Tchia, igra inspirirana Novom Kaledonijom, malim otočjem smještenim u Pacifiku, priča je o obitelji, prijateljstvu i požrtvovnosti. Studio Awaceb, koji stoji iza naslova, čine državljani Nove Kaledonije i njihov tim koji su igru nazvali svojevrsnim ljubavnim pismom svojem rodnom kraju. Ekipa iz Awaceba, inače smještena u Montrealu je, da bi što vjernije prikazala svoj dom, odlučila cijeli tim odvesti u Novu Kaledoniju gdje su proveli neko vrijeme živeći s domorodačkim stanovništvom i učeći o krajoliku, jeziku, tradiciji, kulturi, folkloru i glazbi. Svoja saznanja i iskustvo uspješno su pretočili u predivan tropski open-world koji se pokazao kao mali raj za opušteno istraživanje i zabavu sa zakonima fizike. Ipak, naizgled miran i spokojan svijet, ustvari krije tamnu stranu koja izlazi na vidjelo kada Tchijina oca otima korumpirani Pwi Dua, desna ruka Meavore – zlog tiranina koji svojom vladavinom iskorištava lokalno stanovništvo i prirodu. Tchia, dvanaestogodišnjakinja koja nikad nije bila u doticaju s vanjskim svijetom, sada ima zadatak otkriti misterioznu tajnu o svojem posebnom daru te spasiti oca.

Soul Jump

Ako ste pratili razvoj ovog indie projekta, onda sigurno znate kako je ključni aspekt Tchijinih sposobnosti značajka Soul Jump. Ona prije svega, predstavlja efikasan način transporta uzevši u obzir da se Tchia može pretvoriti u sveukupno više od 30 letećih, vodenih i kopnenih životinja koji joj uvelike pomažu u kretanju različitim medijima od kojih je sačinjen ovaj tropski raj.

Osim životinja, Tchia se može pretvoriti u mnoštvo predmeta kao što je kamenje (veliko i maleno) uljane lampe, kokosi, kutije i otprilike sve što možete zamisliti, odnosno na što možete naići. Osim putovanja, Soul Jump se u kombinaciji sa značajkom Soul Throw pokazao kao odličan način borbe u kojem se Tchia u obliku određenih predmeta može lansirati u neprijatelje. Što se neprijatelja tiče, njih predstavljaju neobična platnena stvorenja Maano, koja pod utjecajem Meavorine vladavine silno od nas žele načiniti mumije. Od njihovih se napada moguće obraniti ako Tchia ima dovoljno energije za iskobeljati se iz platnenih zagrljaja. Brojni se predmeti i životinje mogu pohraniti u ruksak što se pokazalo vrlo praktično kada bi nam zatrebalo neko prijevozno ili borbeno sredstvo.

Soul Meter

Osim što je izuzeto koristan, Soul Jump iziskuje određenu količinu energije, a njegov indikator, odnosno Soul Meter se prazni u skladu s vremenom provedenim u obliku neke životinje ili predmeta. On se prazni brže onda kada je Tchia pretvorena u, primjerice pticu, dupina ili jelena koje ćemo kategorizirati kao brze životinje. Indikator se sporije prazni što je životinja čiji oblik smo poprimili sporija. Soul Meter može se regenerirati konzumacijom hrane, a trajno ga se povećava konzumiranjem Soul Planta – resursa kojeg smo pronalazili skrivenog u takozvanim Totem Shirenovima koji su nam ulazak naplatili posebno rezbarenim drvenim totemima.

Po ulasku smo suočeni s mini-igrom koja nas, po uspješnom završetku, nagrađuje Soul Plantom – dragocjenim resursom koji trajno povećava Soul Meter i omogućava nam da duže vremena provedemo preobraženi u neku od dražesnih životinja ili predmeta.
Inače, osim Soul Jumpa, važno prijevozno sredstvo pronašli smo u obliku splava. Vožnja splavom izvedena je zaista realistično jer njegovo korištenje iziskuje od nas da baratamo vještinama dizanja jedra, bacanja i izvlačenja sidra te upravljanja kobilicom kako bismo se usmjeravali u željenom pravcu, a sve to kao tri zasebne, odvojene aktivnosti. Splav ćemo pronaći na brojnim pristaništima, odnosno lučicama koje su se smjestile diljem mape, a nude uslugu uređivanja splava, Fast Travel značajku i uslugu njegovog spawnanja. Fast Travel je moguće koristiti samo u onim lučicama koje smo prethodno otključali.

Pristupite otvorenog uma

Igra koja se, prema riječima autora, orijentira na zakone fizike, uistinu to i čini jer nam već u samom startu omogućava da se veremo po apsolutno svim površinama, lansiramo u dalj pomoću drveća, letimo kroz nebo, kotrljamo niz padine kao kokos i slično. Za aktivnosti kao što su penjanje, ronjenje i korištenje padobrana, Tchijina energija se troši, a po završetku aktivnosti se regenerira. Početna razina energiju, odnosno stamine, s kojom započinjemo je dvadeset, a s vremenom raste, kako pronalazimo voćnu energiju. Svuda po mapi raštrkan je Stamina Fruit koji povisuje razinu energije za 1 bod. Osim indikacije prestale energije koju Tchia ima na raspolaganju, stamina bar služi i kao health bar. Ako, primjerice, Tchiju slučajno ili namjerno strmoglavimo s velike visine ili s njom predugo ostanemo pod vodom, šanse su velike da će se naša protagonistkinja onesvijestiti i respawnati u obližnjem kampu koji služe kao checkpoint i mjesto za odmor, dobru klopu, pjesmu, uređivanje Tchijinog izgleda i stvarčica koje nosi sa sobom. U slobodno vrijeme smo imali prilike zasvirati ukulele i neke od melodija inspirirane novokaledonijskom tradicionalnom glazbom.

Potreba za istraživanjem

Mapa se sastoji od oceana u koji su se smjestila dva glavna te nekoliko manjih otoka. Glavno sredstvo orijentacije predstavlja mali kompas u desnom kutu mape koji se pritiskom na R3 može sakriti (za one koji vole osjećaj dezorijentacije). Primijetili smo da nema značajke koja na mapi ukazuje na našu trenutnu lokaciju već se osjećaj za poziciju može dobiti pritiskom na L3 koji nam potom daje do znanja gdje se otprilike na mapi nalazimo.

U početku nam se to činilo dosta nepraktično, čak smo to smatrali nedostatkom, ali smo zaključili da je Awaceb ciljao upravo na to da dodatno naglasi i pojača potrebu za istraživanjem. Dok smo se kotrljali po mapi i glumili kokos, naišli smo na brojne mini-igre kao što je skakanje s visine uz mogućnost osvajanja postignuća, gađanje iz praćke, meditativno slaganje kamenja i slično. Diljem mape nailazili smo na vidikovce s kojih bi Tchia proizvela specifičan zvuk i otkrila interesne točke u užem krugu području vidikovca što se pokazalo prilično korisno kada smo trebali pronaći određene predmete potrebne za završavanje nekih misija. Najviše predivnih screenshotova nastalo je upravo na tim vidikovcima s kojih smo imali prilike iskusiti zaista predivne pejzaže inspirirane stvarnim biomima Nove Kaledonije.

Malo drukčiji photo mode

Značajka photo mode je, s druge strane, u ovoj igri osmišljena na zanimljiv i nekonvencionalan način. Umjesto klasičnog prekida igre, zamrznute slike i uzimanja fotografije, Tchia nudi nešto drugačije iskustvo. Fotografije smo okidali kroz Tchijin osobni fotoaparat na kojem je moguće birati između različitih filtera i zabavljati se opcijama fotoaparata. Da bi iskustvo fotkanja bilo još realističnije i da bismo uopće mogli vidjeli fotografije koje smo načinili, potrebno je pronaći Photo Kitove koji su nam poslužili kao laboratoriji za njihovo razvijanje. Deset poglavlja od kojih se priča sastoji, uključujući prolog i epilog, priveli smo kraju za otprilike 13 sati igranja, uzevši u obzir da smo dobar dio toga proveli istražujući spektakularne lokalitete i mazeći sve moguće životinje na koje smo naišli.

(Ne)skrivene poruke

Da slika govori više od 1000 riječi dokazuje i ova igra koja se, kao svaki produkt popularne kulture, može čitati na bezbroj načina, ali onaj koji je na nas ostavio najveći utisak je upravo ideja da Tchia predstavlja kritiku kapitalizma i kolonizacije koja se može očitovati kroz jukstapoziciju grada i prirode. Kao što smo već spomenuli, na mapi su prisutna dva glavna otoka.

Otok Madra Nöj mjesto je gdje se smjestio grad i HQ zlog Meavore koji iskorištava/eksploatira prirodne resurse u svoju korist, odnosno da bi postao jači i održao svoju moć. Meavora kao antagonist priče i njegova vladavina se mogu usporediti sa stvarnim povijesnim zbivanjima 18. stoljeća koja nas uče da su europski kolonizatori iskorištavali lokalno stanovništvo i njihove resurse te donijeli mnoštvo bolesti iz Europe i Amerike koje nisu postojale na ovim otocima. Prvi indikator antagonizma grada i prirode uočljiv je već na samom početku igre kada se Pwi Dua koji otima Tchijina oca, pojavljuje u letjelici nalik helikopteru iz koje izlazi gusti crni dim – nagovještaj zagađenja. S druge strane, otok Ija Nöj ispunjen je zelenilom, čist je i miran, a ljudi koji su se naselili na njemu žive u skladu s prirodom. U ovom je slučaju prikazana iskonska povezanost lokalnog stanovništva s florom i faunom koju je moguće prepoznati u domorodačkom načinu života. Da ipak ne bismo zabrazdili preduboko u filozofsku raspravu, reći ćemo samo da je ova igra na kvalitetan i nenametljiv način ponudila male tragove koji su nas naveli da dođemo do određenih zaključaka.

Tchia nas je zabavila svojim sveobuhvatnim pristupom zakonima fizike i slobodom odabira formi koje je moguće zaposjesti. Dirljiva priča s elementima magije natjerala nas je da pustimo i poneku suzu dok smo zajedno s Tchijom proživljavali put ka samospoznaji. Slavlje spiritualnosti, ljubavi prema prirodi te svetost obitelji i prijateljstva zaista nas je ispunilo pozitivnom energijom s kojom smo se otisnuli u endgame. Avantura za nas još nije završila jer i dalje nismo istražili sve što ovaj živopisni svijet ima za ponuditi.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač