Jedna od krilatica 2K-ja bila je da će novi TopSpin postati “sljedeća nezaobilazna sportska igra koja obožavatelje u potpunosti uranja u svijet tenisa”. Od njezine najave u siječnju ove godine do samog izdanja u travnju dobivali smo nove uzbudljive trailere vrhunske produkcije, obećanja da će nas trenirati sama legenda John McEnroe, a otkriven je i roster koji uključuje neke od najvećih teniskih imena svijeta iako nas je u startu iznenadilo što među njima nisu Rafa Nadal ili, recimo, trenutni čovjek broj jedan – Novak Đoković. S druge strane, najavljeno je da će kreatori postepeno širiti roster profesionalaca pa se nismo htjeli zamarati s licencama i ušli u ovu igru s potpunim hypeom i visokim očekivanjima.

Osjećaj za tenis

Željeli bismo krenuti s jakim stranama ove igre koja ujedno predstavlja prvo novo izdanje serijala TopSpin nakon dugih 13 godina jaza. Ono što kreator Hagar 13 u startu odlično ‘pogađa’ je najvažnija komponenta simulatora tenis, a to je osjećaj za tenis.

Oni koji su upoznati sa stvarnom fizikom ovog sporta znaju koliko je teško stići s jednog kraja terena na drugi kad nas protivnik s druge strane mreže odluči ‘prošetati’. Srećom, kako napredujete u modu MyCareer tako rastu i vaše vještine, a s njima i brzina kojom se vaš igrač kreće. No, kao što znamo, u gradnji sportske karijere najvažnije je biti uporan i discipliniran, a TopSpinov gameplay se pokazao zabavnim iskustvom nakon 5-6 sati intenzivnog igranja ispunjenih nizom frustracija. Exhibition mod također se pokazao ugodnim iskustvom gdje možemo igrati kao neki od profesionalaca tenisa. Kad bismo birali Federera ili Serenu, mogli bismo primijetiti njihove poznate pokrete, kod Federera je to glatkoća i harmonija pokreta, a kod Williams agresivnost i moćni udarci.

Akademija s Johnom McEnroeom

Prvo što je potrebno učiniti kako bismo postali bolji igrači jest proći školicu tenisa, odnosno akademiju s Johnom McEnroeom. Za one koji nisu upoznati s njegovim likom i djelom, McEnroe je jedan od najpopularnijih tenisača koji je svoju slavu stekao ne samo bivajući najbolji već i kontroverznim ispadima bijesa koji su najčešće bili usmjereni prema sucima koji “ne rade svoj posao”. Šalu na stranu, prvo razočarenje na tanjuru bilo je to što nas nije trenirao sam McEnroe kako je obećano u najavama već smo školu prošli igrajući protiv robota za ispucavanje loptica i ponekim NPC-jem dok smo slušali McEnroeove glasovne upute. Drugo, školica je bila krvava i naporna, a neke lekcije kao što su ciljanje udarca u specifični dio terena smo morali ponavljati i do 20 minuta za jedan udarac. Možda je u pitanju bio skill issue, u svakom slučaju, u nekim trenucima smo htjeli zaplakati od muke.

Power Metar

Kad smo napokon završili školu tenisa i krenuli u svoje sportske avanture igrajući protiv ‘pravih’ igrača osjetili smo da je sama igra lakša od akademije. Je li to samo efekt dobro naučenog gradiva ili su mečevi lagani, teško je reći. U početku je bilo izazovno ‘pogoditi’ tajming s udarcima i komandama kretanja koje se jako isprepliću. Zasmetalo nam je to što se kretanje lika odvija pomoću lijeve palice koja ujedno služi za određivanje smjera u kojem želimo poslati lopticu.

Imali smo osjećaj da igra od nas traži da se krećemo prema loptici u letu i istovremeno je usmjeravamo s istim gumbom kao za kretanje što je bilo apsolutno frustrirajuće. Tu dolazi još jedan dodatni problem, a to je uspješnost i kvaliteta udarca koji ovise o indikatoru snage. TopSpin uključuje neke od najljepših terena, dvorana i najpoznatijih teniskih manifestacija na koje možemo poslati svoje igrače, ali bilo ih je uistinu teško doživjeti u punom svjetlu jer cijelo vrijeme oči nismo skidali s power metra. Toliko je ključno bilo da pogodimo mali zeleni dio koji indicira ‘savršen udarac’ da se nismo mogli fokusirati ni na što drugo, čak ni na izgled igre vlastitog igrača niti protivnika niti na izgled dvorana ili brzinu servirane loptice, jednostavno, nismo mogli uživati u ljepoti tenisa. Svaki meč u potpunosti je bio konzumiran našom koncentracijom na malu zelenu crticu na dnu ekrana. Opcija power metra u može se ugasiti, ali onda se igra činila još težom.

Vrag je u detaljima

Kad smo radili svog lika i krenuli dorađivati detalje lica imali smo osjećaj da se ništa ne mijenja.

U većini opcija promjene izgleda lica doslovno nismo vidjeli što se točno na licu mijenja i prepustili to nasumičnom odabiru kompjutera. Originalni brendovi odjeće, obuće i druge teniske opreme su fora, lijepo izgledaju, ali sve nekako djeluje kao digitalna trgovina i reklamacija. NPC-ovi u publici su jako generični, često su bili vidljivi bugovi kao što je propadanje ruku kroz odjeću i dijelove tijela, a neki od njih su primjetno duplicirani kako bi ispunili tribine. Nakon što bismo pobijedili neki meč već bismo znali kako izgleda slavljenički ‘ples’ našeg lika i gledali bismo istu ceremoniju dodjele nagrada. Neki od detalja koji dodaju razini vjerodostojnosti tenisa bili su proklizivanje igrača na glinenoj podlozi i prljavština koja bi se skupila na nogama i obući.

Putovanje koje umara

Značajka umora koji raste nakon putovanja na turneji djelovao je kao realistična stavka svakog profesionalnog sportaša, ali u ovoj igri je definitivno pretjerana. U trenucima kad smo bili 100 % odmorni i našli se na jednom kraju svijeta, a naš sljedeći turnir se održavao na drugom kraju svijeta je često značilo da ćemo jedva dovršiti čitavo natjecanje i riskirati ozljede. Kad smo se ozlijedili često smo morali pauzirati i do nekoliko mjeseci turneje gdje bismo propustili puno važnih događaja što se pokazalo kao propuštena prilika developera da svojim igračima zapravo pruže ono po što su došli.

Je li simulirano ujedno i zabavno?

Više nismo sigurni je li TopSpin ovaj put igrao na zabavno iskustvo ili realističnu simulaciju tenisa u kojoj puno stvari nije realistično. Računajući na to da se radi o igru, moramo priznati da su nam različite mehanike drastično smanjivale količinu zabave u Karijeri. Sa svojim dobrim i lošim stranama, kao zaokružena cjelina, ova igra bila je prilično zamorna i jednolična, iako je na trenutne pružala sportsku zabavu prve klase u kojoj se osjeća razina natjecateljskog duha. TopSpin 2K25 mogao bi biti pravi odabir za zagrižene fanove i komplecioniste koji pucaju na izazov, ali za nekoga tko je ušao u tu priču s očekivanjima o dobroj zabavi i guštu nismo baš sto posto sigurni.

Recenzentski primjerak igre ustupila CD Media.