Gotham Knights imao je velike cipele za popuniti. WB Games Montreal već su se dokazali s prequelom Batman: Arkham Origins, a njihova druga igra maknula je najpoznatijeg detektiva iz priče te se fokusirala na njegove štićenike – odnosno članove Batmanove obitelji. Po izlasku su Arkham Origins mučili tehnički problemi, a slična situacija bila je i s Gotham Knightsima. Od nove igre WB Games Montreala očekivalo se da će popuniti rupu veličine Batcavea u srcima fanova koja je nastala kad je Rocksteady odlučio proširiti Arkhamverse i kao protagoniste svoje nove igre izabrao Suicide Squad – Ivan i Luka će vam kroz našu recenziju objasniti jesu li Batgirl, Nightwing, Robin i Red Hood uspjeli spasiti Gotham ili su, kako bi rekao Green Arrow, razočarali ovaj grad.

Timski duh

Luka: Ne znam kakav si ti bio s očekivanjima prije izlaska Gotham Knightsa, ali mene nekako obuzeo oprezni optimizam. Arkham Origins ostao mi je u jako dobrom sjećanju, posebice zbog napetih susreta s bossevima, a obećanje da ćemo moći donekle prilagođavati način igre koristeći jedinstvene sposobnosti svakog od četiri Batmanova štićenika mi je također djelovao kao odlična ideja. Nekako sam očekivao da će ovo biti DC-jev Marvel’s Avengers ali u otvorenom svijetu. Ali znaš kako se kaže, očekivanja su majka svih zezova, da budem pristojan.

 Ivan: Možda se sjećaš kako ja nisam bio oduševljen ni prilikom izlaska Arkham Originsa, koji je došao nakon dvije zaista odlične igre Arkham serijala, i koji bi, da nije samo spin-off, čitav serijal vratio barem trećinu koraka unazad. WB Games Montreal istu je stvar napravio i devet godina nakon izlaska Originsa, ovoga puta s Gotham Knightsima. Sjećam se kako sam netom po najavi igre bio pomiješanih osjećaja jer sam znao tko radi igru, a opet, izgledala mi je kao nešto što sam doista jedva čekao zaigrati… s tobom. Djelomično je uspjela u tome da se pokaže u dobrom svjetlu, ali dragi B…atmane, ima toliko nedostataka da je ne bih stavio na policu s drugim Batmanovim igrama kad bih je imao u fizičkom obliku. Žao mi je, jer je igra stvarno imala potencijala. A baš kao što ti povlačiš usporedbu s Avengersima, ja ću povući sličnu s DC-jevim i Marvelovim filmovima. Gotham Knightsi su nažalost jedan sasvim prosječan DC-jev film o superjunacima, dok je Marvel’s Avengers bilo koji filmski klasik iz njihovog univerzuma. I to kažem kao obožavatelj DC-ja, a ne Marvela.

Luka: Uvijek se nekako vratim nazad na te Marvel’s Avengerse koje nikako da zapravo prežalim, no ovdje usporedba ima donekle smisla. Uz sve svoje nedostatke, Avengersi su jednu stvar dobro pogodili, a to je timska dinamika i rekao bih da u narativnom smislu Gotham Knights uspijevaju učiniti istu stvar. Nightwing (Dick Grayson), Batgirl (Barbara Gordon), Robin (Tim Drake) i Red Hood (Jason Todd) su jako fora te sam zapravo htio igrati sa svih četvero odjednom što, naravno, nije moguće. Ipak, igra je postigla željeni rezultat da se želim družiti i provoditi vrijeme s njima spašavajući Gotham i rješavajući misterij Batmanove prerane smrti. S druge strane, jednom kad bismo napustili bazu i zaputili se u dobro realizirani Gotham, stvari bi nekako skrenule s puta. Možda prvo i osnovno jest što smo imali tehničkih poteškoća na PlayStationu 5 igrajući kooperativno. Nekonzistentni broj sličica u sekundi samo je dodatno naglašavao izuzetno kruto upravljanje likovima. Borba je isto nekako nezanimljiva jer je melee dio sveden doslovce na proste faktore. Ubacivanje ranged opcije donekle pomaže stvarima no nije zamjena za bazu koja djeluje kao razvodnjenija verzija onoga što je WB Games Montreal napravio s Arkham Originsom. Rekavši sve to, apsolutno sam oduševljen takedown animacijama koje izgledaju fenomenalno.

Noćna patrola

 Ivan: Pad frameova nas je ubijao u pojam jer se događao konstantno (iako treba napomenuti kako u singleplayeru to nije bilo toliko česta pojava), odnosno kad god bi se veći broj likova našao na ekranu, za vrijeme upravljanja onim kriminalnim Batcycleom – čiji je vozni model zapeo nekoliko godina u prošlosti i za kojeg imaš osjećaj da su mu smjerovi predefinirani i da uopće nema nikakvo ubrzanje – ili pri jednostavnom preletu zaista vizualno prekrasnog Gothama. Ako to i ostavimo negdje sa strane, jer koliko god da su Bat-vozila bitna u ovim igrama, na njima nije primaran fokus već je isti na drugim načinima kretanja/letenja. Barbara Gordon, odnosno Batgirl, preuzela je veoma sličnu mehaniku letenja onoj iz Arkham serijala. Ostali likovi, nažalost, nisu bili te sreće te je nerijetko obilazak Gothama s njima više muka nego uživanje… Nego Luka, kako smo se osjećali kad smo na samom početku igre ustanovili da ni Batgirl ni ostatak ekipe nema mogućnost korištenja svojih letačkih sposobnosti, već su iste zaključane iza strahovito dosadnog “tutoriala” koji to zapravo i nije jer se svodi na uzastopno odrađivanje istih misija? Koje su i kasnijim igranjem gotovo posve identične i svode se na grindanje.

Luka: Da, zapravo struktura Gothama Knightsa ostavlja najveći upitnik nad glavama. Pogotovo jer se sama ideja igre činila vrlo jednostavna – kooperativno čišćenje Gothama od kriminalaca u kombi s još jednim prijateljem moglo nam je ispuniti sve želje koje imamo od superherojske igre. Ovako smo između story misija grindali jedne te iste aktivnosti tijekom noćnih patrola kako bi skupili dovoljno “tragova” da napredujemo u priči. Nekako vidim na što su developer ciljali no cijela stvar vrlo brzo postane repetitivna te uništava iluziju da je Gotham zaista stvarno mjesto ili grad vrijedan spašavanja. Osim povremenih razgovora građana načujete dok se krećete gradom, vizualno lijepi i stripovski Gotham je zapravo prazan. Nekako dolazim do zaključka da je za to kriva struktura misija i izazova koji veći naglasak stavljaju na ponavljanju istih aktivnosti nego na planski smišljenim sporednim pričama. Postoji određen broj krađa kamiona koje mogu spriječiti, taoca koje mogu spasiti i bezličnih zlikovaca koje mogu prebiti u krutoj i bazičnoj borbi prije nego stvari postanu dosadne. Jako sam htio voljeti Gotham Knights ali na svakom koraku kao da je igra aktivno radila protiv mene. I na koncu dolazim do zaključka kako mi jednostavno nije bila zabavna za igranje. I žao mi je zbog toga.

 Ivan: Iskreno mi je drago da od same najave igre nisam uskočio na taj vlak oduševljenja igrom kao dio igrača jer, nažalost, u WB Games Montreal jednostavno nemam povjerenja. Ponovno su bili na tragu izbacivanja naslova o kojem će se pričati i koji će se igrati još godinama unaprijed, a dostavili su nam proizvod s golemim tehničkim nedostatcima. Doista sam se želio (pozitivno) iznenaditi i izgubiti se u golemom Gothamu, ali što sam više igrao Knightse to su mi dosadniji postajali. Uz clunky kontrole, učestalo mashanje kocke prilikom borbe, jednolične side misije, pretjeranu raznovrsnost (nepotrebnog) loota, grozan vozni model, gotovo stalno droppanje vozila i druge tehničke probleme, ovaj kooperativan naslov je nešto što bih radije zaboravio. A baš šteta jer je ova igra, s naglaskom na kooperativnost, mogla biti toliko dobra… Samo da je ostala još nekoliko mjeseci u dodatnom testiranju. Ovako, preporučio bih ga eventualno zbog zanimljive priče, ali isključivo u singleplayeru. Vjerujte nam, ne želite zaigrati coop mod.