Još od ranih prikaza Horizona Call of the Mountain, odnosno da budemo precizniji – od ranog prikaza trailera igre – fanovi ovog serijala postavljaju si mnoga pitanja. Hoćemo li susresti Aloy, neke druge poznate likove, hoće li Meridian biti prikazan i u VR okruženju, kako će izgledati borba, a kako izrada alata i oružja, kako će se uopće kretati kroz okolinu i hoće li biti potpuna sloboda kretanja ili ne, koliko je velika igra, hoćemo li vidjeti i druga područja iz serijala osim Carja Sundoma, kako su dizajnirane i izvedene sporedne misije… Kako su dani prolazili tako su se i pitanja gomilala, što je logičan slijed velikog interesa za igru. I za PS VR2. Jer Horizon Call of the Mountain je ujedno i system seller, odnosno igra koja bi trebala pokazati razne nove mogućnosti platforme i privući nove igrače. To je barem bilo neupitno od prve najave. Interes je već samim time ogroman, a riječi senior world designera Horizona Forbidden West, Christophera Jamesa, kako bi Horizon Call of the Mountain trebao redefinirati pojam AAA VR igara, raspalio je očekivanja do vrhunca. Osim toga, a to smo i u mnogim tekstovima o serijalu i studiju općenito rekli nekoliko puta – posebno cijenimo studio Guerrilla Games zbog iznimne pozornosti na detalje – od tehničke izvedbe,
Call of the Mountain veliki je projekt koji donosi sasvim novo iskustvo i neke nove likove u poznati svijet Horizona

IZ ŽBUNA Zaštitni znak serijala Horizon – prikriveni napad iz visokog raslinja, ovaj put iz prvog lica
Spoiler free
Krenimo od onog najočitijeg – Aloy nije glavni lik igre, ali ćemo ju sresti – i tu ćemo prekinuti s bilo kojim drugim spojlerima ne samo zato što su nas iz Guerrille lijepo zamolili to učiniti, nego i zbog toga što smo i sami alergični na bilo kakvo kvarenje doživljaja. Reći ćemo samo ono najavljeno i vidljivo već iz trailera. Igramo kao Ryas, inače fantastični penjač (zgodno) i Shadow Carja te bivši pobunjenik a sadašnji osuđenik koji je dobio priliku iskupiti se za svoje zločine pridruživanjem ekspediciji poslanoj da istraži novu prijetnju Sundomu. Očigledno je da ćemo upoznati nove likove, ali je i jasno kako se nalazimo u svijetu Horizona kojeg smo već iskusili u oba prijašnja naslova serijala te da očekujemo vidjeti i neka poznata lica. I to je to od priče što ćemo prenijeti.

TEMPEST 3D Znamo da je isti kao i u klasičnim igrama i da koristimo iste slušalice (službene Pulse 3D), ali u kombinaciji s VR prikazom dojam je u Horizonu Call of the Mountain značajno bolji. Toliko bolji da se bojimo nerezonski “zločestih” dizajnera igara horor žanra koji bi mogli pretjerati u svojoj težnji da nas dramatično iznenade.
Kontrole za kretanje
Nastavimo s osnovnim kontrolama – onima za kretanje kroz VR okruženje igre. One podsjećaju na postojeća rješenja iz drugih VR igara koje omogućavaju igranje sjedeći ali i stojećki (što svakako preporučamo). Moguće je birati između kretanja s gestikulacijama (simuliramo rukama kretnje pri hodu uz držanje tipki X i kvadrat) ili korištenjem stickova. U oba načina rada moguće je izabrati između kategorija male osjetljivosti, normalne osjetljivosti i one za VR veterane.
Fantastičan je osjećaj biti u prekrasnoj prirodi Sundom teritorija, premda to bila i virtualna priroda

RUČNA IZRADA alata i oružja zgodno nadopunjuju iskustvo igranja.
Interakcija kao dio rutine
Okruženje nije open-world, ali postoje rute koje nisu obavezne a koje su vrijedne istraživanja ne samo zbog očiglednih poboljšanja i sirovina koje skrivaju, nego i zbog samog zadovoljstva postignutim i činjenice da je otkrivanje skrivenih prolaza u VR okruženju još više zadovoljavajuće (kad primjerice skužite prolaz jer ste se sagnuli pogledati ispod velikog lista palme). One sitne stvari koje činimo u igrama kada skupljamo loot su interaktivnije u Horizonu – tako otvaramo buradi, otključavamo kutije ili doslovce trgamo dijelove (kao trofeje) sa savladanih mašina robota. Kad smo već kod toga – razina detalja u njihovom dizajnu impresivna je i vrijedna istraživanja samo radi zadovoljstva u istraživanju nečijeg izvrsnog rada. U ovom slučaju artista.
Dionice penjanja su česte ali nerijetko i spektakularne, pogotovo kada koristimo Pullcaster za svladavanje velikih provalija

MACHINE SAFARI kao opcija upoznavanja mašina na način koji podsjeća na safari vožnje brodom – samo što su beštije iznimno blizu, ponekad i preblizu.
Posebna uzbuđenja u VR okruženju
Intenzivna borba i uzmicanje nude nove momente iznenađenja kad vas ponese nekoliko precizno izvedenih pogodaka strijelom u ranjivo mjesto Glinthawka dok brzo izranjate iza stijene koja je jedina zaštita od protivničkih napada. Inače, u borbi se lijevim stickom pomiče bočno kao i u normalnoj kretnji dok desni u tim trenucima nudi kontrolu dodgea odnosno brzog uzmicanja u lijevu ili desnu stranu. Jako zabavno i intenzivno. A kad smo kod intenzivnog – penjanje na visoke planine i pogled u horizont kojeg ispunjavaju vodopadi, sunčeve zrake i zvuk vjetra i ptica je neopisiv i neponovljiv. Zapravo, lažemo – još intenzivniji je skok u bezdan dok koristimo Pullcaster (nešto poput kuke s užetom). E to je vrhunac. Odmoriti potom pored kamp vatrice pa napraviti (ručno) nove posebne strijele ili naprosto pojesti jabuku je divan zen trenutak odmora.

ALOY Moramo reći kako nam je bilo čudno vidjeti Aloy „uživo”. Ryas je visok, ali smo se u tom trenutku osjećali mali.
Dizajnerske odluke specifične za VR okruženje
Ako ste igrali VR igre, onda znate kako dizajnerska rješenja iz klasičnih igara ne odgovaraju uvijek i u VR okruženju. Prvo što pada na pamet na pomisao igre Horizon je otvoreni svijet i sloboda kretanja. Takav svijet i sloboda kretanja zvuči zamamno za VR igru, ali realnost je ta da potpuna sloboda kretanja u VR okruženju veliki izazov za sve dizajnere igara. Ali i hardvera, jer pitanje je je li dovoljan samo dobar softver odnosno izvedba i ideja. S druge strane VR nudi nemjerljivo bolji osjećaj prostornosti i dubine – teško opisivu dok ju ne vidite. Pogotovo sada u Horizonu i s PS-om VR2. Razina detalja i prostornosti je impresivna i stalno mami poglede dok se krećete po zacrtanim stazama i dok se penjete. Naime penjanje je temelj igrivosti – vezivno tkivo između borbe i rješavanja problema na nekom manjem prostoru gdje nije potrebno puno se kretati.
Luk i strijela se vole s kontrolerima VR Sense
Dizajneri lukavo koriste VR okruženje te odmjereno koriste faktore iznenađenja kakve u klasičnom igranju nismo mogli osjetiti na takav način
Hvala PlayStationu Hrvatska na ustupljenoj igri.
Recenziju ćemo osvježavati u idućim danima, kako ćemo prolaziti igru.

PRIKAZ ZDRAVLJA je izveden zelenim perjem na šaci, a obnavlja se hranom koju prinosimo ustima za pojedinačne zalogaje.

CHALLENGE HUB Kako naizgled jednostavni izazovi, gađanje izranjajućih meta strijelama te brzo penjanje i prelaženje prepreka, mogu biti zarazno zabavni. Idealan pokazatelj da su luk i strijela te dobre kontrole izvrsno implementirani u igru.

IZMJENA DANA I NOĆI dio je značajki serijala, pa tako i Horizona Call of the Mountain.

BORBE su zabavne i vrlo dinamične iako su prilagođene VR okruženju pa se odvijaju na manjem prostoru. Što ne znači da nećete morati puno izmicati i brzo reagirati. Srećom, tu su responzivne kontrole.

PATHFINDER Ako i zapnete i ne znate gdje krenuti, pritiskom na trokut otkrivaju se dodatni putokazi

ZASVIRAJ, opusti se.

AKO SE PITATE, sugovornici vas prate pogledom ako se mičete u prostoru dok razgovarate s njima.

ŠKICNI KROZ PROZOR Iz nekog razloga škicanje u VR-u se doima kao nekulturno ponašanje

CAIRN Jap, to je stvar – slaganje kamenja u visinu jedan je od dodatnih izazova u igri koje pronalazite na sporednim stazama. I nije lagano kada nabasate na neravno kamenje.

KREDA Bez nje bi bilo značajno teže uspješno se (i toliko) penjati. A i zgodno pokazuje gdje se sve možemo prihvatiti u prostoru jer je razbacana po hvatnim rubovima.

VOLIMO ISTRAŽIVATI zabačena mjesta.

PULLCASTER je koristan i zabavan, jaaako.

HDR Sva ljepota tehnologije i vrhunskog prikaza

KAD IH VIDITE IZBLIZA, nije vam svejedno, premda bili i hrđavi i nepokretni. Ali otkrivaju turobnu povijest čovječanstva.

PENJANJE je veliki dio igre, srećom je Ryas vrlo vješti penjač, toliki da nosi takvu titulu.

JESMO LI SPOMENULI kako je korištenje Pullcastera spektakularno?