Svi oni nagibi u zavojima i brze promjene smjera u šikanama koje smo odvozili u desecima, možda i stotinama racing igara, nisu nas mogli pripremiti na VR iskustvo Gran Turisma 7. Kad smo u punoj brzini s GT-om by Citroën uletjeli u zavoj pod kutom od tridesetak stupnjeva, gotovo smo osjetili centrifugalnu silu koja nam automobil izbacuje izvan staze. Guštanje u legendarnom Camaru Z28 ‘69 postalo je još bolje u famoznom spletu zavoja Lagune Sece, gdje na osjećaj (jer nemate pregled onoga ispod) morate početi skretati prvo lijevo, dok se uspinjete, pa vrlo brzo i desno uz naglo spuštanje – doživljaj je najlakše opisati kao lunapark u trbuhu. Začinili smo iskustvo s potpuno električnim Porscheom Tycan Turbo S ’19 te na stazi koja omogućava razvijanje gotovo pa maksimalne brzine, uz zvuk vjetra i treskanje glave, izveli najkasnije naglo kočenje prije skretanja u veliki zavoj samo da bi doživjeli onaj osjećaj ″izlaska″ iz tijela kojim smo zaokružili niz raznih podražaja koje nas podsjećaju na jedno sjajno iskustvo iz pravog života. Koje dugujemo dobroti legendarnog vozača Nike Pulića, koji nas je provozao po Grobniku, kao suvozača, u Škodi Octaviji priređenoj za utrkivanje u sklopu najave tada novog Škoda Octavia kupa. Ono što je profesionalnim vozačima normalno, nama je bilo dočarano u malim, ali sasvim dovoljnim segmentima da ćemo ih pamtiti za cijeli život. I sad smo ih se sjetili dok smo vozili GT7 u VR-u.

Priređen za VR

Riječi Kazunorija Yamauchija, kako je Gran Turismo 7 razvijan od početka za VR, dobile su na težini sada kada imamo priliku isprobati trud koji je uložio Polyphony Digital u razvoj ovog besplatnog dodatka za igru GT7. Prije svega treba reći kako je cijela igra igriva i u VR načinu izvođenja, osim kooperativnog igranja s podijeljenim ekranom.

Kad kažemo VR iskustvo mislim na same utrke i VR showroom, koje su u potpunosti u VR okruženju, dok su svi izbornici izvedeni u kinematografskom modu rada. Možda bi bilo zgodno da su i oni u VR-u, no kompletni redizajn sučelja veliki je zahvat koji ne bi nužno donio željeni učinak. Ovako imamo situaciju da nakon poznate animacije prije samog početka utrke, kamera kao da zaista uranja u auto iz kojeg se onda naglo ″otvori″ pogled u VR okruženju. Unutrašnjost automobila je u VR-u priča za sebe, kao i pogled na stražnja sjedala odnosno u suparnike kroz bočne prozore pri preticanju. Određena sloboda pomicanja u vozilu je omogućena, pa će dizanje iz sjedala otvoriti pogled na haubu automobila, odnosno ako se spustimo pogled će ispuniti volan sve do nevidljivih granica koje su u trenucima našeg prelaska izvan određene zone prikazane kao žičani model u prostoru i koje podsjećaju na prikaz granica samog uređaja kada ga koristimo u stajaćem načinu igranja i približimo se rubovima sigurne zone kretanja. Dodat ćemo samo još da se nama čini kako je sasvim dovoljno prostora za pomicanje u VR okruženju automobila i da smo granice vidjeli samo kada smo testirali do kuda je moguće pomaknuti se za promjenu perspektive. Kad smo kod perspektive – osjećaj veličine staze i prianjanja za asfalt te blizine drugih vozila je poseban, pogotovo u kombinacija s otvorenim stazama gdje pogled seže u daljinu. Mi smo odlučili isključiti HUD za još veći dojam uvjerljivosti, iako je prilično nenametljiv i izveden tako da izgleda kao da je ispred nas u prostoru ispred staze. Ne smeta pri fokusu na stazu, dok je potrebno kratko vrijeme fokusirati se na njega za pročitati informacije o trenutnoj poziciji, krugu kojeg vozimo i dr. Jedini mogući pogled je onaj iz samog automobila, što nam se činilo i prirodno i logično i jedino ispravno. S napomenom kako je vidno polje zapravo puno veće nego što se to čini iz statičnih slika.

DualSenseom ili s volanom

Još uvijek smo pod dojmom pri svakom pokretanju nove utrke i još uvijek otkrivamo nove detalje poput trodimenzionalnosti zemlje i terena pri rubnicima uz stazu što možda zvuči čudno kad pročitate, ali kad isprobate i vidite sami, shvatite o čemu se radi. Ili kako su retrovizori još korisniji u VR-u, iako je moguće i okrenuti glavu, ali kako će u noćnoj vožnji reflektirati svjetla vozila iza nas (HDR!) baš kao i u životu. Gran Turismo 7 sada se čini kao igra koja će pronaći put do mnogih novih igrača, koji se pitaju je li volan nužan za puno iskustvo. Naš dojam je da je VR toliko poseban da i u kombinaciji s DualSenseom pruža veliki iskorak u polju uvjerljivosti doživljaja. Uostalom, tako smo i igrali prije pisanja ovog teksta, dok smo iskustva razmijenili s Amarom koji koristi cijeli setup.

GT7 je u VR-u impresivan

Naravno da možemo naći detalje koji bi se mogli poboljšati ili ubaciti u igru. I vizualni prikaz ima još puno prostora za razvoj u godinama ispred nas. Ali naš dojam je kako bi tada ušli u područje

cjepidlačenja i važnije – da bi skrenuli fokus s onoga što smatramo važnim. A to je da GT7 u VR-u donosi posebno iskustvo vrijedno, pa rekli bi svačije pažnje. Nevažno volite li ovakve igre ili ne. I da danas radimo poslovni plan za neku igraonicu – setup koji uključuje GT7, PS VR2, volan, pedale i specijalizirano sjedalo, bio bi nam apsolutni prioritet i glavni promocijski faktor privlačenja publike. I prilično smo sigurni kada kažemo da je nevažno jeste li igrali nešto u VR-u ili Gran Turismo Sport s originalnim PlayStation VR-om ili bilo koju drugu vožnju na PC-ju s nekim drugim VR uređajem. Gran Turismo 7 i PS VR2 sjajna su kombinacija, a GT7 možda i najbolja igra koja će ″prodati″ PS VR2.