Ne želimo obezvrjeđivati ičiji trud, niti ovo ide developeru Shift Upu na dušu, ali pomalo nam je smiješno što je igra poput Stellar Bladea bila uzeta u zrende u, sad već očito beskonačnom kulturnom ratu koji se odvija u svim mogućim sferama online postojanja. Ako niste pratili, treba se naglasiti potpuno nepotrebnu “kontroverzu” – naime određene internetske struje smatrale su golotinju Stellar Bladea cenzuriranom te da je Sony urgirao korejskim developerima da igru učine manje sexy. Ako se dobro sjećamo, problem je nastao zbog komada čipke koji prikriva (dublji) dekolte protagonistice EVE. Cijela situacija je, da prostite, manijakalno glupa jer nikad ne bismo pomislili da će se odrasli ljudi toliko uzbuditi zbog komada čipke da pokreću online peticije, ali u ovom perpetualno online svijetu nas skoro ništa ne može iznenaditi. Seksepil kostimića Stellar Bladea je onaj naivni, tinejdžerski kad svaka oblina ljudske figure djeluje kao mana s neba – i na neki način je poprilično smiješno što se možete upustiti u, načelno, grandioznu avanturu, obučeni u badić ili fetišističko futuristički sado-mazo kostimić. Ako nas pitate gdje leži stvarni seksepil EVE, onda je to u animacijama njenih napada mačem, osjećaju koji izaziva usporavanje vremena kad povežete savršeno izbjegavanje s perfektnim odbijanjem napada te iskorištavanjem posebnih sposobnosti čiji blještavi efekti ošamućuju odlično dizajnirane neprijatelje. Dječacima je napeta golotinja, muškarcima poezija pokreta. 

Anđeo s nebesa

O Stellar Blade smo već pisali u našoj najavi povodom izlaska demo verzije (slobodno bacite oko jer smo tamo pokrili neke bazične stvari), stoga ćemo se ovdje nekako nadograditi na početne dojmove. Da rezimiramo, radi se o puno opuštenijoj viziji souls-likeovskih ideja dizajna koja se prvenstveno inspirira Sekirovim sustavom odbijanja napada. U tom segmentu je Stellar Blade izuzetno dobro pogođen jer je Shift Up učinio sve što je u njihovoj moći da borba vizualno i “taktilno” djeluje na najvećoj produkcijskoj razini – efekti frcaju na sve strane, vizualne informacije o tome kako možete kontrirati različite vrste neprijateljskih napada su jasno kodirane bojama i postoji jasni osjećaj napretka Evinih moći kako se bližite kraju njene avanture. Doduše, u tom segmentu napredovanja nisu sve stvari baš kompletno po našem ukusu – određena pojačanja sposobnosti su očito bolja od drugih, a nije nam se svidjelo kako je balansirana posebna Tachy forma koju EVE može aktivirati poput nekog ultimativnog napada.

Prejaka je za obične neprijatelje, no izuzev činjenice da ste neranjivi tijekom tog perioda (odnosno da se ne troši Evino regularno zdravlje), u boss borbama radi toliko malo štete čak i s najjačim napadima da je korisna isključivo kao dodatno sredstvo preživljavanja. Drago nam je što je Shift Up uspješno napravio taj odmak od onoga u što se mnogi developeri koje privlače FromSoftove igre zapletu – nisu robovali onom što misle da se treba ispoštovati ako se uzimaju poznati elementi iz žanra, već su izvukli ono što im se sviđa i funkcionira za njihovu viziju. Rezultat je nešto što nipošto ne bismo nazvali souls-likeom – ne morate se brinuti o gubljenju vrijednih resursa, checkpoint sustav je izuzetno milosrdan i napredovanje je puno više u skladu s onim što očekujete od modernih akcijskih igara. Isto tako Stellar Blade pokušava razbiti ritam s uvođenjem nekih drukčijih gameplay sekcija – nekoliko puta kroz igru ćete se pronaći na mjestu gdje vaša oštrica ne radi te se igra tada bukvalno pretvara u pucačinu iz trećeg lica. Ne baš zahtjevnu i inventivnu pucačinu, ali svejedno je fora i ne traje predugo. Šteta je što se elementi skejtanja na maču pojavljuje tek u posljednjoj trećini igre i služe više kao set-pieceovi nego pametno integrirani gameplay elementi u širi svijet Stellar Bladea. U tom pogledu možemo reći da jednu stvar radi spektakularno dobro te da u drugim segmentima pokušava više stvari ugurati u igru i vidjeti što funkcionira. I neovisno o većoj ili manjoj uspješnosti tih segmenata, moramo zaključiti kako nam se taj pristup sviđa. Prečesto se u razvoju “velikih” igara razvojni timovi boje eksperimentirati ili ubacivati nešto što smatraju da bi bilo fora jer bi to moglo narušiti konačni dojam. Imate ovu mehaniku ali nije dovoljno razrađena – ah, koga boli briga što postoje dvije i pol vrste neprijatelja u tim pucačkim sekcijama. Potiče neku satisfakciju u onom gušterskom dijelu našeg mozga koji voli kad stvari eksplodiraju i frcaju u tisuće komadiće. Stellar Blade ima tu neku old-skul crtu u sebi što nedvojbeno proizlazi iz činjenice što je Shift Upu ova prva konzolaška igra stoga još valjda nisu okaljani onime što misle da trebaju raditi te jednostavno rade ono što im dolazi instinktivno.

Taj manjak iskustva je, pak, vidljiv u nekim drugim segmentima poput dizajniranja sekcija u otvorenom svijetu koje djeluje pomalo prazno, poput više zasebnih područja povezanim zrakopraznim prostorom. Da, naići ćete na neprijatelje po putu ali uglavnom ćete trčati po pustopoljini ili pustinjskoj pustopoljini. Leveli koji pokazuju post-apokaliptične gradove, postrojenja ili svemirske stanice su puno zanimljiviji i nerijetko jako lijepi – Shift Up dosta posuđuje iz popularne kulture, a posebno je vidljiva inspiracija Ghost in Shella. Žao nam je i što je Xion, posljednje utočište ljudi vizualno nezanimljiv i siv-smeđ u onom najgorem smislu, no to se lijepo kompenzira zanimljivim ličnostima s kojima ćete pričati i rješavati njihove sporedne misije. U tom pogledu smo si stvarno dali oduška i riješili uglavnom svaki zahtjev na koji smo naišli. Sporedne misije bile su nam u globalu zanimljivije od glavne priče koja je poznata distopijska priča o ljudima, androidima, kraju svijeta i svemu između. Veliki obrat vidljiv je izdaleka i neće vas previše začuditi te je glavni narativ pomalo nevješto sklopljen iako i u tome ima nekog šarma. Žao nam je što je EVE ovdje možda najmanje zanimljiv lik te natruhe rasta i nekog karaktera pokazuje tek pred sam kraj igre. Smatramo to propuštenom prilikom jer je ovaj trenutak u vremenu kao stvoren da iznjedri još jednu modernu gaming ikonu koja potvrđuje da seksepil i karakter nisu međusobno isključivi.

Veći od života

Akcijske igre ove vrste žive na temelju epskih trenutaka koje pružaju, a njih najbolje objedinjuju intenzivne boss borbe. Ovdje nailazimo na uglavnom dobre susrete – neke od pojačanih verzija bosseva koje ste susreli tijekom glavne priče opet ćete morati poraziti za vrijeme sporednih misija. Uglavnom nismo imali problema s bossevima te smo ih rješavali iz prvog ili drugog pokušaja – ove spomenute pojačane verzije su jako tenkaste, imaju hrpetinu zdravlje i morat ćete ih udarati mali milijun puta stoga se nerijetko pretvaraju u borbe izdržljivosti.

 Vrhunac dolazi u predzadnjoj boss borbi koja je, po nama, kulminacija fenomenalnog posla koji je Shift Up napravio. Imali smo jedan trenutak gdje smo mislili spustiti na lakšu težinu, no susret je toliko dobro dizajniran da nismo htjeli izvući taj potez očajnika. Ali da će vas namučiti kao nijedna borba prije, to je sigurno. Kraj igre se može odviti u dva smjera i ovisno što izaberete borit ćete se protiv drugog negativca. Mi smo dobili “true ending” jer smo dovoljni podignuli povezanost s Lily, Evinom mehaničarkom. Imamo svašta za reći o lošoj balansiranosti posljednje bossa – morate ga udarati do besvijesti jer je tanky, ima jeftine napade koji nemilosrdno kažnjavaju i jednostavno je frustrirajuć’ na način koji ostavlja gorak okus u ustima. Reklo bi se da je težak isključivo zato da bude težak.

Kad se podvuče crta, Shift Up i Sony imaju jako puno razloga biti zadovoljni sa Stellar Blade. Potencijal za novi serijal je i više nego vidljiv, kritički je odlično prihvaćen te ga igrači vole jer ih igra poštuje – komotno su se mogli naplaćivati svi ti simpatični kostimići umjesto da ih se skriva po svijetu da ih igrači pronađu. Znate da u web recenzijama nikad ne dajemo ocjene, no Stellar Blade je najčišća osmica u već jako dugo vremena.