Trailer Detroita s Paris Games Weeka postao je predmet velike rasprave na internetu. Ovaj problem privukao je toliku pažnju da su stranice nevezane za igre kao 9News i Daily Mail također pisale o njemu.
Riječ je o nasilju u obitelji koje možemo vidjeti iz trailera. Za one koji nemaju preveliku želju pogledati ovu uznemirujuću scenu, odvija se ovako:
Kara, lik kojim igrač upravlja, je android koji radi za Todda, oca desetogodišnje Alice. Todd se razljuti na Alice, i krivi ju za propast svojeg braka. Prevrće stol i dere se na Alice, koja trči na gornji kat. Todd stavlja beživotno tijelo Alice na krevet i govori, “Sada je sve u redu. Tata više nije ljut.”
Nalik na Life is Strange serijal, igra se bazira na izborima, pa je ovo samo jedan od mogućih spletova okolnosti. Kara ima priliku spasiti Alice na nekoliko načina. Nije neobično to što je ova scena naročito potpalila diskusiju. Osnivačica Britanskog “Childlinea”, Esther Rantzen, rekla je sljedeće:
“Nasilje nad djecom nije zabava. To nije igra. To je prava noćna mora za tisuće djece koja moraju živjeti kroz takve slučaje. Tvorci ove igre trebali bi se sramiti.”
David Cage, osnivač Quantic Dreama, ovako je odgovorio svim zabrinutim ljudima:
“Ono što je meni bitno, i ono što je bitno za Detroit, je priznati video igru kao medij koji je legitiman isto koliko i neki film ili knjiga, medij koji smije istraživati takvu temu.”
Doista, način na koji ljudi gledaju na video igre kao medij znatno je različit od osobe do osobe. Mnogi na igre ne gledaju kao čistu “zabavu”, nego djelo koje je napisano sa svrhom da izazove raznolike osjećaje, poput straha, ljutnje i tuge. S takvim stavom na igru se teže naljutiti zbog nasilne scene, kao što se previše ne razmišlja o tome kada se tako nešto pročita u knjizi.
Neki su izrazili zabrinutost jer smatraju da će igra učiti žrtve nasilja u obitelji da je način borbe protiv toga također korištenje nasilja, što je kontraproduktivno i može ih staviti u opasnost.
Sljedeća problematična stvar s kojom smo svi upoznati do neke mjere je da 18+ igre znaju igrati i pojedina djeca. Problem bi bio manjeg razmjera kada bi ljudi poštivali rating, ali u stvarnom svijetu, kako stvari stoje, igre s ovom tematikom mogu biti opasnije od knjiga ili filmova jer direktno uključuju igrača u čin nasilja, umjesto da pasivno sjedi i promatra.
Vijeće Video Standarda, koje je odgovorno za prosuđivanje prikladne dobne skupine za neku igru, odbilo je prokomentirati hoće li igri dati klasifikaciju i dopustiti joj distribuciju.
Sony je također odbio komentirati.