Nova godina već je pukacala na vrata, a mi u Rebootu se kao i ostatak svijeta pripremamo za slanje 2018. u zasluženu mirovinu te s veseljem očekujemo 2019. Naravno, još jedna godina koju ostavljamo iza nas mračni je podsjetnik da će se jednog dana za otprilike 4 milijarde godina naša galaktika Mliječni put sudariti sa susjednom nam galaktikom Andromedom. Na svu sreću, Solarni sustav će preživjeti budući da imamo mlađahno Sunce. Doduše, za 4 milijarde godina Sunce će se toliko zagrijati da će spržiti Zemljinu površinu. Ali, o tom potom.

Budući da gameri i gamerice vole živjeti u prošlosti, budućnosti i sadašnjosti istovremeno, naš web tim se okupio kako bi bacio jedan posljednji pogled u 2018. te pokušao sastaviti listu svojih, ne toliko razvikanih, favorita koji su mnogima prošli ispod radara. U našoj mini-listi, koja namjerno nije u TOP 10 formatu, možda pronađete nešto iz prošlosti za sadašnjost ili budućnost. Mi se nadamo da ćete, ukoliko zaigrate nešto s ove liste, uživati jednako kao i mi.

Shape of the World (Hollow Tree Games)

Ovu godinu sam se posvetio krpanju zaostataka iz prethodnih godina, igrajući naslove poput Wolfenstein II: The New Colossus i Final Fantasy XV. No, volio bih istaknuti jednu malu igru koja ne oduševljava u aspektu gameplaya, no zato nikoga nije ostavila ravnodušnim svojom audiovizualnom prezentacijom. Radi se o igri imena Shape of The World koja je izašla početkom lipnja i koja nam uljepšala početak ljeta svojim nadrealnim krajolicima i bićima, svojim ambijentalnim, eterealnim soundtrackom i, naposljetku, svojom pukom jednostavnošću.

Shape of The World vas neće naživcirati, neće vam pružiti nikakvu vrstu izazova, neće vas izbaciti sa servera zbog lošeg pinga ili od vas tražiti da mikrotransakcijom uplatite novac za novo, bolje oružje, već će vas tražiti da joj date priliku da vas impresionira svojom atmosferom, laganim tonovima i šarenilom. Preporuka svima koji žele opuštajuće, interaktivno iskustvo.

Ivan Fratrić

Octahedron (Demimonde)

Ako je 2018. godina išta dokazala, osim toga da su AAA singleplayer narativne igre sve samo ne mrtve, onda je to činjenica da će i platformeri još dugo postojati. U posljednje vrijeme platformeri su našli siguran dom u rukama indie studija, a 2018. doista je imala što za ponuditi na tom području. Celeste, ovogodišnji višestruko nominirani i nagrađivani platformerski indie hit svjedoči upravo tome, no treba napomenuti da to nipošto nije jedina takva igra koja je zaslužila našu pažnju ove godine.

Izdvojili bismo, stoga, i Octahedron – šareni psihodelični ritmički precision platformer čije vizuale nije lako opisati niti doživjeti putem slika. Osim što je vizualno jedinstven, žanru 2D skill-based platformera doprinosi i izrazito zabavnim mehanikama stvaranja platformi pod vlastitim nogama, a igra nas je oduševila time što svakim levelom postaje sve teža, zahtijevajući učenje levela, vještinu i strpljenje. Octahedron nije ni približno toliko razvikan, no najjednostavnije ga je usporediti s poznatim indie platformerom Super Meat Boy, koji je izazivao jednake emocije i baziran je na sličnim mehanikama, no kombiniranje i stvaranje različitih platformi koje putem skupljamo i po kojima hodamo zaista ovu igru čini drukčijom i posebnom te ju definitivno preporučamo svakome tko se iole smatra fanom platformera.

Matko Pavlić

Fist of the North Star: Lost Paradise (SEGA)

Segin tim zadužen za Yakuza serijal je (napokon) polučio veći uspjeh svog serijala na zapadnom tržištu. S uspjehom dolazi i bonus karta koju je Toshihiro Nagoshi iskoristio da sa svojim društvom napravi Fist of the North Star: Lost Paradise. Iako je FONS serijal legendaran u Japanu, samo je jedna igra za PS1 jedva dotaknula standarde koje je manga postavila. Igrajući Lost Paradise, postavlja se samo jedno pitanje – kako se nitko nije sjetio prije 2017. postaviti Yakuza studio na adaptaciju serijala?

Pretjerani humor, izražajnost i borbe serijala Yakuza su prirodan fit u FONS univerzum. Borbe su krvave, comboi su vjerni predlošku i finishing moves su izbačeni ravno iz stranica mange. Svijet u igri jest pomalo prazan, čak i za apokalipsu, no zamor od Yakuza serijala opće gaming populacije je možda uzeo ovoj, već sada kultnoj igri priliku da zasja punim sjajem, što je svakako zaslužila.

Damjan Pažin

Death’s Gambit (White Rabbit)

Osnovni princip igranja kojim se najčešće vodimo je ona stara i nadasve mudra izreka “Ponavljanje je majka znanja“. Ovo posebice važi za igre koje u svojoj suštini odišu Dark Souls uzorcima. Jedna od takvih koja je prošla djelomično ispod radara i koja nam je oduzela impresivnu dozu vremena te pozamašnu količinu živaca je Death’s Gambit.

Mada na prvi pogled ostavlja snažan utisak još jedne u nizu Metroid/Castlevania klonova ili „referentnih naslova“, ona to zapravo nije što u ćete u pravilu saznati već nakon susreta s prvim neprijateljski nastrojenim entitetom.

Piksel-art je u najmanju ruku impresivan, zbog kojeg se najčešće i stvara dojam Castlevania naslova te gledano iz perspektive 2D naslova poprilično je vjerodostojan istima. Napredak kroz igru je baziran na tzv. „no hand-holding“ principu te s obzirom a veličinu prostora kojeg možete istraživati doima se poprilično nelinearan.

Zbog svojeg „repetitio est mater studiorum“ pristupa imat ćete dovoljno vremena savladati sve neprijatelje te detaljno prožvakati priču protagonista Soruna te njegovog repetitivnog ciklusa umiranja i oživljavanja pod kapom diskutabilnih motiva oličenja Smrti.

Leo Tot

Tetris Effect (Monstars Inc.)

Pokraj ekskluziva za platformu PlayStation 4 kao što su God of War, Detroit: Become Human i Marvel’s Spider-Man, PlayStation 4 je 2018. godine postao bogatiji s još jednom zanimljivom igrom koja je nažalost mnogima prešla ispod radara. Radi se o igri Tetris Effect koju bi mnogo obožavatelja najpopularnije puzzle igre nazvali „must have.“

Iako se Tetris Effect na prvi pogled čini kao uljepšano izdanje Tetrisa, pokraj svojih prekrasnih vizuala i glazbe koji su sinkronizirani s igračevim unosom kontrola, ova se igra može pohvaliti s više od 30 različitih mapa, desetak modova, podrškom za 4K rezoluciju, HDR pa čak i podrškom za PlayStation VR što mnogim čitateljima može zvučati čudno. Naime Tetris Effect i PlayStation VR idu zajedno kao mlijeko i keksi, a sva čar se nalazi u velikom refresh rateu headseta što igračima može podariti mnogo više vremena za reakciju. Sve ovo Tetris Effect čini nevjerojatno zaraznim, unikatnim i prekrasnim iskustvom koje bi definitivno preporučili svakom obožavatelju Tetrisa.

Borna Cmrečnjak

Strange Brigade (Rebellion Developments)

Nekada je sve što nam treba u životu dobar setting i hrpa čudovišta za upucati. U kooperativnom načinu igranja dakako. Rebellion je sa svojim Strange Brigadeom, iliti ga Čudnovatom Brigadom kako je mi od milja prevodimo, igračima ponudio jednostavnu kooperativnu avanturu koja osim simpatičnih likova i hrpe oružja obiluje odličnim dizajnom neprijatelja, lijepim mapama prepunim tajni i zagonetkama koje odlično razbijaju ritam između konstantnog priljeva drevnih čudovišta.

Priča je očekivano humoristična s iznenađujuće dobrom glasovnom glumom – posebice Naratora. Strange Brigade nekako nam se čini kao idealan primjer dobre igre koja je mnogima prošla ispod radara i od koje prvotno nismo očekivali mnogo. U svakom slučaju, ukoliko želite dobar kooperativni zez s ekipom, ako naiđete na Strange Brigade na nekoj od zimskih rasprodaja, našu preporuku definitivno imate.

Luka Žučko