Ne sumnjamo kako je projekt o kojem ovih dana bruji cijeli Zagreb, ali i cijela Hrvatska – otvorenje Muzeja povijesti videoigara 31. svibnja u Zagrebu na adresi Draškovićeva 10 – smišljen kako bi u najmanju ruku bio održiv. No u jednu stvar smo sigurni, a to je da glavni motiv njegovog stvaranja i osmišljanja te skupljanja stalnog postava došao iz velike želje, možda i dječačkog sna (jednog od mnogih) njegovog osnivača i kustosa Damira Šlogara, da omogući novim generacijama gamera najbolji mogući uvid u povijest gaminga, kao i da nama “starcima” omogući nostalgični emocionalni izlet u vremena kada je sve bilo drukčije u svijetu videoigara (a mnogi bi rekli i jednostavnije).
Sama činjenica da muzej ima mnoštvo eksponata čija vrijednost se ne može mjeriti u jedinicama novčanih sredstava (ok, znamo da se sve može svesti na aukcijsku lovu, ako ništa drugo, no razumijete što želimo reći), te da su neki od njih još uvijek ispravni – i k tome igrivi! – vrijedno je čuđenja, pa i divljenja. Kao i razumijevanja u kontekstu održavanja rijetkih eksponata za sve druge posjetitelje. Jako nam zgodno zvuči ova prva rečenica iz njihovih kratkih, ali jasnih smjernica ponašanja u muzeju i tiče se upravo navedenog: “1. Budite znatiželjni, ali poštujte eksponate: Naši eksponati obožavaju pažnju, ali ih tretirajte nježno. Svaki od njih bi mogao biti na rubu živčanog sloma – ponašajte se kao da držite balon pored kaktusa“. Koliko smo se nasmijali na usporedbu, toliko smo i sami svjesni snage radoznalosti i istraživanja i pri tome ne mislimo samo na klince nego i nas stare prdonje koji će vrlo vjerojatno opet osjetiti onaj udarac kompetitivnosti kada se prihvatimo joysticka i uključimo specifičnu mišićnu memoriju koju smo desetljećima zanemarivali, ali nikad zaboravili.
Osnivača i kustosa Damira Šlogara te njegov poslovni put od časopisa Pixel, ranih programiranja za Amigu, potom odlaska u Kanadu, osnivanja studija Big Blue Bubble te vraćanja u Hrvatsku, vjerujemo da poznaju gotovo svi u industriji videoigara u Hrvatskoj i šire. Jednako tako poznaju i zanos koji je stvoren oko ovog projekta i zbog kojeg smo, i ne skrivamo se otvoreni reći iz osobnog iskustva, oduševljeni što se zaista i realizirao te donio jedinstven postav u ovom dijelu Europe koji se prostire na tri kata i više od 800 četvornih metara.
Zgodno je i osmišljen pa će tako prikazati razdoblje industrije videoigara od kraja 1960-ih do početka 2000-tih. Kolekcija se prikuplja gotovo tri desetljeća i sadržava neke od najrjeđih i povijesno najznačajnijih eksponata iz povijesti videoigara. Kao što smo ranije spomenuli, uz pojedine izloške, koji su gaming dragulji rijetko prisutni u javnosti, muzej ima i interaktivne sadržaje koji će omogućiti da se osjeti prošlost uživo. Bogata zbirka izvornih arkada, poput legendarnog Computer Spacea i PONGa, kao i najveća svjetska zbirka računalnih igara 20. stoljeća, tek su dio stalnog postava.
Svjesni smo da smo u ovom članku ispali iz okvira novinarske profesionalnosti te pišemo u eforiji, no ona je iskrena i ne želimo ju skrivati. Iznimno smo sretni što je Muzej povijesti videoigara stvarnost, a ne samo prekrasna želja, i nadamo se kako ćemo i mi ali, važnije, i naše mlade generacije igrača pronaći zadovoljstvo u svakom posjetu muzeju, te da će pritom steći važno iskustvo iz povijesti videoigara.