Nakon devet godina razvoja, Rocksteadyjev novi projekt konačno je ugledao svjetlo dana. Kritika na računa Suicide Squad: Kill the Justice League bilo je i prije izlaska te mnogima fanovima serijala Arkham nije baš sjela ideja o još jednoj live-service igri koja Batmanovsku melee borbu mijenja pucanjem iz trećeg lica. Da bi stvar bila gora, prije izlaska igre procurili su dijelovi priče koji definitivno nisu sjeli fanovima Batmana. Potpisuju li neispunjavanje financijskih očekivanja, potenciranje kulturnog rata zbog odnosa prema superherojskih ikonama i neispečeni live-service dizajn smrtnu presudu Suicide Squadu?

Live-service prokletstvo

Luka: Mislim da bi netko trebao napraviti studiju slučaja o Suicide Squadu: Kill the Justice League. Ili barem o Warnerovu odgovoru na prvotni (ne)uspjeh te igre. Jer su i sami priznali da igra nije ispunila njihova financijska očekivanja, da bi nedugo potom nagovijestili kako će se u budućnosti više okrenuti ka mobilnim igrama i live service naslovima. Baš da ti se pojavi nekoliko upitnika iznad glave s obzirom na to da je njihov Hogwarts Legacy, u kojem si ti uživao Medače i koji je klasičan primjer akcije u otvorenom svijetu, bio najprodavanija igra prošle godine s više od 23 milijuna prodanih primjeraka. Singleplayer se spektakularno proda, live service podbaci i ti svejedno odlučiš da je live service budućnost. Mislim jest, jer ti je dovoljan samo jedan uspješan live service da zajašiš to zlatno tele ali istovremeno je Suicide Squad: Kill the Justice League jasan pokazatelj kako čak ni izvanredan razvojni tim kojem je dano jako puno vremena i resursa da napravi live service igru nije garancija uspjeha. Naravno, trebamo pričati i o tome kako pomama za ganjanjem trendova live service igara nedvojbeno ima negativne posljedice za developere. U ovoj eri masovnih otkaza nerealno je očekivati kako će Rocksteady izvući neokrznut iz ovoga. Ali nekako mislim da je to tužna realnost kada izdavači ne igraju na snage svojih razvojnih timova već od njih pokušavaju napraviti nešto što nisu. Rocksteady se sa Suicide Squadom pretvorio u razvojni tim koji ganja trendove dok ih je prije 15 godina postavljao. Kvragu, pa Insomniacov serijal Marvel’s Spider-Man koristi Arkham kao jasnu bazu svoje superherojske akcije.

Ivan: Fascinantno mi je kako velike kompanije poput Warner Brosa same sebi dozvole izbaciti ovakav flop, i to nakon što se još od prvog trailera cijela zajednica okrenula protiv igre, dajući vrlo jasan komentar kako ne očekuju bog zna što od Suicide Squada. Od početka sam bio u tom, kako se kaže, vagonu s ostatkom communityja i nisam očekivao nešto posebno od igre. Svaki novi trailer me sve više udaljavao od nje, ponajviše zbog tog prokletog live servicea koji se posljednjih godina gura posvuda, i zbog kojeg je Suicide Squad: Kill the Justice League nevjerojatno propatio. Nakon tri odlične igre serijala Arkham (i onog Originsa kojeg bih nekako prožvakao kao zasebnu igru, ali ne i kao igru serijala), s kojima su Warner Bros. i Rocksteady napravili pravo čudo i postavili temelj za buduće superherojske igre, otići u sferu live servicea i pritom doslovno pokopati jedan ovakav naslov mi je stvarno apsolutno nadrealno. Tko je u predfazi planiranja projekta, realiziranja i naposljetku testiranja (ali i svega ostalog što ide uz ovakav projekt) dao zeleno svjetlo za fail zvan Suicide Squad: Kill the Justice League, stvarno više ne bi trebao raditi posao koji radi. Grubo i direktno od mene, ali doista više nemam snage za live service naslove koji ispadnu ovako poludovršeno.

Medakov (opravdani) gnjev

Luka: Znam da je tebe možda više pogodilo kako je Suicide Squad ispao jer si baš oduvijek obožavao serijal Arkham. Neću biti tako radikalan kao ti jer mi je bilo relativno zabavno prelaziti igru, pogotovo jer smo ju kompletno prešli u tandemu – ti kao Deadshot, ja kao King Shark. Možda me kod Suicide Squada najviše smeta što je igra izvrsno izrađena – baza igre je na razini ispoliranosti i čiste igrivosti koju i očekujemo od Rocksteadyja. Jako se jednostavno ufurat u ritam gotovo pa beskonačnog napucavanja koje live-service igra očekuje od tebe. Pucanje je izvrsno i pogotovo mi se svidjela povratna reakcija na DualSenseu dok bih pucao iz miniguna, a svaki od likova ima jako zanimljive i specifične načine kretanja. King Shark mi je još uvijek favorit zbog svoje kombinacija horizontalnih i vertikalnih mega-skokova koji ga čine, usprkos njegovoj veličini, jednim od najmobilnijih likova u igri. Barem je takav bio neki moj ukupni dojam – izlevelao sam gospođicu Quinn čije je kretanje najizazovnije, no čak mi je i ono leglo kad sam shvatio njegovu filozofiju. Zašto sam rekao da me najviše smeta što je baza igre izvrsna? Jer je sve oko nje što bi trebalo iskoristiti taj ogroman potencijal naprosto nezanimljivo. Rocksteady si tu nije pomogao kreiravši kampanju u kojoj, zabavnu priču na stranu, konstantno ponavljaš četiri ista tipa misije dok ne udari odjavna špica. Slična filozofija kao u Marvel’s Avengersima ali mi je dojam još gori. U Avengersima su barem bile neke klasičnije misije prikladnije akcijskoj kampanji – ovdje je sve uvijek isto.

 Ivan: Da bi napisali realnu recenziju Suicide Squada, potrebno je u potpunosti distancirati dva temelja igre. Njenu priču koja se bez ikakvih mudrolija i izmotavanja može nadovezati na serijal Arkham (op.a. hajde, nije me u potpunosti usrećio način ophođenja prema Batmanu i drugim superherojima, ali generalno sam zadovoljan) i sami gameplay, odnosno odrađivanje misija. Ne mogu se nikako odmaknuti od razmišljanja, niti mi je igra to ponudila, da bi cijela stvar potpuno drugačije prošla kod igrača i recenzenata da nam je ponuđeno drugačije iskustvo igranja – šturi singleplayer ili co-op prelazak, bez live service elemenata koji ne donose ništa konkretnog. Sjećate se kako je svijet serijala Arkham bio bogat i kako je obilovao detaljima na svakom ćošku uz odlično raspoređene easter eggove i druge zanimljivosti koje su igrača držale zainteresiranim za istraživanje. Suicide Squad u svom praznom Metropolisu nudi tek desetinu takvog sadržaja – svijet je relativno malen i jednostavno nepamtljiv. Zbog toga je i traversal nekako dosadnjikav, da ne kažem i pomalo naporan, unatoč tome što svaki od likova ima drugačije karakteristike i značajke koje koristi tijekom njega. I onda kad na to dodaš četiri identična tipa misija (ako mislite da se šalimo, zaista se ne šalimo) i svega nekoliko vrsti protivnika koji izgledaju gotovo identično, uz tek poneki affliction koji će borbu učiniti za pola koračića zanimljivijom, sve je nekako… meh. Nedovršeni proizvod s odličnom pričom, ali copy/pasteanim protivnicima koji bi trebali činiti jednu od glavnih stavki igre i s obiljem oružja i dodataka kao u svakoj drugoj live service igri. Teško sam se odlučio konačno napisati ovu recenziju jer mi se samo prisjećanje na Suicide Squad lagano gadi i iskreno ću napisati da se ne sjećam kad sam zadnji put s radošću dočekao deinstalaciju igre koju recenziram.

Lukin (neosnovani) optimizam

Luka: Malo ću ti kontrirati ovdje što se tiče Metropolisa – DC-jeva metropola je žrtva dizajna misija i kretanja koji vas konstantno usmjeravaju gotovo pa isključivo na krovove. Jednom kad vidite tri različita krova vidjeli ste ih zapravo sve i to je najveća mana svijeta. On bi u igri s drukčijom dizajnom misija bio igralište koje može konkurirati Gothamu, ali ovako jednostavno nikada ne uspije dobiti priliku da se pokaže sav dobar rad koji uložen u njega. Ali Medakovo mišljenje je jednostavno nusprodukt činjenice da je Rocksteady napravio odličan grad i onda vam odlučio pokazati samo krovove. Kad je u pitanju loot i endgame, grind situacija isto nije puno bolja što pokazuje i malen broja igrača koji su se uz igru zadržali nakon završavanja priče – koja je, još jednom je dobro ponoviti, stvarno jako dobra. Ima odličan smisao za humor, pogotovo kad je Shark u pitanju, i iako su mnogi nesretni s načinom na koji se ophodilo s legendarnim superjunacima – osobno mi to nije pretjerano smetalo čisto zato što Kill the Justice League, iako nastavak Arkhama, djeluje kao vlastita “stvar”. Palac gore ide i zloj verziji Batmana koja služi kao glavni mehanizam ekspozicije u okvirno dvije trećine igre. Često ćete ga čuti kako prenosi Brainicaove naredbe i tu je super. Malo manje super je iskorišten Superman koji izgleda nikad neće dobiti svoje mjesto pod suncem kad je u pitanju medij videoigara. Čekaš ga k’o ozeblo sunce i onda kad se pojavi je tu jedva nekoliko trenutaka i jednostavno umre. K’o i ostatak Lige pravde. Spojleri; iako je naslov najveći spojler. Boss borbe su uglavnom okej iako se sve svode na filozofiju upucaj ih dok se ne prestanu kretati – Medin i moj konsenzus jest da nam se najviše svidjela borba protiv Green Lanterna jer je imala najviše varijacija. Borba protiv Batmana je vizualno spektakularna, ali nas je “stealth” dio, koji joj je prethodio, toliko naživcirao da nam nije bilo dobro.

 Ivan: Znam da se moje negodovanje u konačnici svodi na taj live-service s kojim nikako ne mogu na zelenu granu jer uz to što u moru drugih naslova izdavači očekuju da ću baš njihov igrati kontinuirano mjesecima i pružiti im podršku dok istovremeno dobivamo ovakav tip igre koji je doista imao potencijala za odraditi vrhunsku kampanju i … tu stati. Ma podržao bih vjerojatno i pokoji DLC, makar ih inače ne kupujem, ali ne mogu opravdati uložen novac i prije svega vrijeme jednog studija koji nakon uspješnih igara izbaci ovo. I onda, da bi stvar nakon svega bila još bolja, iz Warner Brosa. stižu informacije da neće odustati od live servicea. Fantastično. Vrtim se u krug cijelo vrijeme jer sam baš jako nezadovoljan, pa napisat ću čak i u potpunosti razočaran jer je odnos izdavača prema igračima, da ne kažem kupcima njihovog proizvoda, sve gori i gori. Za igru od 70 eura čovjek bi očekivao da je barem taj dizajn misija drugačiji, da ih ima više u rotaciji, da neprijatelji nisu spužve koje samo primaju metke, da ćemo vidjeti i nešto drugo osim pukih golih krovova grada, da će nadogradnje koje dobivamo biti vrijedne daljnjeg igranja, ma…. samo da sve neće biti toliko jednolično i ponavljajuće. Povukao bih još za kraj paralelu s Gotham Knightsima koji su isto flopnuli zbog live service elemenata koji igračima jednostavno nisu bili atraktivni, a koji su unatoč konstantnom odlasku na mission objective A pa na B pa na C dali dodatnu vrijednost igraču putem istraživanja i sakupljanja dokaza za daljnji napredak. Suicide Squad je toliko isprazan da je jedino iznenađenje igraču koji od četiri tipa misije će dobiti sljedeći. Kao da bacaš kocku i nadaš se najboljem (da je kraj igre blizu).

Luka: Znaš što je najbolje, ili najgore, u svemu? Što ću vrlo vjerojatno ponovno nabaciti rundu ili dvije kad u igru stigne Joker. Priča se i o Mrs. Freeze kao alternativnoj verziji legendarnog negativca. Taj Suicide Squad je zapravo pun potencijala, ali Rocksteady mora prebaciti stvari u višu brzinu ako žele održati igru na životu jer je inače očekujemo brzo na pretplatničkim servisima. Već je nedavno bila na sniženju od 40% što je u tako kratkom periodu od izlaska (malo više od mjesec dana) zaista zabrinjavajuće za igru ovakvog kalibra i produkcijskih vrijednosti. Kad uz sve to ubaciš i klasičnu precijenjenu monetizaciju skinova, teško je navijati za Kill the Justice League. Pa ipak, iako bi možda bilo najbolje pustiti igru da što prije umre i iskoristiti je kao ogledni primjer što ne činiti, potajno ipak navijamo da se možda stvari okrenu za 180. Jer kad prožvačete sav bljakasti live service šund, ovdje se ipak krije dobra igra.

Recenzentski primjerak igre osigurao izdavač