Ako postoji jedna stvar koju Team NINJA radi bolje nego većina drugih developera, onda je to akcija. Tvorci legendarnog serijala Ninja Gaiden, u posljednjem desetljeću najpoznatiji su po serijalu Nioh, te igrama Wo Long: Fallen Dynasty i Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin. Nioh je posebice zanimljiv u kontekstu Rise of the Ronina – mnogi su ga uspoređivali sa serijalom Dark Souls dok se Ronin mora nositi s usporedbama Sucker Punchevog Ghost of Tsushima. I dok smo čvrstog uvjerenja kako se Nioh, posebice s drugom igrom u serijalu, izdigao od etikete souls-likea, prije izlaska nas je jako zanimalo kako će se Team NINJA snaći s Rise of the Roninom. Osim što su Ronin i Ghost PlayStationove ekskluzive, Sucker Punch je zapadnjački studio ipak skloniji nekoj „klasičnoj“ viziji onoga što PlayStation ekskluziva treba biti. Ako ste igrali ijednu NINJA igru u posljednjem desetljeću, onda vam je potpuno jasno kako ovaj razvojni studio nema sklonost klasičnom filmičnom pripovijedanju koje je obilježilo Sony zadnje dvije generacije, a ovo im je i prva igra u otvorenom svijetu. Jesu li se zvijezde poklopile za moderniji NINJA klasik? Nakon 70 sati i još uvijek nedovršene glavne priče, rekli bismo da je odgovor definitivno da.

Izbori

Jedna od prvih i možda najbitnijih odluka koju će Ronin staviti pred vas je težina. Ako ste veteran u akcijskim igrama i imate ispod pojasa Nioh i Wo Long, iskrena je preporuka da odmah stavite na Twilight težinu – odnosno hard. Možda je samo do nas ali očekujemo od igre koju potpisuje Team NINJA da nam na momente baš ispraši tur. U posljednjoj trećini igre postoje neke glavne (i pogotovo sporedne misije) koje vraćaju one uspomene iz Nioha 2 kad smo pomislili da smo udarili nepremostivi zid zvan Yatsu-No-Kami. Ili drugi susret s Magarom Naotakom. Ili ona borba protiv Lu Bua u Wo Longu. Ovdje smo samo za jednu boss borbu smanjili težinu i to vrlo rano u igri, ali jače inkarnacije tog lika smo porazili kasnije pa nam sramota ipak nije prevelika. Uglavnom, developeri su svjesni da je ovo igra namijenjena široj publici i da je možda neće igrati samo fanovi brutalno teške akcije, stoga je osim težine tu još hrpa dizajnerskih odluka implementiranih tako da smanji frustracije.

Checkpoint je doslovce ispred svakog bossa, skupa s trgovcem kod kojeg možete kupiti potrošne materijale poput metaka, predmeta koji vraćaju zdravlje, buffove i slično. Ronin je također poprilično izdašan u resursima stoga ćete uvijek imati dovoljno novaca da kupite ili materijala da craftate potrebne potrepštine. Manje težine, osim izdržljivosti protagonista, povećavaju vremenski period koji imate za uspješan parry – a vjerujte nam, u situaciji kad se borite s nekoliko bosseva istovremeno morat ćete biti precizni, inače će vas uzeti u zrende iz koje nema povratka. Najbolji aspekt Ronina je što nudi baš suludo puno načina za igru – ako želite klasičnije iskustvo otvorenog svijeta viđeno u drugim velikim igrama tog tipa, smanjite težinu i uživajte u sjeckanju bez previše mudrolija. Ako želite izvorno Team NINJA iskustvo – ono vas ovdje itekako čeka. I ako u nekom trenutku, kao i mi u svojoj oholosti, pomislite kako na raspolaganju imate možda previše healing itema i da ste svladali igru – igra će vam reć’ da pobijedite dva tipa odjednom. Kojima se priključi treći kad jednog razbijete. Pa ćete htjeti imati ih još barem deset. Kao i svaki NINJA projekt, težina u Rise of the Ronin je izvrsno pogođena. Taman kad se ufurate u neki ritam on se promijeni uvođenjem novih neprijatelja s novim potezima. O plejadi bosseva da ni ne pričamo – ima ih gotovo pa bezbroj i, iako će se neki od „manjih“ arhetipova u formi bjegunaca koje privodite pravdi mača ponavljati u otvorenom svijetu, povijesne ličnosti s kojima ćete se boriti su apsolutni gušt za svakog tko voli dobru boss borbu. Njihovi napadi mijenjaju ritam i konstantno vas pokušavaju navesti da prebrzo ili prekasno krenete u protunapad što vas ostavlja toliko ranjivima da ćete preko ekrana osjetiti bol. Ali jednom kad ih prokljuvite, oh kako je to sočna simfonija mačeva koji se odbijaju jedni o druge. Posebnu pohvalu, kao i uvijek dosad, zaslužuje audio dizajn koji je ogroman razlog zašto je borba uvijek toliko zadovoljavajuća. Zvuk i slika vode slatku, slatku ljubav koja rezultira konzistentno spektakularnom akcijom. Bilo da se borite protiv najobičnijeg razbojnika ili stvarnim junacima koji su svojim djelima dosegli besmrtnost.

I mačem, i revolverom i bacačem plamena u glavu

Kad smo kod izbora, doduše ne ovih 17. travnja, aspekt u kojem Rise of the Ronin definitivno šiša Ghost of Tsushimu jest oružje. Na raspolaganju je ukupno deset oružja – katane, odachi, puške s bajunetama, koplja, šake, kineski dao i drugi. Ono što je najbolje kod borbenog sustava jest što svako oružje ima nekoliko borbenih stilova, odnosno poza. Katana ima najviše, ukupno 12 različitih stilova, neka oružja imaju šest, neka tri ili četiri. Za svako od dva oružja koja nosite možete imati tri stava – Jin, Chi i Ten. Svaki od njih je dobar protiv određenog oružja s kojima ste napadnuti – ako vaš neprijatelj, recimo, koristi dvije katane, onda ćete protiv njih koristiti Jin stav – neovisno o oružju.

 Ako koristite stav koji vam daje prednost, radit ćete više Ki štete vašim neprijateljima što će ih brže činiti podložnima za opaki critical koji im oduzima tonu zdravlja. Borba u Roninu najviše sjaji kad neprekidno mijenjate između oružja i stavova i tako si produžujete kombo. Mi smo koristili kombinaciju katane i odachija što nam je omogućavalo kombinaciju brzih napada i onih sporijih koji rade više štete. Bitno je da se znate prilagoditi svom protivniku – nekad teško i sporo oružje, koliko god ono efikasno bilo, naprosto nije rješenje jer je vremenski prozor koji imate za  protunapad zaista malen i ne želite potrošiti puno vlastitog Kija jer vas to može ostaviti zadihanima i bez ikakve mogućnosti za obranu. Slično kao i u Niohu, moći ćete uz glavna oružja koristiti i sporedna oružja na daljinu – shurikeni, revolveri, puške, samostreli, bombe i bacači plamena su vam na raspolaganju i svaki ima svoju specifičnu ulogu u borbi. Revolvere smo naprosto morali koristiti cijelo vrijeme jer su jako kul i omogućavaju posebno razoran critical kad neprijatelju razbijete Ki. Cijelu priču oko borbe zaokružuju martial arts, odnosno posebno jaki napadi povezani s određenim borbenim stilom. Aktivirate ih jednostavno, pritiskom na R1 i X, trokut, kocka ili krug, a iako mogu biti vaš as iz rukava, definitivno nisu mehanika koju možete zloupotrijebiti za brzu pobjedu – štoviše, ako ih odlučite spammati, vrlo vjerojatno ćete poginuti brže nego da ste samo držali blok. Ovisno o tome s kojim oružje igrate, povećavat ćete si vještinu s njim i činiti ga efikasnijim u borbi. Katane i Odachiji su nam skoro 20 levela razvijeniji nego recimo koplja, stoga čak i da nađemo neko epsko koplje, vrlo vjerojatno ne bi bilo ni približno jako kao ono što smo doktorirali.

Od stranaca do braće i od braće do stranaca

 Rise of the Ronin je smješten u Bakumatsu period japanske povijesti, odnosno u posljednjim danima Tokugawa šogunata kad se u Japanu događaju kulturna i ideološka previranja uslijed sve većeg otvaranja Zapadu. Zapravo se radi o izuzetno kompleksnoj i dubokoj priči ispričanoj na potpuno drukčiji način od onog što biste očekivali. Za razliku od holivudskog pristupa viđenog u igri Ghost of Tsushima, Team NINJA ostaje vjeran svojoj viziji pripovijedanja koja u centar svega stavlja jako puno povijesnih ličnosti. Svijet je binarno podijeljen – za i protiv šogunata, a tijekom cijele igre bit ćete pomiješani s likovima iz oba kompa. I postajat ćete suborci, prijatelji i braća s ljudima iz oba kampa. U tom segmentu Rise of the Ronin igra „dugačku igru“ jer ćete cijelo vrijeme stvarati odnose s ljudima. Neki od njih će vam postati jako dragi, htjet ćete pričati s njima, darivati ih da poboljšate odnos i rješavati njihove questove da produbite vezu. I onda ćete se pronaći na sukobljenim stranama i morat ćete se boriti protiv njih. Jeste li spremni žrtvovati ideale zbog prijatelja. Ili prijatelje zbog ideala? Trik je što na početku igre, odnosno u njenim prvim satima, zaista ne možete pretpostaviti koliku širinu ima Rise of the Ronin i koliko nam se zapravo uvukao pod kožu. Najbolji primjer za to je upravo Ryoma Sakamoto, čovjek s kojim smo od slučajnog susreta postali sudbinski vezani i zbog kojeg bi pomaknuli nebo i zemljo da mu pomognemo.

 Nismo očekivali da će nam određeni likovi postati baš toliko dragi kao i to da ćemo njihov gubitak lamentirati i nekoliko desetaka sati nakon što su tragično skončali. Koliko je Team NINJA napravio dubok borbeni sustav, toliku dubinu je ponudio u povezivanju s likovima koji stvaraju novi Japan. Što se priče tiče, stvari se mogu odigrati onako kako je zapisano u povijesti, no budući da je ovo ipak igra, možete manje ili više odskakati od onog što piše u udžbenicima. Izbora je na pretek i čak kad mislite da ste na jednom putu, pruža se prilika da se predomislite i odigrate stvari drukčije. Mi smo u prvom prelasku odlučili podržati revolucionare, no jako nas zanima kako izgleda put šogunata. Zanimljivo je i što su svi povijesni likovi prikazano nekako blagonaklono – igra nikad ne zauzima jasan stav oko toga što je ispravno te uvijek igra na kartu da se radi o oprečnim stavovima o budućnosti zemlje koja se nalazi na prekretnici. Nekad revolucionari djeluju kao puki teroristi, nekad šogunat kao kompletni tirani, no uvijek je zanimljivo i uvijek vas se tjera da propitujete što je ispravno. Radi se, naravno, o jako uljepšanoj verziji stvarne povijesti, no zainteresiralo nas je da malo krenemo istraživati taj fascinantni period. Ima onu neku kvalitetu da čak i likovi koji djeluju kao zlikovci mogu imati „dobre namjere“. Posebno nam je smiješan bio britanski prevoditelj s raketnim čizmama koji je pokušao napraviti atentat na šoguna jer on najbolje zna što je dobro za Japan. Pa krenete pričati s njim i on polako shvaća da je, najblaže rečeno, kreten. Sustav dijaloga je korektan i pruža vam priliku da lažete, zastrašujete ili uvjerite sugovornike u ono što smatrate da je ispravno. Sve smo to već vidjeli ali ovdje funkcionira baš onako kako treba. Ono u čemu Ronin manjka u odnosu na prethodne igre developera jest dizajn, odnosno grandioznost likova – budući da je ovo puno uzemljenija priča bez fantastičnih elemenata i zlih čarobnjaka koji kvare dobre ljude i pretvaraju ih u demone (kako bi se objasnila zvjerstva koja su radili), nemojte očekivati borbe protiv neprijatelja veličine stambenog bloka. I nije to nikakva velika zamjerka te nam se sviđa odluka da ljudi jednostavno budu ljudi – uz sve svoje vrline i mane.

Izlazeće Sunce

Sve ovo o čemu smo pričali smješteno je u prekrasni otvoreni svijet Japana na nekoliko različitih lokacija koje nećemo previše spojlati jer ima nekih zaista očaravajućih iznenađenja. Kako vrijeme i revolucija odmiče te priča napreduje, jedan otvoreni svijet zamijenit ćete drugim. Team NINJA se očito inspirirao najiskusnijim igračima u industriji pa cijeli vibe, kako bi rekli današnji klinci, jako baca na Ubisoftove igre uz nekoliko zanimljivih dodataka.

 Od sporednih aktivnosti oslobađat ćete područja različitih veličina, od neprijateljskih baza do sporednih uličica u kojim odmaraju krimosi, tražiti blaga, moliti se u svetištima (koja vam daju skill pointse), spašavati mace, fotografirati znamenitosti i slično. Što ćete više aktivnosti rješavati u nekom području to ćete, kao i s likovima, biti više povezani s njim i otvarat će se još aktivnosti na mapi. Jako puno vremena proveli smo istražujući svijet, a čišćenje kampova i hvatanje bjegunaca bila je naša varijanta stajanja i mirisanja ruža. Iako ne izgleda grafički napucano kao Ghost of Tsushima, Rise of the Ronin se svejedno može pohvaliti prekrasno realiziranim i slojevitim svijetom koji će vas na trenutke zaista osupnuti, nazovimo to, organskom filmičnošću koja se stvara dok obitavate u njemu. Možda je najbolji kompliment to što igra postiže prekrasne trenutke naizgled slučajno, kao da Team NINJA nije ništa forsirao već znao da stvari jednostavno nekad sjednu na mjesto. Nismo očekivali da će Rise of the Ronin biti ovako velika i duboka igra – pogotovo za prvi izlet Team NINJE u otvoreni svijet. Pa ipak, sa svakim satom koji smo proveli uz igru, jednostavno smo htjeli iskusiti još. Još borbe, još povezivanja s kompleksnim likovima, još neočekivanog platformiranja, još kampova i još maca. Jednostavno još Ronina.