The Last of Us Part II, jedna od najiščekivanijih igara ove generacije, samo što nije ugledala svjetlo dana. Vrlo vjerojatno ste upoznati s činjenicom da su review kodovi već odavno podijeljeni te da vas recenzije očekuju vrlo brzo. Pa ipak, dok čekamo trenutak kada ćemo s vama moći podijeliti svoje detaljne dojmove, sada je idealna prilika za preview, odnosno po naški – najavu.

Možda malo kontra uobičajenih formata, odlučili smo se da vam nećemo detaljno pričati o gameplayu, borbi i stealthu jer slika govori više od tisuću riječi, a detaljni prikaz svega navedenog mogli ste vidjeti na nedavno održanom State of Play koji je bio upotpunosti posvećen The Last of Us Part II.

“Pa o čemu ćeš onda pisati ti obrasli čovječe?”, možda ćete se zapitati. Odlično pitanje hipotetski čitatelju, a za odgovor nastavite čitati.

Sekcija igre o kojoj vam smijemo pričati odvija se u Seattleu i to je ustvari sve što ćemo vam reći o samom set-upu ove najave. Osim što zbog embarga ne smijemo pričati o određenim aspektima igre, izvlačenje bilo kakvih story beatova iz konteksta je, po našem mišljenju, potpuno besmisleno i nepotrebno – što ste na kraju sami mogli najbolje primijetiti tijekom cijele nesretne situacije s curenjem spojlera.

Želimo vam pričati o tome koliko je The Last of Us Part II ustvari prekrasan za istraživanje, a Naughty Dog je to postigao jednim vrlo jednostavnim rješenjem. Igra je puno otvorenija od svog prethodnika te je izrazito gusta, a odluka da se izbaci bilo kakva navigacija putem HUD-a stvara dodatnu atmosferu da se nalazite na nepoznatom mjestu. Nema kompasa, markera i jednostavne mini-mape koja vam sugerira kamo trebate ići. Jedinica također nije imala mapu, no bila je puno stisnutija i manjih prostora što ovdje nije slučaj. Naravno, ukoliko se na nekom mjestu zadržite duže vremena, igra će procijeniti da možda ne znate kamo dalje te vam ponuditi hint, no budući da smo htjeli zaviriti u svaku ladicu i kutak, tu opciju nismo koristili. Istraživanje je, u nedostatku boljih riječi – prirodno i organski. Baš poput svijeta kojeg je preuzela priroda. Elliein put do bolnice u kojoj treba pronaći jednu osobu isprepleten je raznim, više ili manje, napuštenim zgradama u koje ćete željeti zaviriti te ovdje dolazimo do još jednog aspekta igre koji nas oduševljava.

Razbijanje stakla

Osim što zvuči jako zadovoljavajuće kada drškom mačete razbijete izlog, ustvari nikada ne znate što će vas dočekati jednom kada uđete unutra. Skoro na samom početku Ellieine potrage za traženom osobom možete naići na jedan restoran/birtiju čija su vrata zaključana, no kroz prozore možete vidjeti da se unutra nalazi nekoliko clickera i runnera koji se ne miču. Spavaju, jel’. Ta situacija predstavlja uvijek prisutnu dilemu – razbijanje stakla probudit će zaražene, no restoran možda skriva prijeko potrebne zalihe kako biste mogli craftati razna pomagala. Ovaj susret možete kukavički zaobići ali mu možete i pristupiti na nekoliko načina – čekanjem i šuljanjem, guns blazing ili pak kombinaciju oboje postavljanjem različitih zamki. Razbijanje stakla možete biti i odličan način da privučete pažnju ljudskih neprijatelja na određenu lokaciju što je itekako vidljivo jednom kada se nađete u samoj bolnici. Cigle i boce nisu više jedini način na koji možete privući pažnju neprijatelja i to je naprosto dražesno.

Svijet The Last of Us Part II je izuzetno povezan no posebno sjaji kada se povežu zasebne pričice nesretnih žitelja tog svijeta s određenim gameplay situacijama. Ova preview sekcija itekako je bogata raznim pismima i porukama koje ostavljaju različite frakcije, a jedna od njih je poruka o dezerterima Washington Liberation Fronta. Pri jednom rutinskom istraživanju zgrade možete naići na stambeni kompleks u kojem se nalazi uvijek korisni workbench, no ta sigurna luka neće ostati sigurna zadugo. Jednom kada se opustite i shvatite da je prostor prazan, možda ćete htjeti nadograditi oružje. U tom trenutku će vas napasti nekoliko ljudi koji će urlati da se nikada neće vratiti nazad. Nakon što se uspješno obranite, shvatit ćete da je to doslovce onih četiri dezertera o kojima ste čitali ranije jer su izgledaju isto kao i njihovi opisi u pismu na koje ste naišli tijekom istraživanja. Pismo ste mogli slučajno propustiti kao i susret s dezerterima ukoliko ste samo htjeli što prije doći do bolnice, no onda ne biste svjedočili toj mini tragediji koja se odvila pred vašim očima.

Za kraj, The Last of Us Part II nekada zna biti i poprilično smiješan. Pri jednom sukobu sa Serafitima koji su nas napali na putu do bolnice naše šuljanje nije bilo najuspješnije te smo se u jednom trenutku našli u dobrom starom napucavanju. Municije je malo, a neprijatelja puno te smo praznili šaržer pištolja do iznemoglosti. I tada, mali tračak humora u generalno groznoj situaciji koja je započela sa Serafitima koji brutalno ubijaju svog zarobljenika. Jedna od negativaca je primijetio da smo dva puta stisnuli okidač na prazan šaržer te je sarkastično prokomentirao “She doesn’t know how to count!”.

Prvo smo se nasmijali. Potom je dobio mačetom u facu.