Teško je vjerovati da je prvi Mario + Rabbids izašao prije čak pet godina. Strategija na poteze šarenija i veselija od gotovo svih koje smo do tada zaigrali, s konceptom likova čije se sposobnosti divno nadopunjavaju a koji je kasnije do perfekcije doveo Into the Breach, bio je to u isto vrijeme i jedan od najneočekivanijih kreativnih mash-upa i potpuno originalna igra koja bi izvrsno funkcionirala i bez Maria i Rabbidsa.
Više opcija i slobode
Nastavak koji smo čekali eto čak pet godina donio je u srži isti koncept, ali s puno noviteta. Osnova igre i dalje je borba na poteze u kojoj vodite tim sastavljen od kultnih Nintendovih heroja te njihovih Rabbids verzija. Ako niste igrali prvi dio, nemojte pogriješiti i očekivati nezanimljive budalaste kvazizečeve – Rabbids Mario, Rabbid Luigi i Rabbid Peach neki su od najkarizmatičnijih likova koje smo imali prilike upoznati, svaki vrlo posebne karakterizacije i specifičnog načina ponašanja. Naravno humor se podrazumijeva.
Taktička borba još uvijek je vrhunska, ali dojma smo kako je kvazi-istraživanje s premalo novih ideja
U samoj borbi, mnogo toga je drugačije. Kretanje više nije ograničeno kvadratičnim poljima, nego samo udaljenošću koju možete prijeći. Općenito, potezi su sada fluidniji i sadržavaju i minorne platformske elemente. Likovi sada imaju više sposobnosti koje mogu dodatno razvijati, a najveći novitet su Sparksi – mala bića koja dodajete svojim likovima da im omoguće specijalne osobine i elementalne efekte napada (napad s atributima vode, vatre, elektriciteta…) koje treba kombinirati sa specijalnim ranjivostima protivnika, a i njih je moguće nadograđivati tijekom igre. Svaki lik se tako u jednom potezu može kretati, pucati, koristiti svoju specijalnu vještinu ili onu koju mu daje njegov Spark te naravno koristiti neki predmet (gljiva za liječenje, POW block za napad i slično). Ali svaki lik ima samo dva akcijska poena. I kad upotrijebi oružje ne može se više kretati dok se svi ne izredaju. S puno mogućnosti, još više kombinacija te tek nekoliko čvrstih ograničenja, svaka bitka je zanimljiva zagonetka koju je moguće riješiti na više načina, ovisno o kombinaciji likova i Sparksa koju odaberete. Pravi užitak za sive stanice! Osim, naravno, ako se ne budete osjećali preopterećeni količinom opcija. U tom slučaju odaberite niži level težine.
Luigi je najsimpatičniji snajperist kojeg smo upoznali – držite ga podalje od akcije jer nanosi više štete što je više udaljen od protivnika
Izazovno ali ne previše
Generalno, na srednjoj razini težine, izazov raste polako, i prvi svijet je tek uigravanje. Možda je stvar u tome da Kingdom Battle dugo nismo ponovno zaigrali, a možda je stvar u svim dodatnim opcijama – ali Sparks of Hope čini nam se nešto lakši.
Priča o borbi protiv Tmine nije posebno originalna, ali pruža osnovicu za posjećivanje raznolikih svjetova
Također, iako je sloboda kretanja sada veća, a leveli nešto prostraniji, moramo priznati da s tehničke strane nismo primijetili unaprjeđenje – što se osobito odnosi na vizualnu kvalitetu kada igru igrate na velikom ekranu TV-a. No to je tek manji prigovor jer sveukupno igra izgleda i zvuči izvrsno. Sličan manji prigovor možemo uputiti i istraživanju svijeta koje se odvija između bitaka. Naime, kao što smo u bitkama sada slobodniji u kretanju, tako i između njih Mario i družina sada slobodno lutaju svjetovima koje posjećuju, birajući kojim će redoslijedom rješavati zagonetke. Nažalost, bez pravih platformskih izazova ili opasnosti, te s vrlo bazičnim problemima, ovaj dio igre je dosadnjikav i samo ćete željeti što prije ga se riješiti i doći do sljedeće bitke.
Kretanje bez predefiniranih polja daje osjećaj slobode u pozicioniranju
Pravi nastavak
Kao kompletan paket, Sparks of Hope je vrlo dobar iako ne i odličan. Borba je izvrsno osmišljena i izbalansirana, s različitim osobinama koje se međusobno isprepliću i omogućuju da od više likova složite vrhunski ubojitu kombinaciju. Priča je nezanimljiva i nebitna, no sami likovi su humoristični i slatki te ćete ih brzo zavoljeti (ili nastaviti voljeti ako ste igrali Kingdom Battle). S druge strane, lutanje svjetovima između bitaka pomalo je dosadno, malo smo žalosni što više nema kooperativnih levela, a količina opcija i mogućnosti razvoja likova je toliko da smo u nekim slučajevima ipak posegnuli za opcijom automatizacije. No, snaga pozitivnih elemenata daleko nadmašuje minorne razloge za prigovaranje pa igru možemo srdačno preporučiti fanovima prvog dijela kao i svim drugim ljubiteljima strategija na poteze.
Bitke sa specijalnim pravilima – ovdje protiv neranjivih goombi s loncima na glavama – unose dobrodošlu raznolikost
Svi svjetovi su na početku sumorni i mračni a otkrivaju svoju ljepotu tek kad pobijedite Tminu
Istraživanje i rješavanje “zagonetki“ je najmanje zanimljiv dio igre
Timski skokovi su koncept koji se na početku čini nebitan ali kasnije ćete shvatiti njegovu vrijednost
Svaka mapa obiluje misijama a kad pobijedite bossa otključavaju se i dodatne
Možda u borbi i nije najkorisnija, ali Rabbid Peach je najkarizmatičniji lik
Nemojte automatizirati razvoj vještina jer neke su definitivno prioritet – što automatika ne prepoznaje