Rijetki su tako dugovječni serijali kao što je Assassin’s Creed. Sama činjenica da smo u tih sedamnaest i pol godina od izlaska originala imali priliku odigrati čak trinaest glavnih izdanja igre (i sada igramo četrnaesti), ne računajući razne spin offove, ili druge medije koji su iskustvo serijala dodatno proširili i obogatili, daje nam potvrdu tvrdnje kako je serijal – što god govorili o njemu – pogodio s mnogim stvarima u dizajnu kao i upoznao nas s nekim novim mehanikama i idejama koje su, uostalom, i dovele do toga da se Ubisoft (i sve njegove studije koji su radili na igrama serijala) neslužbeno prozove kraljem open-world igara. S druge strane, i prilično očekivano, upravo je ta velika količina izdanja prouzročila zasićenost kod nekih fanova serijala – u tolikoj mjeri da se Assassin’s Creed Shadows promatra s posebnom pažnjom. Onom koja u sebi nosi nadu za velikim novostima, nadu s kojom bi koketirali s opisom revolucije umjesto evolucije u serijalu. A opet, nisu svi zaljubljenici serijala (i žanra) spremni za velike promjene – zapravo, ako ćemo po rezultatima testnih grupa, igrači gotovo uvijek žele velike promjene, iako zapravo žele isto, ali osvježeno iskustvo.

Kako onda zadovoljiti obje grupe gamera?

Ubisoftov odgovor su – najkraće rečeno: Naoe i Yasuke, a malo opširnije: s dva igriva lika koja donose (zaista) značajno različitu igrivost, koje igrači mogu po želji mijenjati u gotovo bilo kojem trenutku – čak i kada s jednim zapnemo u određenim situacijama ili, primjerice, ne uspijemo spriječiti alarmiranje protivnika za cijelo jedno područje koji će nas onda automatski napadati sve dok traje to godišnje doba (više o tome kasnije). Naravno, možete ih mijenjati i samo zbog puke zabave i promjene dinamike. Također, nisu to jedine novosti u serijalu, iako su temeljne jer praktički pokrivaju potencijalne želje igrača dva žanra – onog klasičnog stealth/parkoura te modernijeg i potpuno akcijski nastrojenog s jačim i osjetno težim likom drugog seta sposobnosti.

Kada pogledamo cjelinu, odnosno dojam igranja nakon više od 40 sati igre, Assassin’s Creed Shadows donosi – pa nije nam problem reći, najveći iskorak od postavljenih temelja serijala, opet nudeći igračima iskustvo koje podsjeća na same početke serijala. Odlučite li se igrati tako, jer Naoe je taj novi assassin nove igre Assassin’s Creed. Dok Yasuke – osim što je inspiriran povijesnom ličnošću, donosi drukčiju borbu, s mogućnošću skrivanja no realno uglavnom čistu akciju, moćnu snagu ali i nespretnost u parkouru, nedostupnost nekih viewpointsa ili recimo nedostatak sposobnosti Eagle Vision kojom Naoe može “čuti i pozicionirati” protivnike u prostoru iza zidova i vrata. Ako ćemo se našaliti, Yasuke ni ne treba znati je li netko iza vrata jer to će brzo saznati kada se zaleti u njih i sravni ih sa zemljom – uključujući i sve koji se nađu u blizini. Ipak, nemojte pomisliti kako je moguće Yasukeom proći kroz cijelu igru kao kroz nesretna vrata, ali da je ponekad zabavno razgrtati mnogobrojne protivnike, skoro kao da smo u nekoj Koeievoj igri serijala Samurai Warriors – to svakako.

Codex kao dio iskustva

Da se nadovežemo kada spominjemo inspiraciju poviješću – serijala AC uvijek je bio snažno inspiriranim povijesnim likovima i događanjima, a Japan se među mnogobrojnim igračima jako dugo očekivao kao idealna lokacija za novu igru. Dočekali smo ju tek s ovom generacijom konzola (koje su bile nužne za realizaciju vizije kreativaca pa tako i nemamo inačice igre za PS4 ili Xbox One) i odvodi nas u područje centralnoj Japana s kraja 16. stoljeća, odnosno pred kraj Sengoku razdoblja koje je poznato po građanskom ratu i borbama klanova za vlast. Osim Yasukea, pisci igre inspirirani su i nekim drugim povijesnim ličnostima o kojima nema potrebe pričati puno i spojlati svakome tko želi igrati ACS. Jedna od vrijednosti ovog serijala uvijek je bila dodatni ili drukčiji uvid u povijest. Shadows u tome ne odskače. Zapravo, sa željom autora da se fokus igrača usmjeri na istraživanje velikog i produkcijski sjajno izvedenog otvorenog svijeta igre, tako će i jedna od dražih nam aktivnosti biti otkrivanje glitcheva u Animusu odnosno u svijetu u kojem se nalazimo kako bi promatranjem otkrili novi zapis u Codexu pod kategorijom “Kulturnih otkrića”. Tu ćemo saznati više o povijesti i fascinantnoj kulturi Japana iz tog vremena. U Codexu ćemo, naravno, moći pročitati i razne druge informacije – od prikaza različitog naoružanja pa sve do tutoriala. Ne znamo kako će Codex djelovati na vas i vaš stil igranja, ali mi smo željeli pročitati svaki zapis (što nas je podsjetilo na Mass Effect).

Interesne zone i poziv na istraživanje

Ranije spomenuta želja autora da se fokus igrača usmjeri na istraživanje svijeta postiže se i drukčijim načinom napredovanja kroz igru odnosno prikaza misija u odnosu na povijest serijala, pri čemu se želi izbjeći potencijalna prezagušenost igrača s nabacivanjem oznaka na mapi koja jasno pokazuju što nam je činiti na toj lokaciji. Viewpointsi i dalje postoje, ali sada nam se penjanjem na njih otkrivaju samo okolne lokacije s upitnikom te do njih tek trebamo doći kako bi otkrili kakva nas aktivnost tu očekuje. Uz to treba reći kako su misije, čak i one ključne za priču, uglavnom nelinearne odnosno mogu se rješavati redoslijedom po našem izboru – tu pak do izražaja dolazi izbornik s misijama (Objective Menu) koji je kao karta na kojoj se postepeno otvaraju nove informacije i hintovi koji nas usmjeravaju gdje se nalaze ciljevi/likovi koje tražimo. Hintovi su dovoljno sugestivni da mjesto istraživanja ne bude preširoko, a opet, moguće ga je dodatno smanjiti slanjem skauta. U praksi to izgleda tako da označite centralnu točku gdje želite poslati skauta koji će “pokriti” određeno područje, pa ako je točna lokacija primjerice lika kojeg istražujemo unutar tog područja, otkrit će se na mapi. Da budemo iskreni, ne znamo što misliti o ovome i koliko obogaćuje samu igru osim što daje dodatni smisao skauta koje ćemo ipak najviše cijeniti kada ćemo krijumčariti sirovine, što bez njih u tolikoj količini i na tako jednostavan način ne bi mogli.

Izgradnja kampa

Ako ste propustili dosadašnje prikaze igre pa ne znate što su skauti – oni su stanovnici našeg kampa koje skupljamo pomaganjem stanovnicima Japana ili kroz druge aktivnosti. Što ih je više, imamo veće koristi od njih jer se mogu koristiti sezonski. Naime vrijeme u igri protiče i mijenjaju se godišnja doba koja utječu i na mogućnost slanja skauta u istraživanje lokacija ili za krijumčarenje sirovina. Doduše, moguće je skaute ponovno dobiti na raspolaganje i prije početka nove sezone s novcem – opcija je otvorena u kampu ili u “sigurnim kućama” koje otključavamo na mapi također za novce odnosno valutu u igri koju lootamo. Spomenuti kamp ne samo da ćemo graditi kroz igru u stilu nekog pojednostavljenog city buildera, nego ćemo kroz nove građevine, te njihovo nadograđivanje, otključavati nove mogućnosti razvoja posebnog oružja (jer ono obično i nema dodatne buffove), povećati kapacitet krijumčarene robe po sezoni ili čak povećati broj naših saveznika koje možemo pozvati u borbi.

Ti saveznici su važan dio igre i zapravo su oni “važni sporedni likovi” nekog RPG-a koje prvo želimo pridobiti našem cilju i pridružiti ih zajednici u kampu rješavanjem njihovih misija. Taj tzv hub s najvažnijim likovima igre okosnica je gotovo svake velike avanture i RPG-a, a AC Shadows nam kroz žanr city buildinga nudi dodatnu zabavu koja neće nužno odgovarati svim igračima. Iako će ponuditi zgodne dodatke u vidu posebnog ukrašavanja kampa s trofejima, vrtim ukrasima, rasvjetom, konstrukcijama, ali i sa slikama koje Yasuke i Naoe slikaju dok istražuju svijet. I to tako što će inspiraciju pronalaziti u okruženju, poput zlatnih ribica u prekrasnom vrtnom bazenu ili staništa ptica oko rijeke do kojih se moraju približiti oprezno, kako ih ne bi uznemirili i otjerali. To je jedna od aktivnosti koje se čine naizgled nevažnim za priču a važnim za naše iskustvo neke igre i u kombinaciji s izgradnjom kampa čine zgodnu cjelinu u stvaranju osjećaja prisutnosti u svijetu igre.

Godišnja doba kao dio dizajna igrivosti te razvoj likova

Osim resetiranja dostupnosti svih skauta, protokom vremena odnosno godišnjih doba mijenja nam se i sam stil borbe. Tako ćemo u ljeti i s visokom travom čak i po danu lako se skrivati od protivnika legnemo li na tlo (novost u serijalu). Ili ćemo iskoristiti bambus kao primitivnu ronilicu za skrivanje pod vodom. Po zimi pak ta će voda nerijetko biti zaleđena a u proljeće trava niska.

Ovisno o sezoni mijenja se i protivničko ponašanje te se kampovi koje smo eventualno raidali iznova nasele protivnicima. Za vrijeme noći nam je svejedno koje je doba jer sada se možemo skrivati i u sjenama. Zgodno je što mnoge izvore svjetlosti možemo ugasiti iz neposredne blizine ili iz daljine te tako strateški pristupiti rješavanju većeg područja kojeg Naoe može istražiti Eagle Visionom.
Inače, u funkciji dizajna po kojem možemo birati između dva glavna lika u igri, paralelno ćemo ih razvijati odnosno skupljati iskustvo i opremu neovisno o tome s kime u tom trenutku upravljamo. Rješavanjem misija, likvidiranjem ciljeva i skupljanjem XP-a osvajamo Mastery Pointse koji su važni za skill tree raznih novih sposobnosti koje su pak raspoređene u nekoliko razina znanja (Knowledge Rank). Njih pak otključavamo rješavanjem raznih aktivnosti. Sposobnosti koje se otključavaju možemo razvrstati u one uobičajene kojima želimo pojačati postojeće napade, zatim one koje očekujemo od serijala kao što je “dvostruka likvidacija iz zraka”, pa do onih nešto posebnijih koji će označiti naš stil igranja. Primjerice Naoeina specijalna sposobnost automatskog izbjegavanja (dodgeanja) napada uz bliski kontakt s protivnikom – idealno za brzi kontranapad recimo s brzim Tantom. Naravno, takve posebne sposobnosti ne mogu se koristiti često i ovise o Adrenalinu kojeg pak skupljamo uspješnim napadima, izbjegavanjima te uz opremu koja pospješuje tu učinkovitost. Ali kada se iskoriste postanu pravi power upovi za okršaj s težim protivnicima. Skladnost napada u takvim situacijama ostavljaju dojam animiranog filma što su autori dodatno naglasili crno-bijelim filterom cijele scene.
Da ne kompliciramo previše s opisima i detaljima samo ćemo nadodati kako je novi sustav razvoja likova osvježenje u serijalu i nudi neke zanimljive mogućnosti koje i dalje rado istražujemo i kombiniramo. I ne djeluje tako komplicirano kao što možda zvuči na papiru jer je sve jasno prikazano i razvija se postepeno s dovoljno vremena za isprobavanje.

Stilovi borbe

Spomenuli smo ranije kako u Shadowsu Naoe predstavlja assassina kakvog bi i očekivali u serijalu. Iako joj neke njezine sposobnosti, kako u stealthu tako i u bliskoj borbi, pa i korištenje alata (šurikeni, dimne bombe, zvončići za distrakciju ili Kunai noževi), daju dovoljnu dozu neistraženog čak i za vjerne igrače serijala. Novosti poput skrivanja u sjenama ili niskom raslinju spuštajući se u potpunosti na tlo funkcioniraju toliko prirodno da nam brzo postaju automatizam u borbi. Baš kao i njezin Eagle Vision i korištenje primjerice Kunaia za napad iz daljine, dok će razvoj novih sposobnosti donijeti ne samo nužna poboljšanja za teže kasnije dijelove igre, nego i zanimljive opcije koje rado uključujemo u borbu.

Možda to nije ona razina nužnosti planiranja razvoja sposobnosti i korištenja specifičnih napada kao u Horizonu koji je ipak drukčije filozofije dizajna. Poboljšanja u Shadowsu više spadaju u kategoriju zabavnih i funkcionalnih poboljšanja koja će olakšati borbu i učiniti ju raznolikijom. S time da nas sjajne animacije i sklad pokreta motiviraju da istražujemo i usavršavamo nove načine borbe. Yasuke nudi sličnu logiku razvoja, ali primjerice s njim ćemo puno više koristiti specijalne napade s većom količinom nakupljenog adrenalina, da ne spominjemo snažnije mogućnosti pariranja napada, čak i onih iz daljine koje Yasuke može blokirati. Pravovremeno blokiranje ili izmicanje neobranjivih napada (klasično označeni promptovima crvene odnosno plave i bijele boje) nakratko će izbaciti iz ravnoteže protivnika koji će u to vrijeme biti ranjiviji na naše napade. A napadi znaju biti baš brutalni, kao da se željelo sa svakim oružjem kreirati najmanje jedan do dva efektna brutalna čina egzekucije. Nije čudno da su autori posebnu pažnju dali raznim borbenim vještinama i specifičnoj ratnoj opremi kao važnom dijelu povijesti Japana, a koje su zapadnjacima, pogotovo u ono vrijeme, izgledali ezoterično i nerijetko zastrašujuće. Više o oružjima i opremi, naravno možemo saznati i u zapisima u Codexu.

Immersive Mode

U modernijim igrama navikli smo na pregršt opcija prilagodbe, kako audio tako i vizualnih. Također, AAA igre odnosno igre velike produkcije imaju značajan izbor titlova i jezika s različitim glasovnim glumcima. No, kada govorimo o igrama kojima je japanska povijest glavna inspiracija a samuraji, buddha ratnici i shinobiji odnosno nindže među glavnim protagonistima, onda se pomalo i očekuje opcija izvornog izričaja. I ona je zaista tu, s izvornim japanskim i portugalskim glumcima i naravno odabranim jezikom titla. Uvjereni kako će se igrači većinom odlučiti za engleske glumce, tako smo i mi započeli igrati, što je zgodno i zbog lakšeg praćenja radnje jer želite likove i scenu slušati dok pričaju a ne se fokusirati na čitanje titlova dok od audio izričaja prepoznajete samo hai ili arigato – dakle niti osnove. No, nakon desetak sati i nakon što smo se naslušali raznih engleskih naglasaka (pretpostavljamo jer bi bilo jako čudno da Japanci pričaju književni engleski), pogotovo kod nekih likova koji su otišli u sferu francuskog engleskog, prebacili smo se na Immersive Mode i glumce kojima je japanski maternji jezik. Možda je do nas, ali dojma smo kako su neki naglasci s engleskim audiom prenaglašeni pa i usiljeni i odudaraju od inače visoke razine tehničke prezentacije. Prelaskom na japanski audio, doživljaj nam je postao značajno prirodniji ne samo zbog autentičnosti prikaza nego naprosto uvjerljivosti glasa i lika s kojim povezujemo taj glas.
Usput, kad već spominjemo izbore – ponuđen nam je prvi put i Canon Mode odnosno opcija želimo li u određenim scenama utjecati na odluke protagonista Naoe i Yasuke, ili ih želimo doživjeti onako kako su i autori zamislili. Kako se ta opcija može uključiti samo pri pokretanju nove igre, nismo ju u ovo kratko vrijeme igranja uspjeli isprobati i usporediti. Pretpostavljamo kako se radi o sitnim razlikama u dijalozima i ne previše promjena u samoj priči, no ne možemo to zasad i potvrditi.

Fokus na istraživanje nije samo cilj autora već najveća snaga igre

Kompozitori, ekipa zadužena za zvučne efekte, crtači, arhitekti, animatori i svi koji su bili uključeni u stvaranje ovo virtualnog otvorenog svijeta ostvarili su očaravajući učinak u gotovo svakom trenutku istraživanja. Detalji koji iznenađuju ne prestaju, pogotovo kada uđete u neko veće naselje u kojem možete na desetke minuta samo hodati kako bi upili sve informacije koje dobivate od fokusiranog promatranja i slušanja (3D slušalice su poželjne).

Neke male lokacije su copy-paste izgledom pa čak i postavom protivnika (primjerice, mali “prijenosni” protivnički kampovi koji i jesu inicijalno zamišljeni da su istog layouta za lakše postavljanje na terenu), no već iduće novo naselje ili hram odnosno prirodna ljepota terena ponudit će nam novo iskustvo i želju za daljnjim istraživanjem. Fascinantno je kako je okolina stvorena da ne ostavlja dojam generiranog, kao što smo navikli u mnogim igrama, čak i u sitnim detaljima, bilo da je do arhitekture građevina ili prekrasnih vrtova, odnosno uvjerljivosti prirode u kojoj nema simetrije. S takvim okruženjem poznati parkour ovog serijala još više dolazi do izražaja. Te animacije pak se nadovezuju na one iz borbe, koja je raznolika i vrlo efektna. Pogotovo kada koristimo poboljšanja uz moćna oružja i smrtonosne eliminacije. Vjerujemo kako je ovo možda i najbolji AC u serijalu koji baš te pokrete u okruženju i borbi koristi na najefektivniji način. Što je potencirano i zbog povijesnog okruženja u kojem se nalazimo, u zemlji koja ima snažnu povijest martial artsa. Sve te, nazovimo ih tehnikalije, najveća su snaga igre i rekli bi čak da prilično uspješno nadomještaju nedostatak blesavosti i neočekivanog humora kakvog smo imali primjerice u Odysseyu, još jednoj igri studija iz Quebeca. Ali ovo nije takvo okruženje pa ni takva igra, i to je u redu. Bojali smo se da će prevelika ozbiljnost utjecati na doživljaj igre, ali ona je ovdje iskorištena kao prednost i nadograđuje se na doživljaj u kojem je i puno respekta prema kulturi i običajima ali i strahopoštovanja prema hrabrosti ratnika, časti i te posebne moći koja dolazi iz dizajna oklopa, opreme, naoružanja i umijeća borbe. Assassin’s Creed Shadows jedna je od onih igara koja ostavlja dubok trag u sjećanju i novi je ključni trenutak u povijesti ovog serijala.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač.