OVAJ TEKST SADRŽI DETALJNE SPOJLERE O CIJELOJ PRIČI THE LAST OF US PART II. UKOLIKO NE ŽELITE SAZNATI NIŠTA O IGRI SADA JE VRIJEME DA PRESTANETE ČITATI!

POSLJEDNJE UPOZORENJE!

KRENIMO!

Dugoočekivani The Last of Us Part II izašao je u petak i dogodilo se ono što je većina nas očekivala da će se dogoditi. Igra je nemilosrdno review bombana te je jedan od rijetkih primjera igara koju su kritičari univerzalno pohvalili a publika univerzalno popljuvala. 95 naspram 3.6. Jako veliki jaz reklo bi se.

Iskreno, pretpostavljam da bi se sve ovo dogodilo neovisno u curenjima ali je očito kako su curenja mjesecima prije izlaska igre značajno utjecala na mišljenje fanova. Ako se nekim čudom ne sjećate, u curenjima smo saznali da Joel nasilno umire nekad tijekom igre te da je Ellieina misija osvetiti njegovu smrt. Taj dio, koliko god težak bio, možda ne bi bio toliko sporan da igra u drugoj polovici ne mijenja igrivog lika te nas stavlja u čizme Abby – iste osobe koja je na mučan način ubila Joela. Dobar dio interneta odmah je poludio jer su se pojavile netočne informacije da je Abby transrodna osoba te su mnogi odmah zaključili kako igra gura “SJW liberalnu propagandu”. I tu je The Last of Us Part II odmah izgubio bitku s jednim kontingentom fanova jer su unaprijed odlučili kako je igra grozna, glupa i kako im gura određene ideologije niz grlo. Transfobni memeovi preplavili su gaming internet i svi se grohotom nasmijaše.

U interesu transparentnosti reći ću kako sam nakon prvog susreta s leakovima pomislio “a nemojte me j***t”. Ideja da developeri ubiju Joela tako brzo te da drugu polovicu igre igramo s njegovim ubojicom mi nikako nije sjela. No, onda sam malo zastao, razmislio i rekao sam sebi da neću igru suditi na temelju tri i pol natuknice koje su izvađene iz konteksta. Jer, kontekst je ovdje jako bitan budući da je The Last of Us Part II linerana igra koje se više od ičeg drugog fokusira na narativ.

Sjećam se jednog razgovora prije par godina kada je Part II najavljen kojeg sam vodio s jednim od kolega iz redakcije o našim očekivanjima za Part II i kuda bi priča mogla ići. Budući da volimo očekivati neočekivano, jedna od ideja onoga što bi voljeli igrati u nastavku bila je priča o Krijesnicama koje love Joela i Ellie zbog onoga što se dogodilo na kraju prve igre. I vidi vraga dobrim dijelom smo to i dobili u nastavku. Ne kažemo da smo Nostradamusi i ne želimo se tapšati po ramenu jer smo djelomično pogodili, no potencijal koji ta narativna žica ima bio je očit još od završetka prve igre stoga je malo čudno što se odjednom svi čude kao pura dreku što je Joel umro zbog onoga što je učinio.

“Nije problem što je Joel umro, problemo je kako je umro!”

Prethodna izjava za mnoge je jedan od pokliča da opravdaju svoje nezadovoljstvo igrom. Joel je nakon okorjelog preživjelog i badassa iz prve igre postao potpuni balvan koji se predstavio hrpi ljudi koje ne poznaje. Potpuno van lika. Pa, možda i nije baš tako jer se opet vraćamo na onu dobru staru krilaticu – kontekst je bitan. U tom kontekstu, Joel posljednje četiri godine živi u civilizaciji, u gradu. Jackson nije kao QZ u Bostonu, nema paravojnih skupina koje dižu u zrak kontrolne točke i ne mora preživljavati kao švercer koji se cijelo vrijeme osvrće iza ramena. Joel živi koliko toliko normalan život, s Ellie gleda treš akciće iz ’80-ih, rezbari kauboje od drveta te na noćnom ormariću drži knjigu Space for Dummies kako bi se zbližio s Ellie koja obožava sve vezano uz svemir. Zaraženi su još uvijek konstantna prijetnja, no njegovo neposredno okruženje nije ono u kojem je čovjek čovjeku vuk. Nezadovoljnici se ponašaju kao da je Joel ispričao svoju cijelu životnu priču nepoznatim ljudima dok su jeli loše podgrijani grah uz logorsku vatricu. Sve što je rekao je svoje ime. I to ga je koštalo jer su ga sve loše stvari koje je napravio u životu sustigle te je došlo vrijeme za naplatu.

No, ono što je predivno u The Last of Us Part II jest činjenica što tijekom igre, pretežito u flashbackovima, vidimo drugu stranu Joela. Izlet u prirodoslovni muzej za Elliein rođendan svakako je jedno od najdirljivijih poglavlja u igri i pokazuje nam kakav su odnos Joel i Ellie imali neposredno nakon dolaska u Jackson. Joel nije samo badass koji će osuditi cijeli svijet na propast zbog svoje kćeri. On je također čovjek koji se trudi biti što bolji otac, koji se zanima za interese svoje kćeri i koji želi iskoristiti svoje vrijeme s njom na najbolji mogući način.

Upravo zbog iskustva prethodne igre, ali i tih sekvenci iz dvojke, Joelova smrt udara jako te je jedina moguća stvar koja će igrača ali i samu Ellie natjerati u jedan tako brutalan osvetnički pohod. Nije mogao biti nitko drugi u pitanju.

Još jedna od zamjerki koja se pripisuje igri jest što se Ellie nekada ponaša neracionalno. Neki bi čak rekli i glupo. Opet kontekst. Ellie je upravo izgubila očinsku figuru na najgori mogući način – čitaj, brutalno je premlaćen na smrt palicom za golf ispred njenih očiju. Ona je od tog trenutka vođena čistom mržnjom i jednim jedinim ciljem – osvetom. Osveta je, koliko god bila poetična i najbolje serveriana hladna, jako sklizak teren što na koncu pokazuje i sama igra. Postoje kolateralne žrtve, a Ellie ih je u svom pohodu ostavila jako puno. I činila je stvari koje su ostavila traga na njenoj psihi – mučila je zaraženu Noru do smrti kako bi joj rekla gdje se nalazi Abby, ubila je trudnicu zbog iste informacije i ostavila trag tijela preko cijelog Seattlea.

Jedan od ključnih razloga zašto je Ellie toliko motivarana za osvetu jest činjenica da je konačno krenula popravljati svoj odnos s Joelom koji je dugo vremena bio temeljno narušen. Ellie je, naravno, saznala što je Joel učinio u Salt Lake Cityju te da joj je lagao oko njezinog imuniteta i nije više htjela imati posla s njim. “Vratit ću se u Jackson ali ti i ja smo gotovi”, rekla mu je nakon što je saznala. Na kraju igre saznajemo da je Ellie bila spremna napraviti veliki korak i oprostiti Joelu, no onda ga je Abby ubila. Vrijeme koje je trebala imati s njim joj je oduzeto i ona se nije znala nositi s tim na nijedan drugi način osim da pobije sve uključene u njegovo ubojstvo.

S druge strane, kao i s Joelom, možemo vidjeti i drugu stranu Ellie. Ellie je, prije nego sve ode kvragu, napaljena tinejdžerka koja špreha svoju curu od koje ima leptiriće u trbuhu. Dinamika između Ellie i Dine je zaista jako slatka na početku njihove veze ali i pred sami kraj igre kada žive skupa na farmi i odgajaju sina. No, Ellie se ne može pomiriti s događajima iz Seattlea i kako nije uspjela osvetiti Joela. Zbog nje je umro Jesse, Tommy je pobrao nekoliko metaka, a trudna Dina je skoro umrla dok Lev nije spriječio Abby koja ih je po drugi put pustila da žive. Ellie pati od PTSP-a te konstantno viđa Joelovo smrskano lice ispred očiju. Sve što je proživjela je proganja te ne može živjeti normalnim životom. Zbog osvete gubi sve – uključujući i Dinu koju napušta kako bi opet pronašla i pokušala ubiti Abby.

Da netko gleda izvana na cijelu situaciju s The Last of Us Part II, po pisanjima na internetu bi pomislio kako je nastavak zanemario sve ono što je prva igra uspostavila. Nekako mi se čini da je istina posve suprotna – Part II je prirodna i logična kontinuacija događaja iz prve igre, samo što nam ne nudi onaj sretni završetak koji su mnogi priželjkivali.

Zadrti sendviči

Ono što je bilo najbizarnije za čitati i gledati kod reakcije interneta jesu zaista čudesno zli komentari na Abby koja je zaista poprilično dobro razrađen i zanimljiv lik. Na početku smo pisali o tome da mržnja dobrog dijela nezadovoljnika proizlazi iz činjenice što Abby smatraju nasilnim ubacivanjem “SJW LIBERALNE AGENDE!!!!!!!!!!” u igru. Prvo su svi zaključili kako je transrodna osoba na temelju njenog izgleda, a kada se ispostavilo da je ta informacija netočna onda su komentari krenuli ismijavati njene impresivne bicepse i tricepse koji mogu posramiti dobar dio muškaraca i male grudi koje očito ne pogađaju onaj DD sweet spot. Posebnu pažnju trollova dobila je scena seksa između Abby i Owena jer eto Abby ne odgovara klasičnim maštarijama zapadnjačkog muškarca stoga očito ne zaslužuje intimu ili užitak. Kako se developeri usuđuju prikazati seks nekoga tko ne izgleda kao da je izašao s pokretne trake tvornice BABE BOTA 3000.

Fokusirajući se samo na elemente ismijavanja Abby, potpuno se zanemaruje da se ustvari radi o kompleksnom liku koja se ipak ne miri tako lako s onime što je učinila Joelu. Jedna od glavnih motivacija njenog spšavanja Leva i Yare leži u činjenici što nema čistu savjest i što želi nakon osvete učiniti nešto dobro. Lev i Yara su odmetnici Serafita, inače zakletih neprijatelja WLF-a s kojima se nalaze u konstantnom sukobu. Abby i Ellie su u mnogočemu slične jer će obje preokrenuti nebo i zemlju kako bi se osvetile no shvaćaju da je osveta ustvari isprazna i da, čak i kada osoba to zaslužuje, taj čin ostavlja neizbrisive emocionalne posljedice na njima. Razlog zašto Abby traži osvetu je ustvari isti Ellienom – osvećivanje ubojstva oca. Joel je ubio Abbyinog tatu, kirurga koji je na kraju jedinice trebao napraviti operaciju na Ellie.

Naughty Dog mnogi optužuju za guranje liberalne agende. Za one koji smatraju da je bilo kakav prikaz gay ili trans osoba liberalna agenda onda je Part II očito pun liberalne agende. Ellie je gay i bila je gay i u prvoj igri jer se rodila gay. Dina je biseksualna. To je jednostavno dio njihovog identiteta. Transrodna osoba za koju su mnogi mislili da je Abby je ustvari Lev – dječak koji se rodio kao djevojčica i kojeg društvo Serafita nije prihvatilo kao takvog. Kod Serafita muškarci hodaju obrijane glave dok žene nose pletenice svezane u punđu, a Levov jedini grijeh je što se nije htio komformirati te je obrijao glavu. Vođe Serafita odlučile su da je njegova uloga biti supruga jednom od starješina dok je Lev htio biti ratnik kao i njegova sestra Yara. Cijela Levova priča je izuzetno dirljiva ali i tragična jer će do kraja igre izgubiti sve osim Abby koja svoje iskupljenje dobiva kada Leva štiti čak i od svog WLF-a koji se potom okreću protiv nje. Lev je nevini klinac čiji je jedini grijeh što je bio drukčiji – Serafiti su ga htjeli ubiti jer je odlučio biti iskren prema sebi i onome tko je dok su ga WLF htjeli ubiti samo zato što je pripadnik druge frakcije.

I Abby i Joel su slični po tome što će učiniti sve, pa čak i okrenuti svoje donedavne saveznike protiv sebe, kako bi spasili nevini život. Nigdje to nije vidljivo više nego na samom kraju – prije konačnog sukoba, izmučena Abby u naručju nosi ranjenog Leva kao što je Joel prethodno nosio Ellie na kraju prve igre. Ikonografija je jasna,.

Na kraju, sasvim je u redu i legitimno ako se nekome priča The Last of Us Part II ne sviđa. Često je mučna i neugodna za gledanje, no također je izuzetno dirljiva i lijepa. Potpuno je u redu da imamo različita mišljenja i ukuse. Možemo pričati o gameplayu koji je rafinirao ono iz jedinice ali nije napravio značajni korak naprijed. Možemo pričati i o tome da priča nekada imala problema s pacingom. Možemo u nedogled razgovarati o odnosima između likova i što je moglo biti bolje izvedeno. Bitno je naglasiti kako nema svetih krava te da nijedna igra nije imuna na kritike ili da je savršena bez ijedne zamjerke. No, tvrditi da je priča grozna zato što se površno iščitava radnja ili zato što su likovi trans, gay ili se ne uklapaju u klasične standarde ljepote je kontraproduktivno, lijeno i poprilično zadrto.