pucanja iz prvog lica, zaokruženu s iznimno realiziranim i dubokim narativom.
Iako je igra objektivno remek-djelo, kad bismo ju danas ponovno instalirali vjerojatno bi nas oči boljele od grafike koja se u najmanju ruku i najblaže rečeno može opisati kao kockasta. Od same pomisli da se ponovno vratimo u cipele JC Dentona u nekom od današnjih modernih grafičkih pokretača, dođe nam da odmah šaljemo prosvjednu notu u Square Enix u kojoj ih pitamo kojeg vraga čekaju.
Ivan Fratrić
Captain Claw
Iako velik dio publike ne zna tko i što je Captain Claw, ovaj naslov i lik su nam u srcu još od davnih dana – toliko davnih da je ovo jedan od prvih naslova kojeg su neki od naših članova redakcije ikad zaigrali.
Razvijen i izdan od strane Monolith Productionsa, ovaj 2D platformer je na europsko tržište izašao početkom 1998. godine za PC te je igrače postavio u tijelo i duh gusarskog kapetana Nathaniela Josepha Clawa koji je ujedno i mačak. Naš kapetan Claw na samom početku igre ostaje bez broda te biva zatočen od strane pasa Cocker-Spaniardsa. Za vrijeme zatočeništva pronalazi skrivenu poruku i djelić mape te saznaje za artefakt zvan Amulet of Nine Lives koji nositelju nudi skoru besmrtnost te se zbog toga odlučuje baciti u potragu za njim.
Iako se remake ove igre najvjerojatnije neće dogoditi, zbog zabavnog i vraški teškog gameplaya, naša želja za druženje s Captain Clawom napravljenim prema današnjim standardima će zauvijek biti nešto o čemu maštamo.
Borna Cmrečnjak
Oni
Oni je akcijska beat ’em up avantura iz trećeg lica, izašla 2001. godine na PC-ju, Macu i PlayStationu 2. Iza nje stoji popularni studio Bungie (ogranak Bungie West), a glavni dizajner bio je Hardy LeBel koji je tu ulogu obnašao i na prvoj igri serijala Halo.
Oni je bio svojevrsni dragulj koji je puno toga učinio kako treba, ali ne bez greške. Glavna inspiracija bili su mu anime cyberpunk filmovi Ghost in the Shell i Akira, a radnja je smještena u distopijsku cyberpunk budućnost u kojoj preuzimamo ulogu Konoko – genetski modificirane policajke iz specijalnog odreda za borbu protiv tehnološkog kriminala. Osim anime cyberpunk settinga i ženske protagonistice, igra je briljirala izrazito detaljnim mehanikama sustava borbe, kako prsa o prsa uz glatku animaciju kompleksnih borilačkih poteza, tako i po pitanju napucavanja s deset različitih vrsta oružja.
Glavne zamjerke bile su minimalistički detalji okoliša i nedostatak inicijalno obećane multiplayer komponente. Poznato je da je Bungie bio primoran požuriti dovršavanje igre uslijed toga što ih je kupio Microsoft, a u planu je bio i nastavak na kojem je radila podružnica Rockstara (nekadašnji Angel Studios), ali nikad nije zaživio.
Bez obzira na mane, Oni nikoga nije ostavio ravnodušnim, a imao je toliko toga za ponuditi te bismo zbog svega navedenog zaista voljeli vidjeti potpuni remake ovog borilačkog cyberpunk dragulja game industrije.
Matko Pavlić
Beyond Good & Evil
Krajem 2003. godine Michel Ansel i njegov tim pripremili su nam nešto posebno. Tada su 3D akcijske avanture bile još solidno popularne, a svijet i likovi s kojima smo se dobili prilike družiti mamili su nam osmijeh na lice. Beyond Good and Evil odlično je prošao kod kritičara, ali nažalost nije bio dovoljno profitabilan za izdavača. Iako je nastavak davno najavljen i trenutno je u izradi (nakon puno godina tišine i nekoliko kretanja ispočetka), s drastičnom promjenom tržišta igara i Ubisoftovom pristupu njihove izrade kao servisa, znamo da nam on neće donijeti ono što original jest.
Za početak, radilo se o single player igri u kojoj smo pratili Jade i njenu borbu protiv korumpiranih vanzemaljaca koji na njenom planetu rade svakakve stvari koje ne bi trebali. Priča je bila zanimljiva, svijet šaren i prepun sporednih aktivnosti kojima smo se mogli baviti, igra je izgledala dobro i imala solidnu borbu, a dosta smo koristili fotoaparat jer je glavna junakinja bila novinarka i to je bio način da pokuša osvijestiti svoje sugrađane.
Beyond Good and Evil ima status kultne igre, ali budući da Ansel i Ubisoft trenutno rade na nastavku i vjerojatno ne smatraju da se isplati uljepšati je i dati priliku većem broju igrača da vide što su propustili, možemo pretpostaviti da reizdanje nikad nećemo imati prilike zaigrati. To ne znači da se nećemo nadati da će se jednog dana to možda i dogoditi. Do tada barem možemo slušati pjesmu koja je svirala u garaži dvojice nosoroga koji su nam nadograđivali vozila.
Mateja Šop
Star Wars Jedi Knight: Jedi Academy
Usprkos činjenici da Star Wars groznica potresa svijet zabave otkako je prvi trailer za The Force Awakens ugledao svjetlo dana, na području videoigara taj suludi hype nije se jednako manifestirao. EA je od dobivanja licence za razvijanje igara u najpoznatijoj galaktici udaljenoj jako jako daleko, po mišljenju jednog velikog dijela gaming populacije, potpuno zeznuo.
Star Wars Battlefront II bio je potpuni fijasko koji je uzrokovao jednu od najvećih kontroverzi ove generacije, ugašen je Visceralov single-player projekt pod vodstvom Amy Hennig kako bi se napravilo mjesta za još jednu, pretpostavljamo, looter shooter ekstravaganzu otvorenog svijeta. Na koncu se odustalo i od tog projekta kako bi se napravilo mjesta za nešto manje i fokusiranije. “J**e lud zbunjenog”, kaže ona stara narodna.
Jedina svjetlost na kraju tunela je Respawnov Star Wars Jedi: Fallen Order, a budući da imamo ideje što bi voljeli od te igre, fantaziranje nas nepovratno baca na dane serijala Jedi Knight, a posebice na Jedi Academy.
Jedi Knight: Jedi Academy, kao i njegov prethodnik Jedi Outcast, savršeno spaja borbu klasičnim Star Wars pljucama s napetom lightsaber borbom koja je uvelike bila ispred svog vremena i još dan danas nam je jedan od dražih primjera hack’n’slasha.
Iako svatko ima svog favorita u serijalu Jedi Knight, Jedi Academy držimo u dragom nam sjećanju zbog mogućnosti customiziranja protagonista/ice Jaden Korr te boje i drške najdraže nam svjetlosne sablje. Jedi Academy omogućio nam je da izaberemo i stranu za koju ćemo se boriti, a svjetlost i tama imale su i svoje pripadajuće moći.
Iskreno, bili bi sretni i sa običnim remasterom, no remake na skali Resident Evila 2 zvuči nam kao nešto spektakularno. Šteta što se nikada neće dogoditi. Kao ni Republic Commando.
Luka Žučko