Prije nego u idućem broju Reboota pročitate konačno ocjenu koju je zaslužio Far Cry 5 (spoiler: ako pratite Rebootcast onda će vam opis “baš fora” reći zaista mnogo), budući da sam dobar dio vremena proveo u kooperativnom načinu igranja s kolegom i životnim guruom Ivanom Fratrićem, baš sam vam jako htio ispričati sve o našim luckastim dogodovštinama u pitoresknom Hope Countyju.

No prije nego krenemo niz zečju rupu, nekoliko generalnih informacija o Far Cryu 5 za sve koji nekim čudom nisu upoznati s novim Ubisoftovim hitom. Far Cry 5 smješten je Hope County u Montani u kojem kao zamjenik/ica oblasnog šerifa imamo zadatak riješiti se kulta Eden’s Gate koji propagira skorašnji kraj svijeta onakvim kakvim ga znamo. Njihova taktika je spasiti ljude htjeli oni biti spašeni ili ne, a koriste se izrazito nasilnim taktikama koje uključuju: krađu, uništavanje privatnog vlasništva, otmicu, mučenje, ubojstvo, terorizam i neprijavljivanje masovnih skupova.

Formula igrivosti donosi nekoliko noviteta u odnosu na prethodne igre, a jedna od stavki za koju su se svi zakačili jest Ubisoftovo izbacivanje tornjeva koji vam otkrivaju aktivnosti na mapu. Da, dragi moji, ovaj put ćete ih morati pronaći sami pričajući s dobrim ljudima Hope Countyja. Napucavanje je još uvijek vrhunski odrađeno i iznimno zadovoljavajuće, a kad jednog od devet specijalista u igri zamijenite sa stvarnom osobom koja se u mom slučaju zove Ivan, Far Cry 5 postaje obavezna lektira za sve fanove kooperativnog igranja.

Kaotične tendencije

Prvi od razloga zašto je Far Cry 5 toliko dobar kooperativno leži u činjenici što cijelu igru, izuzev tutoriala, možete od početka do kraja igrati s prijateljem. Budući da je igra automatski otvorena i da možete birati u kojem se smjeru zaputiti, odmah na početku imate jako puno aktivnosti i sadržaja u koji možete zariti zube. Ukoliko se želite baciti na čišćenje “outposta”, rješavanje “prepper stashova” ili samo igranje story misija, igra vas neće tjerati da radite nešto što vam u tom trenutku nije zabavno.

Budući da kolega Fratrić i ja imamo tendenciju izazivanja kaosa, naš plan je bio boriti se protiv Eden’s Gatea njihovim sredstvima. Čitaj: dizali smo pakao (kako bi to rekli naši anglo-saksonski prijatelji). I zaista nije začuđujuće koliko vam zabavno može biti u naoko besciljnom lutanju okolo, nasumičnim borbama s kultistima koje uključuju helikoptere, avione, granate, molotovljeve koktele, jako puno metaka i jednog pomahnitalog ali umiljatog medvjeda zvanog Cheesburger.

U Far Cryu 5 okoliš zaista jako lijepo gori što nam je predstavljalo svojevrsni problem jer bi se svaki naš pokušaj stealtha i šuljanja uvijek nekako pretvorio u još jednu eksplozivnu eskapadu u kojoj smo dobrom kombinacijom zvanom “RPG i bacač garanata” kultiste pretvarali u faširance. Jednostavno je to bilo jače od nas, nismo si mogli pomoći. Našim stealth navikama nikako nije pomagala činjenica što bih snajperom uvijek skinuo nekog kultista čijeg prijatelja, koji stoji u njegovoj neposrednoj blizini, “slučajno” nisam vidio ili Fratrićevo šuljanje koje bi završilo s njim kako stoji nasred kultističke baze kao balvan koji je luk i strijelu zamijenio s teškom (i glasnom) strojnicom.

Očekujte neočekivano

Zbog strukture svijeta često su nam se događale nepredviđene situacije koje su igru konstantno činile svježom. Okej, možda je za očekivati da će se stvaranjem pokreta otpora puno više događati nasumični sukobi između kultista i pobunjenika, no nijedan od nas nije očekivao da će se nakon kavge koja je nastala na rubu šume nakon cijelog vatrenog okršaja s kultistima iz šume zaletiti medvjed na jadnog NPC-ja koji je upravo preživio sito i rešeto. Trgajući jadnog pobunjenika svojim opakim čeljustima, Fratrić i ja smo shvatili da nam ne preostaje ništa drugo doli izvaditi svoja hladna oružja (palicu za bejzbol i lopatu) i zatući tog, vrlo vjerojatno, zaštićenog crnog medvjeda. Od silne boli za našim palim AI kolegom udarali smo po tom medvjedu više no što je to bilo potrebno, no morali smo se uvjeriti kako nikada više neće nekoga tako svirepo lišiti života. Taj čovjek je imao obitelj i ljude koji su ga voljeli, a mučki je otišao s ovoga svijeta zbog medvjeda čiji su nam motivi još dan danas apsolutno nepoznati i neshvatljivi.

Čak su se i neke aktivnosti koje obično uzimamo zdravo za gotovo u Far Cryu 5, poput vožnje od točke A do točke B, pretvorile u naše male vlastite Clutch Nixon misije u kojima bi se utrkivali na četverokotačima (znanim kao ATV ili quad), naišli na neprijateljsku patrolu, krenuli se natjeravati s njima, gađati ih bacačima granata i usput poginuti.

Naravno, budući da je Ivan notoran po tome što ne poštuje prometna pravila u videoigrama i da generalno vozi kao manijak, čovjek bi mogao zaključiti da nam oružja nisu ni trebala budući da je on odlučio biti inkarnacija Kurta Russella u Tarantinovom filmu “Death Proof”. Šteta što se njegova nesposobnost za volanom najviše očitovala na našim specijalistima umjesto na kultistima. Ali hej, bar smo zato dobili nekoliko urnebesnih gifova.

Kad bi se na koncu uozbiljili i krenuli oslobađati Hope County na primjeren način, Far Cry 5 nam je omogućio da zaista iskoristimo pun potencijal arsenala i geografiju Hope Countyja te da svoju željenu taktiku provedemo onako kako smo to zamislili: Fratrić se šulja kroz outpost s lukom i strijelom dok ga je s udaljene i i povišene pozicije pokrivam s puškom visokog kalibra. U 60% slučajeva radi svaki put – kad ne djeluje tu su uvijek bombe. I Cheesburger.