Kad pomislite na Capcom i dinosaure, prva asocijacija vam je vrlo vjerojatno legendarni survival horor Dino Crisis. I možda biste očekivali kako će, nakon kritički i komercijalno uspješnih remakeova originalnih igara Resident Evil, Capcom zaključiti kako oživljavanje Dino Crisisa na sličan način može nastaviti tu remake renesansu. Capcomov Exoprimal nije remake ili spiritualni nasljednik DC-a već novi IP kojim Capcom pokušava stvoriti uspješnu live service pucačinu kombinirajući načelno nesvakidašnje elemente – futuristička robotska odijela u borbi protiv dinosaura zvuči kao koncept izvučen direktno s dječjeg tepiha na kojem je hrpetina različitih igračaka koje povezuje jedino mašta. I začudo Exoprimal funkcionira izvrsno u gotovo svim segmentima koje uspješan live service projekt treba imati – izuzev jednog. I to upravo onog najbitnijeg za dugoročno zadržavanje igrača i stvaranje zajednice. Naime, igra trenutno ima samo jedan mod igranja zvan Dino Survival, a u igru je prije koji dan uveden poseban endgame mod Savage Gauntlet namijenjen za igrače koji su prešli priču i žele se suočiti s najvećim izazovom i najjačim dinosaurima. Kad podvučemo crtu Exoprimal je jako zabavan za igranje, no je li to dovoljno?

DINO SURVIVAL

Glavni mod u Exoprimalu je zapravo odlično složen i pametna je baza, da ne kažemo odskočna daska za uvlačenje igrača u zaraznu petlju. Problem je što taj odličan početni dojam nema prostora za daljnje razvijanje u sklopu drugih modova, odnosno načina igranja. Savage Gauntlet zamišljen je poput neke vrste raida i iako je to definitivno korak u ispravnom smjeru, svejedno nam nedostaje bar još nekoliko modova koji bi iskoristili specifične snage Exoprimala. Dino Survival kombinira PvE i PvP elemente u zaista zabavno iskustvo – prvi dio svakog meča sastoji se od što bržeg rješavanja specifičnih izazova, najčešće ubijanja zadane količine dinosaura. Nakon svakog zadataka saznat ćete jeste li brži ili sporiji od protivničkog tima čije duhiće, a samim time i njihov napredak, možete vidjeti. Jako je kul kad nekoliko puta zaredom dobijete informaciju da ste brži od neprijateljskog tima i vidite njihove duhiće kako se još uvijek bore protiv triceratopsa dok ste ga vi već odavno riješili. Jednako tako, saznati da vaši protivnici napreduju brže od vas gura vas da igrate agresivnije te iskorištavate sve mogućnosti exosuitova. Capcom je tu uspio napraviti nešto jako zanimljivo – stvaranje napetosti i kompetitivnosti bez direktnog sukoba s neprijateljskim timom.

Naravno, u jednom trenutku paralelne stvarnosti u kojima bivamo više neće biti paralelne, nego ćemo se pronaći u zajedničkom prostoru za izvršavanje posljednje misije. Posljednja misija može biti PvP ili PvE – odnosno može nas odvesti u direktni sukob s protivničkim timom ili nastaviti u već poznatom stilu što bržeg izvršavanja misija. PvP finala su puno zanimljivija i napetija jer uključuju dodatnu dimenziju istovremenog sukoba s dinosaurima, ali i protivničkim igračima. Neki od ciljeva tih posljednjih misija mogu biti praćenje payloada u stilu Overwatcha, klasični domination ili omega hammer. Finale je to tijekom kojeg morate ubiti određeni broj neprijatelja kao tim da napunite spomenuti čekić energijom – te potom razbijete tri barikade. Dino Survival stoga nije uvijek isti te postoji dovoljno različitosti da svaki meč djeluje friško i nakon dužeg igranja, no također ne bi bilo na odmet nekoliko manjih modova poput igranja samo posljednjih misija, primjerice Payload ili Domination u kojima bismo mogli vježbati igranje PvP-a i učiti kako najbolje blokirati sposobnosti neprijateljskih exofightera. Dino Survival također služi kao glavni pokretač radnje te ćete nakon nekoliko odigranih mečeva, kao nagradu, dobiti međuscenu koja gura priču naprijed. Iako nije posljednji krik pripovijedanja, priča je zanimljivi futuristički akcić sa simpatičnim i humorističnim likovima, dok je glavni misterij paralelnih stvarnosti kojima upravlja odmetnuta umjetna inteligencija Leviathan dobro predstavljen te smo svako toliko odlazili u arhivu pogledati i pročitati nove informacije koje smo otključali.

EXOFIGHTER

Segment u kojem Exoprimal možda najviše briljira su klase odnosno exosuitovi. Nećemo si lagati, prije nego što smo zaigrali igru, robotska odijela su nam izgledala pomalo generično i kao da posuđuju puno iz drugih igara. Inspiracije iz igara poput Overwatcha još uvijek je vidljiva u tank exosuitovima Roadblock i Krieger ili support klasi Skywave. Pa ipak, sve vrlo brzo poprima vlastiti šašavi identitet. Iako je naš pilot Ace (kojeg možete customizirati) tihi protagonist, svako od odijela ima vlastiti glas te karakter. Najvažnije, svaki od 10 exosuitova podijeljen u tri uloge (Assault, Tank i Support) ima jako kul sposobnosti čija je sinergija ključna za ostvarivanje uspjeha. Uglavnom smo se pronašli u Witchdoctoru budući da volimo igrati kao support klasa. Njegova primarna uloga jest da liječi suigrače, no isto tako ih može buffati da rade više štite. Exosuitove je moguće opremiti i s tri modula – neki imaju opću upotrebu za sve exosuitove poput smanjivanja vremena reloadanja oružja ili veće otpornosti na napade dinosaura. Drugi, i mnogo zanimljiviji moduli su oni krojeni specifično za pojedini exosuit. Witchdoctor tako može opremiti modul koji automatski vraća jedan healing charge kad se iskoristi sposobnost dugog skoka, dok exosuit Barrage može iskoristiti modul koji povećava opseg eksplozije njegovih granata.

Sviđa nam se i što ti specifični moduli najčešće imaju pozitivne i negativne strane – Witchdoctorov modul koji automatski vraća healing charge kad se iskoristi leap (odnosno dugi skok) povećat će cooldown te sposobnosti. Module je moguće i unaprjeđivati pa možete anulirati ili značajno smanjiti njihove negativne strane. Unaprjeđivanjem exosuitova osjetili smo napredak ali i veću korisnost na bojištu, što je svakako bitno da igra ne postane ustajala prebrzo. Tijekom prve sezone u igru bi trebale stići i Alpha varijante Exosuitova koji drastično mijenjaju način na koji oni funkcioniraju – to se svakako veselimo isprobati. Svaki exosuit može se opremiti i s Rigom odnosno bonus oružjem ili spravicom koja može pomoći u škripcu. Budući da Witchdoctor nema baš jake napadačke sposobnosti, ostavili smo mu top montiran na rame da si može stvoriti izlaz ako se nađe okružen neprijateljima. Ako pak igrate napadačku klasu, možda nije loše opremiti se štitom ili healing rigom. Snajperski rig Vigilant nije loše opremiti rigom koji omogućava veći skok tako da zauzima visoku poziciju na kojoj će sa sigurne udaljenosti moći kontrolirati bojište. Kombinacija rigova i modula dodatno diverzificira ionako široku paletu heroja i njihovih uloga te je tu Capcom odradio sjajan posao.

SERVISIRANJE UŽIVO

Capcom je za Exoprimal već najavio nekoliko crossover suradnji s franšizama Street Fighter i Monster Hunter koje bi trebale privući nove oči ili zadržati one koje su već duboko zagrizle u dinosaursku pucačinu. Postepeno ubacivanje sadržaja u igru nije nikakva novost, a Exoprimal se za razliku od brojnih drugih live-service projekata može pohvaliti zavidnom razinom dorađenosti. Matchmaking je brz i igrača u ovoj prvoj fazi ima dovoljno da lobiji nisu puni botova (eventualno ako netko napusti meč, igra će se pobrinuti da bot zamijeni nestalog u akciji), a tijekom igranja nismo vidjeli nijedan bug. Virtualni dućan pun je skinova koje možete kupiti za pravi novac, a postoji i u industriji svepristuni sustav battle passa kojim otključavate nove skinove, emotove i druge kozmetičke dodatke. Osim battle passa tu je klasičnije napredovanje putem player levela – njime otključavate virtualnu valutu za nadograđivanje modula (ili ih možete trošiti na legendary ili rare skinove) te svakih nekoliko levela dobijete loot box škrinju koja skriva skinove, embleme i kozmetiku. Capcom se potrudio napraviti nekoliko razina napredovanja kako bi sve vrste igrača imale nešto za otključavati – bili oni obični s baznom igrom, oni koji posjeduju survival pass ili oni koji će trošiti stvarni novac na premium skinove. Zašto smo onda toliko skeptični prema Exoprimalu s obzirom na to da se radi o zabavnom i izuzetno igrivom projektu? Vrlo vjerojatno se radi o sad već urođenoj skepsi prema live service modelu zbog kojeg smo oprezni vezati se za neku igru zbog zasićenosti tržišta.

S druge strane, možda je Capcom nakon nekoliko neuspješnih pokušaja s live serviceom konačno odlučio igrati maraton umjesto sprinta – vjerujući u svoju viziju igre. Naš Leo Tot je to dobro sročio kad smo komentirali igru – načelno joj ništa ne fali i sve je na svom mjestu no prvi dojam Exoprimala djelovao je kao da se radi o igri koju je neki izvršni odbor izdizajnirao jer ima sve trenutno popularne elemente. Roboti? Može! Dinosauri? Može! Pucanje? Definitivno! Battle Pass? Bez njega ne može! Pa ipak, rekavši sve to, Exoprimal nam se svejedno igra. Nekako je nomralno biti skeptičan kad je još jedan live-service u pitanju, no nakon igranja solo i s cijelim timom sve nam se više čini da Exoprimal ima ono nešto što bi ga, na duge staze, moglo učiniti uspješnim.  Jednostavno je za zakačiti se u petlju, a gameplay je dovoljno varijabilan i prilagodljiv da nudi dubinu. S najavljenom podrškom i dolaskom novog sadržaja nadamo se da Capcomov multiplayer pucačina neće izumrijeti poput dinosaura već da će pronaći svoje mjesto pod suncem.