Ljudski je biti radoznao, a poželjeti iskusiti nešto posve novo, što koketira sa znanstvenom fantastikom, apsolutno je u rangu svih „ludih” želja kakve bi poželjela većina ljudi. VR se tako čini kao nešto što bi moglo zaluditi masu, a opet, godinama se čeka taj proboj iz specijaliziranog odnosno uskog u otvoreno tržište. Tehnološka dostignuća VR uređaja dosegla su razinu koja bi mogla učiniti takav pomak – no za uspjeh tih razmjera nisu važne samo tehničke karakteristike već i podrška cijelog sustava, interes javnosti, stabilan razvoj i niz drugih faktora od logistike pa do promocije. Može li Sony s PlayStationom VR2 učiniti taj iskorak i ostvariti komercijalni uspjeh kakvog je vjerojatno priželjkivala i SEGA 1993. godine kada su najavili prototip uređaja SEGA VR, prvi pokušaj komercijalnog VR uređaja za neku igraću konzolu (u ovom slučaju za SEGA Genesis)? Je li tehnologija dovoljno učinkovita i komforna da se igrači mogu fokusirati isključivo na sadržaj?

Jesu li, u konačnici, ljudi spremni prihvatiti VR kao novi medij koji se počeo graditi još davne 1838. godine kada je Charles Wheatstone demonstrirao kako ljudski mozak procesira dvije dvodimenzionalne slike u stvaranja 3D prikaza (stereoskop)? Odgovore još nitko ne može sa sigurnošću dati, no nakon nekoliko intenzivnih dana druženja s novim VR-om za PlayStation 5, dojma smo kako PS VR2 nudi mnoge značajne kvalitete za uspjeh.

Prije nego zaronimo

Prije nego krenemo s detaljnijim prikazom naših dojmova i zaključaka, želimo podijeliti informacije kako je druženje s PlayStationom VR2 započelo tek nedavno, no kako smo maksimalno iskoristili raspoloživo vrijeme i dojmove skupljali najviše igranjem Horizona Call of the Mountain, koji je i ključna igra za promociju mogućnosti uređaja, kao i s deset drugih igara (jedanaest ako Moss Bundle računamo kao dvije igre) koje smo imali na raspolaganju u vrijeme pisanja ovog teksta. Recenzije tih igara, kao i onih koje nam stižu redovito ili onih za koje čekamo VR nadogradnje (Gran Turismo 7, Resident Evil Village, No Man’s Sky), očekujte u narednim danima i tjednima. Važno je napomenuti kako se radi o različitim žanrovima i iskustvima koji se igraju sjedeći, stojećki ili u slobodnom prostoru za igranje. Te kako se njihova igrivost bazira na akciji, rješavanju problema, istraživanju ili naprosto promatranju.

Ergonomija naglavnog uređaja

Dizajn naglavnog uređaja podsjeća na originalni PS VR te je i dalje nosivost samog uređaja raspoređena na zadnji i prednji dio glave, a ne samo na područje ispred lica kako to čini Quest. Postavljanje na glavu, zatezanje na zaglavlju s kotačićem te približavanje prednjeg dijela licu je vrlo intuitivno i stvar automatike nakon već nekoliko postavljanja. Uređaj je lagan,

no svakako je važno što se težina rasporedi te time olakšaju i duži periodi nošenja. Namještanje pozicija objektiva izvodi se s kotačićem na prednjem dijelu uređaja i pomoću uputa u sučelju konzole – sve vrlo jednostavno i brzo. Nakon isprobavanja odlučili smo se nositi naočale pri igranju u VR-u jer nisu smetale dok smo ih nosili zajedno s uređajem a bile su nam od koristi za oštrinu prikaza (mala dioptrija ali i astigmatizam). Silikonska guma koja služi za sprječavanje prodora svjetla u prostor između naših očiju i VR uređaja je poboljšana od one koju smo imali na originalnom uređaju. Izgleda kao harmonika i lako se prilagođava obliku lica a i prostor iznad nosa je riješen drukčije te sada nudi značajno ugodniji osjećaj da nije previše zalijepljen na kožu. Važno je da vrlo dobro izvršava svoju funkciju i da pravilnim postavljanjem uređaja gotovo u potpunosti smanjuje bilo kakvu neželjenu svjetlost tamo gdje je ne treba biti (dosta važno za ugođaj). Što se tiče kabela koji spaja uređaj s konzolom – dovoljno je dugačak i lagan da nam nije predstavljao problem iako smo većinu vremena igrali stojećki u dosta velikom prostoru za igranje. Osjetili smo ga ponekad pri okretanju oko svoje osi, ali nije to bilo ništa posebno neugodno što nismo riješili pomicanjem (uz okretanje fokusa u igru). U svakom slučaju, uvijek ćemo radije birati kabel koji donosi veću propusnost informacija važnih za detaljniji prikaz slike nego komociju i lošiji prikaz. Gledano općenito – nemamo nikakvih većih zamjerki na udobnost nošenja naglavnog uređaja i u dužim sesijama igranja. A želimo dodati i to da smo umjesto in-ear slušalica koje dolaze u paketu (za sadržaj PS VR2 paketa pogledajte naš unboxing video) koristili slušalice Pulse 3D koje se lako stavljaju nakon što postavite PS VR2 na glavu. Napomenut ćemo samo kako se in-ear slušalice čvrsto postavljaju uz samu konstrukciju naglavnog uređaja tako da male žice do slušalica uopće ne smetaju pri okretanju glave, a i postoje utori na uređaju za odložiti ih kada ih ne koristimo, što je jako zgodno.

Ergonomija kontrolera VR Sense

Kružni oblik kontrolera, odnosno prsten kroz koji se provlači ruka prije nego se prihvati kontroler, dizajnom podsjeća na kontrolere Oculus Touch za Oculus Rift S, što je po mnogima pozitivna stvar. Kontroleri su lagani, ali imaju potrebni osjećaj težine za ugodno korištenje u dugim seansama. Dostupnost triggera (L2 i R2) je većini korisnika idealna, no ipak se pitamo hoće li onima s velikom šakom biti malo premalen razmak između njih i dodatnih tipki (L1 i R1) koji su predviđeni za kontrolu srednjim prstom (dakle suprotno nego na DualSenseu). D-pad tipke, odnosno akcijske tipke, raspoređene su na oba VR Sensea, dok je tipka PlayStation identična na oba kontrolera. Materijali su kvalitetni, osjećaj u ruci dobar i zaštitne vezice ne stvaraju problem kod nošenja. Barem se nama tako činilo – dosta prirodno jednom kada ih počnete koristiti.

Sve počinje od kvalitetnog prikaza

Rezolucija od 2K po oku za 4K prikaz uz HDR, osvježavanje od 120 Hz, 110 stupnjeva kuta gledanja – tehničke su mogućnosti u vrhu onoga što VR uređaji danas nude. I ako niste do sada isprobali neki VR uređaj, ili ako ste koristili originalni PS VR, dojam koji PS VR2 ostavlja već od prvih trenutaka korištenja je pozitivni šok. Teško je opisati riječima prisutnost u VR okruženju

koje PS VR2 isporučuje no svakako treba istaknuti količinu detalja i oštrine koje nisu uobičajene za VR igre. Malo kasnije ćemo detaljnije o ugodnosti kretanja kroz taj VR svijet, što je velikim dijelom vezano i za kvalitetu slike, no ukratko možemo potvrditi iz prve ruke (jer smo s nekim starijim VR uređajima, među kojima je i PS VR, znali povremeno imati probleme uz određene igre odnosno programe koji su nam potaknule mučninu ili nelagodu) kako i nakon višesatnih sesija uz PS VR2 nismo imali problema osim klasičnog zamora. No ipak, želimo reći kako se oštrina slike mijenja s pomicanjem naglavnog uređaja, što će vam možda uzročiti tik da ga povremeno želite namjestiti u dužim sesijama igranja koje traže aktivnije pomicanje glave zbog osjećaja da će nagli trzaj glave potencijalno pomaknuti uređaj što bi moglo rezultirati malom promjenom kvalitete prikaza. Prilično smo sigurni kako se ne radi o problemu pa ni o nečemu o čemu će većina razmišljati, tim više jer se naglavni uređaj može dosta stabilno postaviti da ne smeta ni u dužim sesijama igranja. No mi smo inače “bolesni” na kvalitetu prikaza na TV ekranima (koje svakako treba kalibrirati), pa stalno tražimo najbolji mogući rezultat. Dakle, gotovo sigurno je do nas. Također, moguće je da se samo radi o prvim danima korištenja uređaja jer smo iskoristili vrijeme da istestiramo sve pozicije namještanja, zatim nositi naočale ili ne, potom i ima li kakve razlike u minimalnim pomacima objektiva unutar VR-a (kopkalo nas je što ih je moguće uspješno namjesti i u većem rasponu pomaka da bi u konačnici zaključili kako nema razlike). Ranije smo spomenuli tehničke karakteristike uređaja PS VR2, a sad bi dodali i važnu značajku koju Sony ima s ovim uređajem – to je fokusirani rendering koji omogućava najbolji mogući prikaz upravo tamo gdje nam oči gledaju. Kalibracija praćenja oka je jednostavna i precizna te se u igrama uopće ne osjeti promjena oštrine prikaza koji je u fokusu. Horizon Call of the Mountain ima opciju koja omogućava isključivanje praćenja oka te fokus renderinga pa je lako isprobati obje opcije. Koliko god se trudili, nismo primijetili da prikaz kasni za našim pogledom ili neko drugo iskustvo koje bi bilo neugodno. S druge strane, s podnaslovima u igrama uglavnom imamo problem – sličan onome koji smo ponekad imali u IMAX kinu s 3D prikazom. Naime ako se tekstualni layer nalazi preblizu, potrebno je fokusirati pogled na njega kako bi se izoštrio tekst, a to nam je smetalo pri čestim promjenama podnaslova. Radi se vjerojatno o problemu koji se tiče samo nas – no mislimo kako je vrijedno spomena. A kad već spominjemo prikaz teksta – u izbornicima konzole, kada smo u kinematografskom načinu rada odnosno s prikazom ravnog ekrana u prostoru, pa kad imamo podloge s tekstom – tada je potrebno pomaknuti ne samo pogled nego i glavu kako bi se izoštrila slika odnosno tekst. Nije on nečitljiv fokusiramo li samo s pogledom – ali izgleda kao da se gleda perifernim vidom te se tek i s pomakom glave izoštrava. Čudno i možda postoji opcija da se i to promijeni, ili će biti dodana naknadno (radimo test prije zakrpe koja stiže na prvi dan prodaje).

Stilovi igranja

Postoje tri načina igranja igara, sjedenjem, stajanjem i u području sigurnom za igru (kojeg skenirate i označite prateći upute). Neće sve igre biti igrive u sva tri načina igranja i ta informacija će biti dostupna uz općenite informacije o igri, dok će korištenje VR-a u kinematografskom modu automatski značiti da sjedite te neće biti prikazano područje za igru.

Ono je pak korisno kada igrate u načinu rada slobodnog kretanja u tom prostoru jer će javljati ako se približimo rubu (prikazom granica u VR okruženju), odnosno automatski će prebaciti prikaz na zaslonu na kojem je moguće vidjeti vanjski prostor (ne zaboravite na kamere koje su na naglavnom uređaju) ako izađemo iz tog prostora. Inače, taj prikaz stvarnog vanjskog prostora moguće je u bilo kojem trenutku izabrati pritiskom tipke na naglavnom uređaju (opcija se može i isključiti u izborniku). PS VR2 možete koristiti i kao TV uređaj, u kinematografskom modu gdje je u postavkama moguće namjestiti veličinu virtualnog platna te kvalitetu videa, da je s HDR prikazom i u 120 Hz čak i ako nemate takav TV. No, ne možemo preporučiti takav način igranja na duže periode jer, za razliku od gledanja TV-a, ipak nosite naglavni uređaj na glavi a i sama oštrina slike u VR-u još uvijek se ne može porediti s oštrinom slike u stvarnom svijetu.

Dugotrajne sesije

Nakon dužih sesija igranja, sve što je više od sat vremena, osjetili bi manji zamor – no nije to bilo ništa posebno neugodno ili strašno. A treba reći i kako sličan zamor osjećamo kada igramo igre sa slušalicama – koje su sad pak samo dio paketa cijelog VR ugođaja. Naravno, ne možemo govoriti za svakoga jer svi smo različiti, no možemo o svom iskustvu – a ono, po pitanju zamora igranja u VR-u je u razinama pozitivnih očekivanja. Nećemo puno razmišljati o tome jesmo li spremni za igru, na način imamo li energije za igru i VR ili ne. Što je veliki pomak u odnosu na originalni PlayStation VR, s kojim smo ponekad imali prezamornih sesija, čak i neigrivih. Želimo reći kako se ne smatramo posebno otpornima na VR okruženje (računajući iskustvo i s drugim VR uređajima), ali i kako s PlayStationom VR2 nismo još imali neugodnih iskustava. S druge strane, važan je i softver i rješenja koja dizajneri koriste, pa ćemo vidjeti kako će se razvijati situacija s budućim igrama i projektima.

Dojam, odnosno dojmovi koji se još skupljaju (s guštom)

U ovim prvim danima korištenja novog PlayStationovog VR-a skupili smo jako puno pozitivnih dojmova, pa iako ne možemo reći sa sigurnošću kako je ovo „the real VR thing” koji je predodređen za veliki i graciozni uspjeh, svakako možemo prenijeti da smo dobili i više nego

smo očekivali – a očekivali smo jako puno. Specijalizirani kontroleri VR Sense vrlo su udobni i responzivni. Haptički podražaji u mnogim igrama ponekad su zapravo neprimjetni jer su očekivani. Mislimo na podražaje na kontrolerima ali i onima na naglavnom uređaju, koji je doduše vrlo suptilan (poput primjerice laganog trzanja pri preletu Stormbirda iznad naše glave u igri Horizon Call of the Mountain). To zapravo ide u prilog općenito uvjerljive scene koju PS VR2 pruža, u kojoj se očekuje da se realizam određene situacije nastavi s prilagođenim podražajima pod prstima kao dodatni input. Uvjerljivost prikaza ponekad je nestvarna i u tim trenucima VR doživljaj kakav pruža PlayStation VR 2 čini nam se kao veliki poligon neistraženih mogućnosti za dizajnere. Pri tome ne mislimo kako već ne postoji mnoštvo zabavnih rješenja i ideja – naprotiv. Samo želimo naglasiti kako imamo dojam da platforma nudi još puno mogućnosti za originalnost i neke nove ideje u VR-u i gamingu općenito. A to je najbolji epitet kojeg možemo dati nekom novom gaming hardveru.

 

Hvala PlayStationu Hrvatska na ustupljenom testnom uređaju.
PlayStation VR2 u prodaju dolazi 22. veljače po cijeni od 666 eura, dok se preporučena maloprodajna cijena od 600 eura može postići uz prednarudžbu kod nekih distributera.