Dobre videoigre su poput dobre boce vina – čim ih završimo odmah želimo još jednu. Ova metafora je problematična iz nekoliko razloga, no onaj najvažniji jest da ne znamo prepoznati pitko bijelo vino s blagom orašastom notom od Vranca iz tetrapaka.

Ipak, ako nešto dobro razumijemo onda su to videoigre, a ako se u nečemu snalazimo poput klošara u parkiću onda je to teoretiziranje o mogućim nastavcima, spin-offima i spiritualnim nasljednicima igara koje jako volimo.

U nastavku saznajte što naša web redakcija jedva čeka ne igrati jer šanse da neke od ovih igara ugledaju svjetlo dana skoro su nikakve. Doduše, ništa nas ne bi više razveselilo nego da je naša prethodna izjava potpuno pogrešna.

(Priložili smo trailere sa službenih kanala developera i izdavača tamo gdje je to bilo moguće. Budući da su neke od igara na listi prastare, to nam nije uvijek pošlo za rukom.)

Novi Prey

Brojni igrači vjerojatno se ni ne sjećaju da je originalni Prey izašao 2006. godine. Ta pucačina je bila prilično zanimljiva i dobro odrađena, a glavni junak Tommy koristio je razne novostečene nadnaravne vještine koje su mu podarili indijanski preci kako bi pobjegao s groznog vanzemaljskog svemirskog broda. Iako je nastavak bio najavljen, Tommyja ni nikog drugog iz te igre više nismo vidjeli ni čuli.

Kada je Bethesda objavila da je preuzela taj IP i razvoj nove igre prepustila Arkane Studiosu, nakon što je rad na projektu započeo Human Head Studios, mnogi nisu znali što će dobiti, ali ono što je stiglo u svibnju 2017. godine bilo je odlično. Pucačina s velikim naglaskom na priči i atmosferi, vidno inspirirana nekim Arkaneovim projektima kao i System Shockom bila je pun pogodak, a ekspanzija Mooncrash, koja je izašla za vrijeme prošlogodišnjeg sajma E3, pružila je malo drugačije i jednako interesantno iskustvo.

Iako se ni Bethesda ni Arkane nisu oglasili o potencijalnom nastavku, nadamo se da će to uskoro napraviti. Pogotovo kada uzmemo u obzir kako je igra završila (što vam nećemo spojlati jer želimo da sami to iskusite), temelji za nastavak i novo uživanje u sci-fi svjetovima već su tu, pa se nadamo da nećemo morati predugo čekati.

Mateja Šop

Deus Ex – Treći nastavak Adam Jensen storylinea

Malo je reći da nam je srce bilo slomljeno kad je došla vijest da će serijal Deus Ex biti pauziran do daljnjeg nakon što je Deus Ex: Mankind Divided podbacio u prodaji.

Činjenica koja ne čudi s obzirom da je priča Mankind Divideda, iako vrlo zanimljiva i intrigantna, završila prlično naglo i zato što je Square Enix odbio dobar dio baze igrača s kontroverznom marketinškom kampanjom, nepotrebno velikim brojem različitih izdanja igre i nespretnom implementacijom mikrotransakcija.

Vrlo je izgledno da ćemo vidjeti još igara u serijalu, no gotovo je sigurno kako ćemo doživjeti neku vrstu ‘reboota’ i kako je Deus Ex: Mankind Divided zadnje što ćemo vidjeti od Adama Jensena. Tek što smo dobili malo dublji uvid u tu kompleksnu, isprepletenu mrežu kriminalnih organizacija, korporativnih interesa i želje za svjetskom dominacijom moćnika iz sjene i s Jensenom počeli raspetljavati to klupko, prilika za konačnu kulminaciju njegove (uzaludne) borbe nam je, nažalost, gotovo sigurno oduzeta.

Jedino što nam preostaje je na repeatu slušati melankoličnu glazbu iz igre, zapaliti cigaretu, natočiti viski, razmišljati na način ”što bi bilo, kad bi bilo” i nadati se da će iduća igra pogoditi tu nit, odnosno tu srž koja čini serijal Deus Ex toliko prokleto primamljivim.

Ivan Fratrić

Hotline Miami 3

Ako ste izbjegavali indie i pixel-art igre, lako je moguće da ste za vrijeme scrollanja po Steamu ili trgovini na vašoj konzoli nezainteresirano preskočili igre serijala Hotline Miami. Međutim, oni koji su zaigrali barem jednu od dvije igre u serijalu, shvatili su da se radi o vrhunskoj top down pucačini koja je ispunjena brutalno nasilnim gameplayom i još brutalnijom glazbom koji se, kao što to čine rak samac i crvena moruzgva, odlično slažu.

Pokraj odličnog gameplaya i glazbe, Dennaton Games je u ova dva paketa zapakirao vizuale i priču koji su inspirirani jednim od najupečatljivijim razdobljem ikad – ludim ’80-ima. Budući da su neki od nas u redakciji jednostavno zaluđeni ’80-ima i serijalom Hotline Miami, voljeli bi vidjeti što bi razvojni tim napravio s trećom igrom.

Možda odlazak u novo razdoblje kao što su ’30-e godine u Americi? Drugačiji glazbeni ili vizualni stil? Nećemo se buniti sve dok gameplay bude zabavan kao u prethodnim igrama!

Borna Cmrečnjak

Metal Gear Rising: Revengeance 2 – Rise Harder

Serijal Metal Gear imao je svu silu spin-offa, ali nijedan nije kvalitetom blizu glavnim igrama. Osim Risinga. Iako je imala mlak prijem kad je izašla, igri je tijekom godina status i reputacija samo rasla, za što je zaslužan i rast razvojnog studija PlatinumGames koji potpisuje ovaj kultni klasik.

Razlog zbog kojeg je Rising bio fantastičan je u tome što je imao svoj identitet u odnosu na glavne igre. Glavni lik, Raiden, je nadrealno zanimljiv i njegov move set je itekako prilagodljiv svijetu video igara. PlatinumGames je u pet godina stekako fanstastičan renome sa serijalom Bayonetta te pogotovo s NieRom: Automata i ako se dogodi čudo i Konami im dopusti još jedan pokušaj s nastavkom, moglo bi to biti nešto posebno.

Sjeckanje komadića tijela u 4K i Fox Engineu, sama pomisao na to stvara nam zazubice. Plus, mogućnost da se ispriča priča koja je trebala biti ispričana u originalu – o Raidenu između legendarnog MGS-a 2 i MGS-a 4, primamljiva je sama po sebi, a kad već maštamo ne bi se bunili ni serijalu u stilu stand-alone priča iz života Raidena. Ali definitivno bi za nastavak trebali uzeti nekog boljeg pisca, jer priča u prvom nastavku je urnebes, često na dobar način, ali ispod standarda koje je Kojima postavio.

Jasno, to bi značilo da se Platinumu daju oveća kreativna prava, što Konami teško da će u ovom trenutku dati, ali možemo se nadati.

Damjan Pažin

Xenogears 2

Ne može svaka igra ni zaslužiti nastavak ako nema barem 10000 godina staru i dokumentiranu povijest, zar ne? Karikiramo, podrazumijeva se, ali realno gledajući gdje ima 10k godina povijesti za pripovijedati, ima bogami mesa i za nastavak.

Xenogears je definitivno jedan od naslova čiji bi nastavak objeručke prigrlili te o kojem bi se kvalitetno vodili razgovori provlačivši priču kroz sve poznate padeže. Xenogears je JRPG naslov s prvog PlayStationa koji prati diskutabilne dogodovštine mladića pod imenom Fei, buduće mu izabranice Elly te njihove družine na veoma karakterističan način.

Fabula je filozofski orijentirana, intenzivna za čitanje te strahovito podsjeća na franšizu Evangelion jer borba gigantskih robota kojima upravljaju ljudi, poremećaji osobnosti protagonista i “kompleks Boga” ključnih antagonista samo su neki od elemenata koji su stavljeni u prvi plan. Ali kakav je razvoj događaja nakon što su ubili svevišnjeg Deusa(boga). Znači li to kraj? Ili novi početak možda? Kome se sada klanjaju? Tko prašta grijehe? Odgovore na ova pitanja bi žarko željeli čuti u Xenogears 2: „Deus post mortem“ (recimo).

Netko bi rekao da su Xenosaga te Xenoblade Chronicles nastavci, ali iako dijele fragmente zajedničkog univerzuma, oni služe kao spiritualni nasljednici Xenogearsa. Direktni nastavak na Xenogearse, nažalost, nikada nije zaživio.

Također, prije početka igranja, toplo preporučamo 307 stranica enciklopedije Xenogears Perfect Works da pohvatate konce.

Leo Tot

Prince of Persia

Posljednja punokrvna igra serijala Prince of Persia za PC i konzole izašla je na proljeće 2010. godine. Radi se o igri Prince of Persia: The Forgotten Sands, koja je služila za popunjavanje priče između prve dvije igre trilogije Sands of Time, no ujedno je ostvarila i najslabiji uspjeh u serijalu. Kako mnogi vjeruju, zbog enormnog uspjeha serijala Assassin’s Creed, 2013. godine čitava Prinčeva franšiza stavljena je na mirovanje do daljnjega.

Iako je sasvim razumljivo da se Ubisoft fokusira na serijale koji su u ovome trenutku izrazito uspješni, poput spomenutog Assassin’s Creeda koji se 2017. izdankom Origins, a pogotovo prošlogodišnjom uspješnicom Odyssey, vratio na velika vrata i uveo značajne promjene u serijal te iako je u ovome trenutku nekako teško zamisliti suživot i jednaki uspjeh ova dva serijala u istome vremenskom periodu, moramo priznati da jedva čekamo dan kada će Ubisoft najaviti veliki povratak igre Prince of Persia i vratiti nas u taj mistični i nevjerojatno zabavni svijet bezimenoga Princa, kroz čije avanture su mnogi od nas odrastali, počevši od originalne igre Jordana Mechnera na Appleu II davne 1989. godine pa sve do Forgotten Sandsa.

Jednostavno rečeno, Prince of Persia bila je igra koja je od svojih početaka, a naročito s trilogijom Sands of Time, u industriju videoigara unijela toliko inovativnosti i duše, kako pričom, tako i kasnijim mehanikama premotavanja vremena i parkoura, da je nemoguće ne voljeti ju, strpljivo i u tišini čekajući njezin povratak.

Matko Pavlić

Half-Life 3

Okej, znamo da se radi o najvećem mogućem klišeju, ali nastavak Half-Lifea je nešto što Valve duguje ljudskom rodu i to prije nego što naše Sunce za otprilike 5 milijardi godina postane crveni patuljak.

Štoviše, trenutno smo u onom stadiju tugovanja gdje ne očekujemo da nova igra u jednom od najutjecajnijih serijala svih vremena bude drugo ukazanje Isusa. Bili bismo sretni da dobijemo odličnu Valveovu pucačinu s par novih trikova koja bi završila priču Gordona Freemana. Činjenica da je dvojka završila na cliffhangeru stvari čini još gorim. Valve nam nikada nije dao closure, a nama treba definitivni prekid veze s Half-Lifeom ako želimo nastaviti dalje sa životom i pronaći nekog drugog s kim ćemo dijeliti život i postelju.

Kvragu, da Valve izbaci Half-Life 3 i da bude najveći jad koji je svijet ikad vidio, nekako smo mišljenja da bi ulice svih većih svjetskih gradova preplavila razgaljena masa žena, djece i penzionera koja bi u ekstazi skandirala ime Gabea Newella.

Doduše, možda smo samo sebični. Možda se sjećamo kako je to bilo gledati starijeg brata kako igra prvi Half-Life i groziti se onog prvog headcraba. Možda želimo Half-Life 3 čisto zato što smo iz nekog razloga imali neobjašnjive glavobolje tijekom igranja dvojke na Xboxu 360 i sad želimo osvetu.

Možda bi umjesto maštanja o Half-Lifeu 3 trebali dati priliku Artifactu. Ali nećemo, nije to to. Doslovce, Half-Life i Artifact nemaju veze jedno s drugim, samo smo htjeli biti nepotrebno dramatični. Kraj.

Luka Žučko