Danganronpa, serijal turbo niche igara pretežno za japansku publiku, pričao je priču nekolicine studenata čiju je sudbinu krojio bolesni “plišani” medvjedić Monokuma. Takav opis nedvojbeno može krasiti većinu anime i manga serijala, no nećemo sad u dubiozu filozofije fringe anime uradaka. Kako god je bivala skrojena, Danganronpa je nakon svoje posljednje iteracije ostavila svoje obožavatelje žednih usta poduži period. Kako bi ostavština ostala donekle neokaljana, inicijalni kreator Danganronpe – Kazutaka Kodaka i razvojni tim iza njega, na tržište izbacuju Master Detective Archives: RAIN CODE, naslov koji ne pripada Danganronpa univerzumu, no služi kao spiritualni nastavak istoga. Držimo fige da je žeđ fanova Danganronpa serijala donekle utažena.

Overpowered anime detektiv

… s amnezijom. Nije dovoljno posjedovati ekstremno visoku razinu deduktivnih sposobnosti (tipa Sherlock Holmes) kako bi se pojedinac u Rain Code univerzumu zvao detektivom. Naime, morali bi posjedovati paranormalne i/ili nadnaravne sposobnosti, poput super-sluha, putovanja kroz vrijeme, ili pak oformiti pakt s bogom smrti kako bi uopće bili inicirani u proces regrutacije, a pritom bivati pristojno nesigurni u sebe. Je li ovo sve stereotipično za jedan anime uradak? Jeste! Jel’ nas briga? Apsolutno ne!

Yuma Kokohead, detektiv je s privremeno induciranom amnezijom koju pod čudnim uvjetima zadobiva s početka avanture, a pripadnik je elitne organizacije detektiva WDO (World Detective Organization) čija je svrha riješiti sve misterije svijeta, što god to značilo. WDO je poslala mladog Yumu u Kanai Ward kako bi izoštrio svoje detektivske vještine – tako je barem naglašeno u službenom WDO memorandumu kojeg Yuma drži pri sebi. Koji li su stvarni razlozi njegove avanture u Kanai Wardu, vrijeme će pokazati, no sve upućuje na to da će Yuma imati daleko većih briga, čak i od svoje misteriozne situacije s amnezijom. Kanai Ward mračna je samoodrživa metropola, čija šarena neonska rasvjeta u kombinaciji s neprestanom kišom proizvode jedini izvor svjetlosti, no ni to nije uspjelo razbiti sumornu atmosferu koja odiše misterijom i paradoksnim situacijama. Konglomerat Amateratsu Coproration stoji kao upravljačko tijelo iza Kanai Warda, a pretpostavlja se kako isti želi apsolutnu dominaciju nad svijetom (a kako drukčije, jel’?), što se kosi s načelima WDO organizacije koju vidi kao trn u oku kategorije “neće valjda jedna mala detektivska organizacija meni tu njuškati i kopati po smeću i narušavati planove!”. Čvrstih diktatorskih načela čine sve kako bi istrijebili WDO iz postojanja, u čemu su relativno i uspješni, jer su uspjeli Yumi, na putu vlakom do Kanai Warda, zadati teške muke, optužiti ga za ubojstvo, a pritom usmrtiti pet službenih WDO članova. Napeto nadasve.

Dedukcije mačem – new-age zločin i kazna?

I dok većina protagonista u svijetu igara rješava probleme neprijatelja fizičkim sukobima, Rain Code se služi mentalnom gimnastikom kako bi se riješio napasti. O.K., ‘ajde, to je samo donekle istina, ako uzmemo u obzir da za one najdinamičnije dijelove gameplaya Yuma koristi tzv. Solution Sword, kako bi sasjekao laži i obmane u nečemu što se zove Reasoning Death Match. Idemo ispočetka. Razvoj događaja krasi strogo linearni gameplay prateći priču detektiva, što automatski podrazumijeva veliku dozu prikupljenih informacija o misteriji koju istražujete razbacanih po okruženju u kojem se nalazi trenutni fokus priče. Sve prikupljene informacije pretvaraju se u Solution Keys po završetku “istraživačke faze”.  Nakon svake istraživačke faze, priča doživljava vrhunac zapleta što u načelu proizvodi najveću dramu misterije, čije paradoksalne situacije više niste u stanju rješavati u stvarnom svijetu. “Mystery Labyrinth” sada je sljedeća lokacija u kojoj se Yumine deduktivne sposobnosti materijaliziraju i briljiraju. Mističnom Labirintu pristupate isključivo uz pomoć vjerne pratiteljice Shinigami (boga smrti u grubom prijevodu na naški) s kojom ste, pod još nerazriješenim okolnostima, potpisali pakt na početku avanture, a koja ima istančani “notice me senpai” sindrom (opet, a kako drukčije?). Shinigami služi kao vodič kroz Mistični Labirint, ali i kao svojevrsni katalizator Yuminih deduktivnih sposobnosti koje u labirintu imaju nadnaravnu notu, iliti supermoći. Iste ćete koristiti u već spomenutim Reasoning Death Match sukobima u kojima se sukobljavate sa zlikovcima koji su počinili strašan zločin (najčešće ubili nekoga). Sjećate se Solution Ključeva od maloprije? – oni su zapravo “municija” za vaš Solution Mač, odnosno protuargumenti čime se pobijate laži i krivo protumačene činjenice počinitelja zločina. Sve je u pravilu zapakirano općepoznatom mehanikom Quick Time Event, koja i nije nešto pretjerano stroga, pa nećete lupati glavom o zid ako i iskoristite pogrešan protuargument u ključnom dijelu debate. Kamo sreće da se ovako rješavaju sve IRL debate. Politika i sudstvo bi bili daleko interesantniji za konzumirati.

Teške reference s malo manje krvi

Primijeti se, svakako, no i za očekivati je nadasve da će spiritualni nastavak povlačiti sličnosti od svojih predaka, posebice ako iza naslova stoji idejni začetnik predaka. Daleko veću gameplay dubinu smo iskusili igrajući Rain Code u odnosu na bilo koji nastavak Dangnanronpe. Razlog tome su daleko veća sloboda kretanja, bogatije 3D okruženje, i više kontrole nad aktivnostima. Isto tako, ako ste se pozabavili bilo kojom Danganronpa iteracijom, veoma brzo ćete doći do zaključka da je Rain Code daleko mekši, odnosno višestruko manje gnjusniji od svojih predaka – ovo će možda nekima biti i negativni selling-point (ne osuđujemo, baš naprotiv). Sve je to rezultiralo boljom imerzivnosti (velike riječi) sadržaja naslova. Evidentno se izbjegavao onaj većinski pristup vizualne novele kakvu je Danganronpa pružao kroz godine. Odvojite i pripremite pristojnu količinu sati i strpljenja, Master Detective Archives: RAIN CODE ima podosta mesa za prožvakati. Obavezno štivo za redovne mušterije weeb sadržaja. Domo Arigato!