Kad se malo bolje osvrnemo na vrijeme provedeno uz Diablo IV, nekako dolazimo do zaključka kako se radi o igri koja nam je okupirala vrijeme zadovoljavajući onaj najbazičniji, da ne kažemo najgušterskiji, gamerski nagon. Šarene eksplozije nadljudskih moći u kontrastu s mračnim svijetom te metričke tone nebitnog loota podsjetile su nas na nešto što smo davnih dana pročitali o razvoju Diabla III. Kako najbazičniji udarac mora biti savršeno kreiran te da svaki njegov aspekt – od animacije pokreta koja se stapa sa zvučnom komponentom preko efekta kojeg ima na nemrtvo tijelo neprijatelja do povratne informacije na kontroleru – taj bazični napad igraču mora jednako stimulirati osjetila prvi i milijarditi put kad ga iskoristi.

Soundtrack je spektakularno zlokoban i atmosferičan – savršeno odgovara svijetu Sanctuaryja

U Diablu IV se lako izgubiti upravo zato što postoji neka meditativna kvaliteta u ponavljanju jedne te iste stvari u nedogled, nadajući se da će baš ovaj prolazak kroz tamnicu rezultirati onim savršenim loot dropom koji će nam omogućiti da ubijamo kosture, zombije i demone bar mrvicu brže. Jednako tako, i pretpostavljamo da možda to neće svi shvatiti kao kompliment ali nama definitivno jest, Diablo IV je igra uz koju smo se najlakše uljuljuškali i zaspali. Možda su jednostavno godine koje su nas konačno sustigle ali ne sjećamo se kad nas je neka igra baš tako lijepo opustila – odradimo jednu tamnicu tamo oko 23h i prije ponoći spavamo snom najvećeg pravednika. Snovi na stranu, nije Blizzard jedini developer koji je svjestan da bez jake baze ništa ne funkcionira (pogotovo u live service igrama), no uspješno je iskoristio sve svoje iskustvo i vodeću ulogu u žanru akcijskih RPG-ova da stvori igru koju baš želite igrati. Nebitno da li se radi o maratonskim seansama s nekoliko prijatelja ili nekom opuštajućem solo sessionu, Diablo IV se uvijek nudio kao primamljiv izbor kad bismo se zapitali što bi htjeli igrati. Sorry, Kalo.

ALKARICA Barbarian možda neće otopiti neprijatelje brzinom kojom to radi Rogue ali zato ima spektakularnu izdržljivost koja se povećava korištenjem urlika, odnosno shoutova.

 Svetilište

Iz Blizzarda su u nekom trenutku rekli kako je najbolji način za iskusiti Diablo IV tako da što prije prođete kampanju i potom se upustite u endgame sadržaj. Mi, naravno, nismo dobili taj memorandum jer smo Diablu IV pristupili kao „običnom RPG-u“ pa smo prvih nekoliko desetaka sati proveli u prvoj zoni (Fractured Peaks) istražujući svaki kutak, čisteći svaku tamnicu i utvrdu na koju bismo naišli dok u nekom trenutku nismo shvatili da ovo što radimo zapravo nema nikakvog smisla jer ćemo tim tempom završiti igru tamo negdje tijekom 23. sezone. Kampanju smo završili nakon što smo debelo probili level cap 50 i napravili svoju idealnu Barbaricu. Lijepo je što u bilo kojem trenutku za simboličnu količinu zlatnika možete kompletno respecati sve atribute i tako eksperimentirati s različitim sposobnostima i buildovima. Možda bi nas u tim prvim satima neki specifični boss u tamnici mučio pa bismo se prebacili s crowd control builda na bleed build koji bi ih otopio. Pa bismo se za istraživanje svijeta opet vratili na neki bućkuriš svega i svačega. Na koncu se u Diablu IV sve svodi na nekoliko pametnih buildova stoga smo mi svoju priču priveli kraju kao Whirlwind Barbarian. Osim što beskonačno vrćenje u krug djeluje mega zabavno, također smo voljeli koristiti shoutove jer ne buffaju samo nas nego i naše prijatelje (puno smo igrali kooperativno). Uz par kul pasivnih sposobnosti koje su čekiće činile najboljim oružjem (za nas), svidjelo nam se vrtjeti se u krug, ošamućivati sve oko sebe i udarati critical hitove. Naprosto smo se veselili kad bi na mini mapi vidjeli veliku koncentraciju neprijatelja jer je to značilo da naša Alkarica može urlati kao manijak i demolirati sve oko sebe. Naprosto prekrasno.

WORLD BOSS Zabavno je skupiti se s hrpom randoma u otvorenom svijetu i čekati da se spawna neko iskonsko zlo – no ne možemo reći da su pretežito izazovni. Čak i na većim world tierovima.

Aspekti kojima možete opremiti svoje legendarne predmete dodatno će isprofilirati vaš build, no glavna i najbolja nagrada je jedinstvena oprema koja ima bonuse koji se ne mogu naći nigdje drugdje.

Dobar dio razloga zašto smo se toliko zadržali u samo jednom području leži u činjenici što su ona zaista izuzetno pametno dizajnirana. Osim što privlače svojom zlokobnom atmosferom koja svijet Sanctuaryja čini zaista mračnim i opakim mjestom, dok otkrivate mapu konstantno ćete nailaziti na podrume i tamnice koje treba očistiti od raznoraznih zloduha. Ili ćete nailaziti na sporedne misije koje mogu biti kratke i simpatične crno-humorne crtice iz svijeta preplavljenog demonima ili se pretvoriti u omanje epove koji će unijeti dodatni život u mjesta na kojima ga ne biste očekivali pronaći. Količina sporednog sadržaja u Diablu IV je zaista impozantna i osim ako ne planirate što brže prohujati kroz igru, ovdje ima dovoljno mesa i za najzagriženije fanove RPG-ova. Od utvrda koje nude izazov u otvorenom svijetu, preko pronalaženja Lilithinih oltara koji podižu statistike za sve buduće likove koje napravite i još mnogo toga. O veličini mapi dovoljno govori i to da je i nakon završetka glavne priče dobrim dijelom ostala neistražena. Tako da postoji endgame sadržaj, a onda postoji i pravi endgame sadržaj. Kad je priča u pitanju, Diablo IV je sadistički mračan i ne libi se svoje protagoniste mučiti na emocionalnoj i psihičkoj razini do te mjere da smo se nekad zapitali jel’ stvarno potrebno ići toliko daleko. Jer u nekom trenutku bude dovoljno mrtvih ukućana da se napune zaprežna kola. Rekavši to, Lilith je negativka koja voli isticati sve mane i licemjerje „pozitivaca“, a najbolja je kad je u interakciji s ekskomuniciranim anđelom Inariusom. Kampanja nam je, pomalo neočekivano, bila poprilično pamtljiva s nekim jako kul trenutcima i boss borbama koje fino zacementiraju epski doživljaj spašavanja Sanctuaryja. In-engine međuscene su odlično režirane, a nekoliko CGI animacija na početku i koncem kampanje je zaista spektakularno i nastavlja Blizzardovu vrhunsku tradiciju kad su CGI filmići u pitanju.

ISTRAŽIVANJE Ovo je jedan od najbolje realiziranih otvorenih svjetova u kojima smo imali priliku boraviti. Količina detalja na svakom koraku je zaista zapanjujuća. Neke od tamnica su pogotovo uznemirujuće s hrpom pozadinskih detalja od kojih se ježi koža na vratu.

Što na kraju!?

Iskreno preporučamo da Diablo IV zaigrate s prijateljima – osim što je zabavnije dobit ćete i ogroman bonus za dobiveno iskustvo

Endgame sadržaj u Diablu IV sastoji se od nekoliko glavnih stavki – nakon što završite kampanju ključno će biti riješiti tamnice kako biste povećali world tier odnosno težinu igre. Od levela 50 do 70 preporučuje se da igrate na World Tieru III odnosno Nightmareu koji donosi bolji loot dok se od 70 levela nadalje (do 100. levela) preporuča Torment odnosno Tier IV. Svaki od tierova donosi vlastite izazove i veću težinu koja se manifestira u vidu neprijateljskih jedinica koje su otpornije na vaše napade, napadaju i kreću se brže, itd. Naravno, za brzo level-upanje najbolje se grupirati u tim od četvero i onda stvari napreduju relativno bezbolno. Što se napretka lika tiče, nakon 50. levela po jednom levelu dobivate četiri paragon boda koje trošite tako da povećavate atribute poput snage, dexterityja i drugih. Pritom otključavate bonuse koji snažno mogu usmjeriti build s kojim igrate. Budući da se dio našeg builda sastoji od bleedanja neprijatelja, odlučili smo svoje paragon bodove potrošiti na tablicu koja nam daje bonuse u tom području. Glavna zanimacija u vidu sadržaja su world eventovi poput World Bosseva u kojima s drugim igračima u otvorenom svijetu rješavate ekstra ogromne i impozantne neprijatelje, helltide eventovi tijekom kojih skupljate posebnu valutu s kojom otvarate lootom bogate posebne škrinje te Nightmare dungeoni koji su poseban spin na tamnice. Nightmare dungeoni su jako fora jer stavljaju ograničenja u vidu oživljavanja tako da se ne možete respawnati beskonačno (iako je dovoljno da vas drugi igrači ožive pa tako možete zaobići tu restrikciju), a isto tako uvode fora modifikatore. I ne nužno samo za neprijatelje. Nama je najdraži modifikator onaj u kojem vas prati neuništivi magični kamen koji će svako toliko eksplodirati. Sviđa nam se što tada moramo paziti ne samo na hordu ekstra jakih neprijatelja već i na neuništivu prepreku koja nas je u stanju jako ozlijediti.

BUBBLE SHIELD Neki aspketi su stavno fenomenalni i omogućavaju vam da doslovce budete neranjivi neko kratko vrijeme.

Na kraju, bitno stavka kod Diabla IV jest što će igrati živjeti bolje ili lošije ovisno o Blizzardovoj podršci. Iako je Diablo IV jako MMO-ast nema neke od bazičnih funkcionalnosti na koje su navikli prekaljeni MMO igrači. Ne postoji, recimo, opcija da pustite glas da tražite grupu za rješavanje neke tamnice ili neka vrsta matchmakinga već sve trebate raditi ručno po Discordima ili Redditima. Odnosno, ako nemate već složenu grupu prijatelja ili klan za igranje – neki jednostavni način za grupiranje s randomima naprosto ne postoji. Što je stvarno čudno. Isto tako Blizzard se nije proslavio i nedavnim patchom koji je nerfao igru kako bi spriječio igrače da projure kroz igru. Feedback igrača bio je takav da su iz Blizzarda promptno krenuli u kontrolu štete te se zakleli da nikad više neće izdati takav patch jer je igru naprosto učinio manje zabavnom. A nitko ne želi izaći pred kamere svijeta i reći da je namjerno igru učinio manje zabavnom.

Bilo kako bilo, Diablo IV je epohalna igra čiji će vijek trajanja zasigurno biti sličan trojci. Prva sezona je krenula, sadržaja ima, a naš savjet bi jednostavno mogao biti – pomalo. Nama se baš sviđa ne projuriti kroz sve što igra ima za ponuditi u dva mjeseca. Lilith stalno ostavlja svoje demonske latice po Sanctuaryju, možda ne bi bilo loše zastati i pomirisati ih s vremena na vrijeme.

Recenzentski primjerak osigurao izdavač.

ZLOČESTA LILITH Posljednja boss borba je poprilično spektakularna i dolazi u nekoliko faza. Budite spremni na podužu borbu ili jednostavno povedite frenda koji igra overpowered Rogue build pa nećete imati problema.