Neznanih 9, LYS (Leap Year Society), Ascendants, mistični Fold… pojmovi su, odnosno nazivi, za organizacije, ogranke, “prostor između svjetova” s kojima ćete se vjerojatno susresti prvi puta pokrenete li igru Unknown 9: Awakening. U snalaženju u prostoru, vremenu te s likovima i njihovim ulogama neće pomoći dinamika igre i priče koja počinje “drito u glavu”, s naknadnim pojašnjenima u stilu zaguljenih trilera koji očekuju od gledatelja da uloži trud i koncentraciju u raspetljavanju likova i njihovih ciljeva i težnji. Donekle može pomoći Haroonin dnevnik s pojašnjenjem pojmova (Haroona je glavni lik igre, utjelovljuje ju glumica Anya Chalotra najviše poznata po ulozi Yennefer u Netflixovoj interpretaciji Witchera). No, čini nam se kako su autori igre studija Reflector Entertainment, pa tako i njezini pisci, polagali nadu u to da su igrači barem donekle upoznati s inače zanimljivim izmišljenim svijetom igre, koji već nekoliko godina razni autori istražuju kreirajući, snimajući i pišući web video serije, knjige, stripove i podcaste. I tu postoji opasnost da će neki igrači odustati prerano odnosno u dovoljno ranoj fazi igre da se ne zainteresiraju za likove i njihove avanture.

(Pre)velika očekivanja

Ono što nas pak muči je što smo došli s predznanjem o univerzumu kojeg Unknown 9: Awakening nadopunjuje te konačno i nudi odgovore na neka velika pitanja postavljena kroz druge medije prije izlaska igre, a opet, nismo stvorili toliko željenu povezanost s likovima

i pričom. Pri tome ne mislimo na onu razinu povezanosti sa svijetom kao što je to ponudio primjerice Mass Effect – jer ipak se tu radilo o ogromnom projektu, trilogiji, visokoj produkciji ali i drugom žanru koji je idealan za ovakav način propovijedanja s mnoštvom novih likova, svjetova i tehnologija koje jedva čekate upoznati. Unknown 9 pak više je nadnaravni triler, s usudimo se reći briljantnim zapletom i mističnom tezom o postanku svijeta s raspletom koji očekujemo godinama – možda i zbog toga što treća knjiga najavljene trilogije romana nije nikad stigla u prodaju – iako se već duže od godinu dana očekuje “uskoro”. Dojma smo kako je nestalo sredstava za dovršiti tu trilogiju, a čini se kako se slično dogodilo i s razvojem igre. Vrlo ambiciozne igre, treba istaknuti, s elementima dizajna igrivosti koji na papiru zvuče jako obećavajuće i uzbudljivo. Ali i igre u kojoj se na nekim mjestima prepoznaje manjak resursa. Bilo novčanog, vremenskog ili motivacijskog – ali svakako resursa.

Nije sve u prezentaciji

Da će Unknown 9: Awakening produkcijski biti u rangu AA igara bilo je jasno od prvih gameplay videa prikazanih u vrijeme prije izlaska igre. I s time nemamo problema – prezentacija igre može biti važan faktor uspjeha igre, ali kao što smo igre igrali i prije 30 godina, s vektorima bez ikakvih tekstura, tako i danas možemo ponoviti kako smatramo igrivost (gameplay) ključnim faktorom zabavnosti igre. A radi li se o akcijskoj avanturi, logično je kako su borbe te interesantna priča i intrigantni likovi jednako važni faktori kvalitete igre. I u oba ta segmenta Unknown 9: Awakening je zapravo dobar. Ali ne “na prvu” i očekuje od igrača da investira svoje vrijeme i trud.

Konkretno vezano za borbu – svakako bi preporučili težu razinu od one normalne, želite li da vas igra pogura u korištenju raznih metoda napada pa da vam borbe izgledaju kako kombinacija akcije i stealtha, kako bi što više olakšali kasniju fazu čiste borbe. Također da na taj način lakše eliminirate elite borce, za što će vam trebati i posebne sposobnosti koje se pak otključavaju skupljanjem anomalija (važnih za nadogradnju Harooninih sposobnosti) – što pak radite istraživanjem okoline. Dakle, tako smo ispunili sve željene radnje vezane za akciju i istraživanje. Na to se nadovezuju priča i likovi – a za to pak preporučujemo redovito čitanje Harooninog dnevnika (svaki novi zapis), ali i dodatno istraživanje ovog alternativnog svijeta na službenoj stranici igre koja je – moramo pohvaliti – puna dobro osmišljenih odgovora na većinu potencijalnih pitanja. Želimo reći kako Unknown 9: Awakening nema snagu hit igara koje vas praktički vode kroz svoj zabavni svijet nudeći pri tome stalno nove izazove. Zapravo od igrača traži ugađanja kako da sami sebi učine borbe izazovnijima a priču zanimljivijom istraživajući svijet koji je puno bogatiji od onoga što uspijeva prenijeti kroz neke dijelove igre – posebice one na početku kada je kritično zadržati igrače uz igru. Tako će Haroonine nadnaravne sposobnosti privremenog otimanja volje protivnika, njihovo bacakanje na neizbježne eksplozivne naprave u okolini očigledno dizajniranoj za borbu, zatim izbjegavanje, pariranje pa i “nestajanje” na kratko vrijeme kako bi s leđa napali najopasnije protivnike postati nužno potrebne za uspješno okončavanje borbe, a ne samo dodatna mogućnost koju ne koristimo jer nemamo motiva. Dok će same borbe biti dovoljno zabavne da se tijekom 20-ak sati igre ne osjeti pretjerano ponavljanje – iako su rutine napada gotovo uvijek iste.

Kao na vagi

Spomenut ćemo i kako je audio produkcija vrlo dobra, pomalo i iznenađujuće u odnosu na tehničku izvedbu ili razinu vizualne prezentacije. S druge strane, ne sjećamo se igre koja toliko požuruje igrača s komentarima suputnika.

Svaki put kada bi poželjeli nešto istražiti i malo skrenuti s inače vrlo linearnog puta (dakle birate prvo “onaj sporedni put” kako bi vidjeli što je tamo skriveno), suputnik bi ponovio neku frazu o tome kako moramo požuriti. Umjesto da uživamo u iznenađujuće čestom društvu (barem za ovakav tip igara), njihovo gruntanje brzo postane naporno pa i iritantno (najomiljenija doskočica je: “Svijet se neće sam spasiti”). Dodatno frustrira što čitanje dnevnika i zapisa o protivnicima ne zaustavlja vrijeme igre, odnosno događa se u stvarnom vremenu pa ćemo tako njihove komentare (i titl ako je uključen!) čuti (i vidjeti) u pozadini i dok pokušavamo pročitati novi zapis u dnevniku. Pored ovog naizgled sitnog, ali vidljivog tehničkog nedostatka, moramo spomenuti i rijetke ali prisutne neusklađene cut scene i dinamiku priče koja završava naglo ili prelazi olako iz jednog u drugo emocionalno stanje. Sitnice koje s jedne strane traže puno dodatnog vremena za doradu, ali i sitnice koje mijenjaju iskustvo igranja.

Ipak, i sami smo iznenađeni kako na kraju dana i po završetku igre, možemo reći kako volimo Haroonu i priču čiji su nam kraj i neizbježni odgovori (koje nismo dočekali u knjigama) korektni i zgodno otvaraju mogućnost razvoja serijala – koji je i prvotno predviđen. Ali ne usudimo se dopustiti sebi očekivanje i iščekivanje nastavka s obzirom na reakcije kritike i igrača, a pomalo smo i odustali od očekivanja treće knjige koju bi rado pročitali. A bila bi to velika šteta jer očito smo ipak jako investirani u igru i svijet Nepoznatih 9, koliko god zvučali negativno u ovom osvrtu. Pa bi tako i preporučili igru svima koji su dosad pokazali interes u ovaj izmišljeni svijet ili vole akcijske avanture. S napomenom kako priča igre ima konkretan završetak i nećete ostati zakinuti čak i ako ne bude nastavaka.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač.