Davne 2006. godine izašla je Persona 3, četvrti nastavak Atlusovog serijala Persona u sklopu franšize Shin Megami Tensei. Spoj društvenog RPG-a i dungeon crawlera s razlogom je zaludio brojne igrače i stvorio nove generacije ljubitelja igre te iznjedrio raznolike suradnje s drugim igrama. Naime, Shin Megami Tensei i prethodni nastavci nisu bili toliko popularni izvan Japana. No, Persona 3 je probila led te od nišne franšize doprla do srca mnogih zapadnih igrača. Atlus je svakim nastavkom dorađivao i polirao formulu svake Persone, stoga ne čudi da je šesti nastavak (Persona 5) kultne franšize kritika proglasila jednom od najboljih igara tog žanra na svijetu. Osamnaest godina kasnije, stigla nam je nova, poboljšana verzija, a Reload je po mnogim kritičarima svrgnuo peticu s trona. Također u prvom tjednu izlaska, igra je prodana u više od milijun primjeraka postavši Atlusova najbrže prodavana igra. Zato smo s razlogom nestrpljivo očekivali dolazak Reloada da bismo se sami uvjerili je li igra zaista toliko dobra, vjerna inačica originala ili nas nostalgija vara.
U slučaju da niste sigurni biste li se uhvatili u koštac i odvojili izdašan iznos od 70 dolara/eura te značajan broj sati za prijelaz, pročitajte naš dojam.

Ponovno proživljavamo srednju školu – godina za pamćenje

Priča počinje selidbom protagonista u učenički dom i pohađanjem srednje škole Gekkoukan. Vi ste Makoto Yuki, premda se sami možete nazvati kako god poželite. Stižete u grad, no nailazite na neuobičajeno tih i sablastan trenutak na stanici željezničke postaje. Prostor djeluje zapušteno, s pokojim crvenim mrljama i crnim ljesovima. Ništa ne pitajući što se to pobogu događa, nastavljate do doma gdje upoznajete tajanstvenog dječaka te vaše kolegice Mitsuru i Yukari. Upoznavši se sa situacijom, shvaćate da i vi imate posebnu moć zvanu Persona – fizička manifestacija osobnosti kojom se borite protiv neprijatelja Shadowa. Naime, nabasali ste na Dark Hour i stigli ste u trenutku kad vaš dom napada odbjegla Sjena te ste prilikom bijega iz prostora otkrili da ste sposobni uzvratiti udarce i spasiti druge. Postajete članom super tajne srednjoškolske grupe S.E.E.S. (Specialised Extracurricual Execution Squad), a na vama je da spasite svijet. Čas posla, zar ne?

Svakome dođe smrtna ura

Narodna uzrečica “ništa dobro se ne događa nakon 2 ujutro”, u ovom slučaju primjenjiva je tijekom Dark Hour dodatnog sata u danu. Kad otkuca ponoć, dodan je jedan sat gdje umjesto srednje škole Gekkoukan, stoji toranj Tartarus ispunjen čudovišnim, opasnim bićima, dok je ostatak svijeta “zaleđen”, a prosječan čovjek pretvoren u lijes. Tada vi i članovi S.E.E.S.-a moraju se uspinjati do vrha tornja te se borite i po ostatku grada protiv dvanaest odbjeglih Sjena. Izuzev spašavanja svijeta od brojnih čudovišta i tajanstvene organizacije, ne zaboravite i na svoje akademske dužnosti i svakodnevne obaveze.

Prijatelji su naša snaga

Budući da se radnja odvija u Japanu, školska godina i aktivnosti razlikuju se od ostatka zapadnog svijeta. U igri akademska godina kreće od travnja do kraja siječnja (doduše budući da ste doselili usred aktivne školske godine, ne znači da ste na početku, već radnja započinje u travnju), a slobodu odabira igrač ima kad ne sluša nastavu. Dan je podijeljen na tri dijela: prijepodne, popodne i navečer. Tad birate želite li produljivati odnose s likovima (Social Links), raditi raznolike honorarne poslove ili usavršavati šarm, hrabrost ili znanje (Social Traits).

Pregršt aktivnosti ispunjuje vaš život, izuzev određenih fiksnih dana kad zbog razvoja priče i borbi s bossevima ne možete slobodno birati i odlučivati. Dakle na vama je što ćete i kako raditi te s kime ćete provoditi slobodno vrijeme. S vremenom ćete otključati i dodatne aktivnosti u domu poput kuhanja, gledanja televizije, sadnje vrta i šetnje s prijateljima i psom što služi kao simpatičan dodatak produbljivanja odnosa s vašim timom. Osim aktivnosti u domu, dodano je još jedno poboljšanje. Glasovna gluma savršeno se uklapa i zaista smo sretni što je Atlus upogonio i glumce iz originalne igre. Zbog zuba vremena, dodijeljene su im drugačije uloge, no lijepo je čuti stare poznate glasove na engleskom i japanskom jeziku.
Životne priče vaših školskih kolega i prijatelja nisu previše izmijenjene, no svaka je posebna na svoj način. Ovisi tko vam je draži, vjerujem da ćete se nekim likovima uvijek vraćati s velikim užitkom. Bilo da se radi o vašem sportskom rivalu, umirućem mladiću, svećeniku hedonistu ili starijem bračnom paru, zadovoljavajuće je gledati napredak i stvaranje neraskidivih odnosa. Što se tiče romantičnih partnerstava, lako je zavesti sve djevojke, točnije izuzev nekoliko spojeva (Badnjak) i darivanje, igra nije previše usmjerena na romansu. Nažalost, protagonistica trenutno nije ubačena, stoga smo lišeni ljubovanja s momcima i ponekim urnebesnim trenucima.

Kafana je moja sudbina

Izvannastavne aktivnosti značajno ovise o danu u tjednu i vremenu. Primjerice, dućani su otvoreni isključivo preko dana ili večeri, dok će posebne ponude i promotivni popusti biti dostupni određenim danima ili godišnjim dobima. Pristup hramu i školi moguć je isključivo preko dana. Navečer birate hoćete li do trgovačkog centra, doma ili sumnjive ulice. Preduvjet ulaska u noćni klub ili mogućnost uspostavljana novog odnosa s ljudima također ovisi i visini vašeg šarma, znanja ili hrabrosti. Na početku igre najbolje je raditi u kafiću ili provesti večer hrabro pjevajući na karaokama podižući tako rank. A bogme i pokoji novčić dobro dođe.

Ako ste zapeli i ne znate koju aktivnost biste odabrali, utoliko pritiskom tipke (ovisno igrate li na računalu i konzoli) pojavit će se Network Functionality – savjeti i preporučene aktivnosti drugih igrača. U slučaju da ste shvatili kako ste nepotrebno potratili određene dane i zaista ne znate što biste više učinili, dodana je mehanika Rewind. Vraćate se nekoliko akcija/dana unazad kako biste ispravili greške te donijeli bolje odluke. Doduše, Rewind smo najviše koristili tijekom ispitnih rokova i pogrešnog darivanja prijatelja.
Naizmjenična borba na poteze u tamnici i upravljanje “slobodnim” vremenom čine temelj igranja Persone 3 Reload i veoma su povezane. Kada primjerice produbljujete svoje društvene veze tijekom normalnih sati u danu, vi i vaše osobe postaju jače tijekom Mračnog sata. Također u slučaju da učite u domu na zajedničkom računalu, naučit ćete nove vještine poput Dasha gdje ćete puno lakše ukliziti u borbu i povećati mogućnost Chance Encountera – kad ste vi prvi na potezu.
Sukladno tome, kada istražujete Tartarus i uklanjate velike Sjene (bossevi) koje se pojavljuju svakog punog mjeseca, vidjet ćete kako se posljedice vaših postupaka razotkrivaju u stvarnom svijetu.

Borba na poteze nikad nije bila zabavnija

Osim duboke priče i slojevitih dodatnih sadržaja, prepoznatljivost serijala je i dobra stara borba na poteze te strateško iskorištavanje neprijateljskih slabosti.
Izuzev uspinjanja po Tartarusu i otkrivanja smisla postojanja Dark Houra i uništenja Shadowa, borbeni dio igre čini naodmet jednostavna formula. Uđete u tamnicu, prelazite kat po kat pritom sukobljavajući se sa Sjenama, otvarate kovčege blaga i trgate predmete na koje nasumično nailazite u prostoru. Nastavljate dok ne naiđete na kraj tog bloka, borite se s čuvarima tog prostora te se vraćate u stvarni svijet. Napretkom priče, napredujete i kroz Tartarus.
Jednoličnost prelaženja katova u Tartarusu Atlus je pokušao razbiti uvođenjem brojnih i raznolikih napada te dorađivanjem dosadašnjih akcija. Dodane su dvije nove mehanike:
Shifting i Theurgy. Shifting aktivirate kad pogodite neprijateljevu slabost te dobijete još jednu akciju po potezu te odabirom lika u timu “shiftate” odnosno predajete mu potez što omogućuje iskorištavanje različitih napada.
Theurgy je jedinstven, poseban snažan napad svakog člana tima prekrasnih, raskošnih animacija. Teurgijska sposobnost svakog lika kao i njihovi uvjeti aktivacije, razlikuju se ovisno o njihovom načinu borbe. Primjerice kad Yukari zacjeljuje vaše rane tako brže punimo njen poseban napad, dok Junpei uspješnim kritičnim udarcima puni svoj. Doduše mehanika je dostupna nakon nekoliko sati, no u prvom dijelu priče zaista djeluje kako objašnjenjima nema kraja. No to je ponekad i čar igara ovog žanra jer ste satima vezani uz igru i čini se da podacima nema nikad kraja.
Dakle, svrha borbe je što brže i jednostavnije uništiti protivnika jer dok god ste u tornju, vaš HP i SP ovise jeste li previše potrošili resurse na borbe, a osvježavaju se izlaskom iz tamnice čime završava istraživanje za taj dan. Naravno, slobodni ste koristiti kupljene ili nađene predmete no najbolje ih je koristiti između borbi budući da “gubite” potez konzumacijom istih.
Ne treba zanemariti i značajna grafička poboljšanja ne samo prizivanja Persona već i animacije različitih borbenih taktika. Ponekad mi se čini kako je to Atlusovo rješenje problematike nemogućnosti držanja pažnje brojnih igrača zbog modernog načina života. Kako mačkama mašemo igračkama da im zadržimo pažnju, tako mi se čini da zasebna animacija prizivanja Persona i raskošne animacije Theurgy uz All out Attack drže igrače zakovanim za zaslone.
Nekolicina rijetkih i “skrivenih” tajnih bosseva unutar Tartarusa također će povisiti otkucaje srca i moguće pliće disanje zbog težine borbe. Igra završava u slučaju da ste vi ostali bez HP-a, a ovisno o tipu borbe vraćate se na početak borbe ili iz menija. Promjena razine težine moguća je i tijekom igre ali ako ste na Merciless težini (dostupno je pet težina), nema povratka.
Lako je provesti sate istražujući katove i boreći se protiv neprijatelja, no većinom ćete ostati bez SP-a i stići do kraja predviđenog bloka tako da nećete imati osjećaj da ste osuđeni na vječno bjesomučno lutanje Tartarusom i mlaćenje Sjena. Jedini nalet frustracije moguće je je osjetiti kad nemate dovoljno visok nivo da stvarate nove Persone ili kad vas sreća ne pomazi odnosno kad RNG faktor naginje strani Sjena. Ah da, ne smijemo zaboraviti i na rijetkog neprijatelja u obliku zlatne ruke s visokim udjelom bijega. Susret s njime uvijek je dobar mentalni trening.

Nije sve med i mlijeko

Da ne bismo pisali samo hvalospjeve, igra doduše sadrži i poneke negativne stavke. Ljubitelji igre negodovali su zbog nedostatka protagonistice i nastavka priče The Answer kao i pomalo nemoralne odnose određenih sporednih likova. Doduše kulturno-društvene stavke zemlje Dalekog Istoka značajno se razlikuju od Europe i našeg Balkana, stoga ne treba preoštro suditi, niti zaboraviti uzeti u obzir da je radnja smještena 2009. godine. Premda je Atlus radio remake vjeran originalnu, dodana protagonistica u Portable verziji nudi nove doživljaje i odnose sa sporednim likovima i šteta je što ne možemo doživjeti drugu perspektivu.
Nadalje kupovina glazbe i artbooka na Steamu vezana je uz exe. file i ne možete koristiti proizvode izvan te platforme.
Hoće li Atlus dodati The Answer, epilog priče iz Persona 3 FES nastavka i protagonisticu iz Persona 3 Portable verzije kao dodatan sadržaj (DLC), trenutno je stvar nagađanja i šuškanja.

Treća sreća

U suštini Persona 3 Reload izvrstan je primjer dobrog remakea. Osvježena grafika, animacije, dodana glasovna gluma te pokoji borbeni dodaci i brojne izvannastavne aktivnosti uz izvrsnu glazbenu pozadinu i duboku, slojevitu priču zaista vrijede svakog uloženog centa, truda i vremena.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač.