Navikli smo na svakojake ekshibicije od studija Ryu Ga Gotoku tijekom godina sa svojim igrama – od povijesnih tumačenja stvarnih događaja koristeći likove iz serijala Yakuza pa sve do spin-off igara u kojima ti isti likovi preživljavaju zombi apokalipsu. Vidjevši najavu nove igre u kojoj proslavljeni Goro Majima upravlja piratskim brodom, vitla sabljama i puca iz kremenjače, nije nam preostalo ništa drugo nego da hladne glave i s polusmiješkom na licu prokomentiramo: “Naravno da su to napravili!”. Je li nam taj polusmiješak nestao s lica ili se pretvorio u puni, saznajte u nastavku teksta.

Podigni jedra!

Koliko god se na prvu ne možemo načuditi što je Ryu Ga Gotoku odlučio napraviti igru s gusarima, toliko se u jednakoj mjeri ne možemo načuditi koliko dobro to uistinu funkcionira. No, moramo prvo staviti stvari u neki širi kontekst kako bismo uopće shvatili kako su japanske yakuze odjednom postali gusari. Naime, radnja igre Like a Dragon: Pirate Yakuza in Hawaii direktno se nadovezuje na radnju prethodnog Infinite Wealtha, u kojem yakuze bivaju protjerane iz Japana te pronalaze novi smisao za život pomažući u zbrinjavanju nuklearnog otpada, kojeg je na malenom i skrovitom otoku skupljao glavni negativac prethodne igre.

Upravo na putu prema Havajskom otočju bio je i naš protagonist Majima, čiji je brod slijedom nepoznatih i nesretnih okolnosti završava u nesreći u kojoj Majima izvlači živu glavu, no u potpunosti gubi sjećanje u tolikoj mjeri da ne zna ni svoje ime. Ocean ga baca na nepoznati otočić na kojem stanovnici otoka u velikoj mjeri funkcioniraju i žive po principu piratske fantazije iz 18. stoljeća. Budući da nema sjećanja, Majima ubrzo prihvaća svoj novi identitet te ubrzo dolazi do svog vlastitog broda, a mišićna memorija’ vođenja obitelji yakuza daje mu potrebno iskustvo i karizmu potrebnu za bivanje kapetanom gusarskog broda! Cijela premisa je jako vrckava i možda pomalo infantilna, ali ako ste fan serijala, jednostavno ćete se prepustiti i uživati u avanturi koju je razvojni studio spremio za vas. S druge strane treba napomenuti da bi, oni koji nemaju iskustva s ovim igrama, mogli biti odvraćeni od upuštanja u tu avanturu upravo zbog navedenog. Nakon ustoličenja na poziciju kapetana, sama priča igre pretvara se u klasičnu utrku za blagom bez puno iznenađenja, s brojnim akterima koji stupaju i istupaju iz savezništava ovisno o situaciji. Ima tu i nekih doticaja s prethodnim igrama – ipak bi bio grijeh barem malo ne zadovoljiti dugogodišnje fanove serijala, no nećemo ništa puno otkrivati kako im ne bi pokvarili iskustvo.

Bogatstvo u malom paketu

Iako se radi o sadržajno kraćoj igri u maniri igre Like a Dragon Gaiden: The Man Who Erased His Name, u kojoj ćete glavnu priču riješiti za 15-ak sati, “yakuze na Havajima” imaju nevjerojatno mnoštvo popratnog sadržaja koji može potencijalno učetverostručiti uloženo vrijeme u igru. U središtu većine toga je jedan od stupova na kojima stoji čitava igra, a to je upravljanje brodom i sama borba brodova. Valja odmah u startu naglasiti da od te mehanike ne treba očekivati istu razinu kompleksnosti u mehanikama na koju smo navikli u serijalu Assassin’s Creed ili igri Skull & Bones, ali u ovoj igri ono je napravljeno izuzetno kompetentno i s isključivim fokusom na zabavu i arkadni osjećaj. Bilo kakva simulacija realizma je “bačena kroz prozor” jer Majima može skretati s brodom kao da ima ručnu kočnicu, no to nimalo ne umanjuje onaj osjećaj kad uspijete poravnati brod i ispaliti salvu prema neprijateljskom brodu. Naravno, budući da se radi o serijalu Yakuza, u poodmakloj fazi igre smo umjesto topova, koji ispaljuju kugle, imali topove koji ispaljuju lasere, tako da je to još jedan dokaz koji ide u prilog “bacanju realizma kroz prozor”.

Dok se ne borite protiv brodova, možete istraživati skrovita mjesta na kojima se nalaze razna blaga koja podebljavaju Majimin gusarski status i kofer s dolarima, a neka blaga će vam davati i poneke bonuse u borbama ili nove napade. Naravno, ta blaga nikad nisu “na izvol’te” već su u posjedu drugih gusara koji naravno moraju dobiti svoju porciju fizičkog nasilja. Borba u “piratskim yakuzama” nije na poteze već se odvija u stvarnom vremenu, a Majima ima na izbor dva stila – klasični Mad Dog, u kojem se Majima oslanja na svoj karakteristični tanto bodež, i Sea Dog u kojem koristi standardnu gusarsku opremu poput sablji, kuke i pištolja. Ono što je novitet za serijal je da Majima može skakati usred borbe te izvoditi kombinacije u zraku, što nam je na trenutke djelovalo kao da igra na mala vrata kreće u hack & slash vode à la Devil May Cry, ali sustav borbe se, osim toga, nije značajnije mijenjao. Što znači da se borba i dalje svodi na klasično udaranje po tipkama dok protivnik ne padne. U suštini, sve po starom, a sad je li to dobro ili loše procijenit će sami igrači.

Život leti, kapetane!

Iskreno, najavu igre smo dočekali s dozom strepnje, jer smo zapravo bili skeptični prema samom konceptu igre. Probudila se sumnja da autori zapravo više ne znaju kako iskoristiti iste likove nakon toliko godina te da će trivijalizirati njihovu priču i pokvariti sve ono što su izgradili – samo kako bi uspjeli napraviti još koju igru. Nakon ovog naslova, uvjereni smo da Ryu Ga Gotoku može od najluđeg koncepta napraviti kvalitetnu i kompetentnu igru, a da na kraju to sve ima nekog smisla. S obzirom na to da im je ovo pošlo za rukom, sigurni smo da ćemo kroz idućih 10 godina vidjeti Majimu kao dio japanskog svemirskog programa u kojem prebija ljude na svemirskoj stanici na mjesecu. Čuli ste od nas prvih!

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač.