Mislimo da je pomalo nepotrebno i suvišno pisati o značaju koju glazba ima u ljudskoj egzistenciji. Doduše, možda nije nepotrebno istaknuti značaj koji glazba ima u videoigrama i koliko je dobar soundtrack ključan da kod igrača izazove ili poveća željene emocije. Budući da često slušamo originalne soundtrackove svojih omiljenih igara i kad nismo prikovani u ekran, zaključili smo da bi bila dobra ideja podijeliti s vama najdražu nam glazbu prošle godine.
“Eeeee, slušaj ovo, fakat je čudo stvar”, rekla je svaka osoba ikad želeći podijeliti svoju ljubav prema onoj čudo stvari s prijateljima
Glazbu smo rangirali proizvoljno, što će reći da poredak zaista nije bitan. Također, potrudili smo se priložiti videe sa službenih YouTube kanala izdavača ili developera, a ako nam to nije pošlo za rukom, priložili smo link na službene stranice kompozitora ili dućana na kojima možete podržati fantastične skladatelje. Ako vam se sviđa ono što čujete, naravno. Bez pritiska.
The Red Strings Club (Devolver Digital)
The Red Strings Club izašao je na tržište prije skoro godinu dana (22. siječnja 2018.) pod iskusnom palicom izdavača Devolver Digital, no vjerujemo kako mnogi još nisu iskoristili priliku zaigrati ga. Španjolski studio koji je, pak, stvorio ovu zaista posebnu igru nosi ime Deconstructeam, mnogima prethodno poznati po point & click avanturi Gods Will Be Watching.
The Red Strings Club, kao i njegovog prethodnika, krasi jednostavna ali nevjerojatno upečatljiva piksel art grafika, koja takvom lakoćom prenosi sve ono što je razvojni studio imao u planu prenijeti igračima. Naime, radi se o cyberpunk neo-noir narativnoj avanturi u kojoj se postavljaju iznimno duboka filozofska pitanja o ljudskosti, osjećajima, moralnim problemima modernoga društva i, ponajviše, o transhumanizmu.
Ovakav pothvat i uspjeh u prenošenju onog pravog osjećaja cyberpunka kakav izaziva jedan Blade Runner ili pak serijal igara Deus Ex, smatramo, za ovu 2D piksel art igru ne bi bio moguć bez savršenog dizajna zvuka i fantastičnog soundtracka koji ju krase. To je splet synthwave i electro elemenata koji pridodaju atmosferi jednog distopijskog svijeta, u kojemu korporacije vladaju društvom, neonske lampe trepere na ulici, a kiša pada bez prestanka.
Svaki lik u igri ima bitnu ulogu u priči, pa zato ima i svoju zasebnu temu koja ocrtava njegov karakter. Fingerspit – autor glazbe – s Deconstructeamom je radio i na njihovoj prethodnoj igri Gods Will Be Watching, no njegov rad na glazbi za The Red Strings Club po našem mišljenju jedan je od najboljih glazbenih uradaka u videoigrama u čitavoj 2018. godini te je apsolutno vrijedan svake vaše sekunde.
Stoga, preporučamo svakome da odigra ovu igru, što zbog teme, što zbog soundtracka, a najbolje od svega je što vam neće oduzeti ni puno vremena, s obzirom da traje svega četiri do pet sati.
Matko Pavlić
Far Cry 5 (Ubisoft)
Far Cry 5 je učinio nezamislivo, a to je da smo se zapravo veselili ekranima učitavanja u igri jer smo znali da nas čeka pola minute umirujuće, ambijentalne glazbe koja savršeno upotpunjuje doživljaj i tematiku igre.
Doduše, najveći adut soundtracka ove igre nalazi se zapravo u njegovoj raznolikosti, odnosno u činjenici da u istoj igri imamo ambijentalne skladbe za borbu, istraživanje i priču, pjesme koje su posebno napravljene za radio stanicu Eden’s Gate, licenciranih pjesama za radio stanicu protivnika kulta, pjesama koje smo čuli u određenim trenucima u priči (Sexual Healing, bikovi i krave, to je sve što ćemo reći) i originalnih pjesama poput teme za legendarnog Clutcha Nixona.
U godini u kojoj je konkurencija iznimno jaka čak i u aspektu glazbe, soundtrack igre Far Cry 5 na nas je ostavio najsnažniji dojam jer je u stopu pratio brojne preokrete u tonu igre i držao nas prikovane za naše ekrane.
Ivan Fratrić
Red Dead Redemption 2 (Rockstar Games)
Pokraj odličnih soundtrackova igara kao što su God of War, Celeste i Detroit: Become Human, soundtrack Red Dead Redemptiona 2 je, usudili bi se reći, jedan od najupečatljivijih koje su naši slušni organi odslušali divne nam 2018. godine.
Glazba se konstantno prilagođava situacijama u kojima se protagonist nalazi – za vrijeme pucnjave, svirat će nešto agresivnija glazba, dok će za vrijeme istraživanja brutalnog, ali u isto vrijeme prekrasnog, svijeta svirati prekrasna ambijentalna glazba.
[Blagi spoiler aler]
Možda najupečatljivija skladba kreće svirati u ključnom trenutku pred kraj Arthurove priče. Unshaken, pjesma koju izvodi D’Angelo svira u posebno emocionalnom trenutku, kako za Arthura tako i za cijelu bandu, a odlčno se uklapa u sve dosadašnje događaje te ju možemo shvatiti kao Arthurove misli. Ako još uvijek niste odigrali igru, kada dođete do ovog momenta u ovom modernom klasiku, samo upalite cinematic kameru i pripremite barem 2 paketića papirnatih maramica za svaki slučaj.
(U vrijeme objave članka cjelokupni OST Red Dead Redemptiona 2 još uvijek nije ugledao svjetlo dana)
Borna Cmrečnjak
Hades (Supergiant Games)
Supergiant Games je zapažen u game industriji po svom profesionalnom pristupu, tehničkim i kreativnim sposobnostima kako u smislu kompletnog projekta tako i u smislu komponiranja glazbe za isti. Svi njihovi projekti su pohvaljeni od kritičara i zajednice s iznimno kvalitetnom glazbenom podlogom, neki od njih su pokupili čak i nagrade audio kategorija na bitnijim game industry eventima. U slučaju da vam je promaklo, Supergiant Games stoji iza naslova Bastion, Transistor i Pyre.
Na prošlogodišnjoj The Game Awards ceremoniji je najavljen i njihov četvrti projekt Hades koji je pušten u javnost neposredno nakon dodjele nagrada. Gledano iz perspektive audio dizajna i glazbenih kompozicija, definitivno je ispunila očekivanja te zapečatila 2018. godinu sa zaista vrhunskim OST-om. Bitna činjenica za izdvojiti jest da je 99% kompletne audio i glazbene podloge za sve dosadašne projekte kreirala samo jedna osoba, suosnivač Supergiant Gamesa te audio i glazbeni producent Darren Korb.
S obzirom na to da se radnja Hadesa odvija u paklu, odnosno bježanja iz njega te s obzirom da je sam naslov pretežno akcijski orijentiran, netko bi pomislio „evo, opet neki heavy/dark metal, demoni i sotone“. Međutim, kako je okruženje upakirano u motive grčke mitologije, mekši, ali dovoljno snažan pristup prevladava kako bi vjerodostojno obuhvatio atmosferu te ponudio igračima onaj „uplifting“ osjećaj dok sijete smrt te onu lagodnu i smirenu atmosferu dok se odmarate. Posvjedočite sami.
Leo Tot
Octopath Traveler (Square Enix)
Octopath Traveler je možda najzaboravljenija igra prošle godine. Izašla je usred ljeta, osvojila srca ljudi koji su ju odigrali. a od nas je dobila i Reboot Star za izvrnost. No, iako se svatko sjeća vizualnog stila, zaboravljaju koliko je soundtrack veličanstven.
JRPG igre su tradicionalno bastioni izvrsnih soundtrackova, no kako je i žanr polagano izlazio iz mainstreama, tako su i OST-ovi postajali sve manje ambiciozni. Kako nas je Octopath prošle godine podsjetio svih emocija i sati koje smo s JRPG igrama proživljavali, podsjetio nas je i koliko su OST-ovi znali biti dobri.
Dobili smo 4 diska i gotovo 4 sata originalnog soundtracka, a teme sadržane unutar igre su itekako pamtljive. Od veselijih tema, do melankoličnih uspavanki do epskih budnica, soundtrack nije bio podloga za samu igru, koliko je samu igru uzdigao na još viši nivo. Svakako jedan od soundtrackova godine, učinite si uslugu i uljepšajte si jedno popodne s Octopath Traveler playlistom na Youtubeu!
Damjan Pažin
Assassin’s Creed Odyssey (Ubisoft)
Nikoga ne bi trebalo čuditi što se Assassin’s Creed Odyssey našao na listi najdražih nam soundtrackova prošle godine budući da je serijal oduvijek u glazbenoj kategoriji briljirao. Jesper Kyd nas je u Assassin’s Creedu II oduševio s Ezio’s Family koja je kroz godine polako preuzela ulogu glavne teme cijelog serijala.
Bilo je zanimljivo gledati kako svaki skladatelj s novom igrom u serijalu stavlja vlastiti pečat na poznatu nam temu, a u Assassin’s Creed Odyssey je skladateljski duo The Flight oduševio i s vlastitom, antičkom verzijom.
Međutim, slično kao i Origins iz 2017., Assassin’s Creed Odyssey generalno odiše fantastičnim skladbama koje su ovaj enormno velik RPG uspjeli sačuvati od glazbenog zamora i ponavljanja. Naravno, kako i priliči igri ovakvog kalibra, Odyssey je prepun prekrasnih ambijentalnih skladbi za istraživanje i nabrijavajućih borbenih tema s mediteranskim štihom. Kad u priči dođe do nekog žešćeg emocionalnog obrata ili događaja, The Flight su se pobrinuli da te trenutke dugo pamtimo, kako zbog samih događaja tako i zbog glazbe.
Mali pro tip za kraj: glazba funkcionira odlično i za dugačke D&D seanse.
Luka Žučko