Igru Planet of Lana najlakše bismo opisali na ovaj način: radi se o indie platformeru, sci-fi puzzleru i avanturi u kojoj krećemo u potragu za nestalom sestrom. No, to ne bi bilo dovoljno, jer je zaista mnogo više. Igra je to koju smo završili tamo gdje smo je i započeli, u malom ribarskom selu, između čije mirne egzistencije i skorog uništenja stoji priča o prijateljstvu, povjerenju i žrtvi. Planet of Lana osim što predstavlja umjetničko remek-djelo, potiče na duboko razmišljanje. Ironično je i u isto vrijeme predivno to da nas na velika promišljanja i riječi tjera upravo igra u kojoj su riječi svedene na apsolutni minimum, a jedine koje uspijemo čuti ljudski jezik uopće ne prepoznaje. Premisa nije ništa što dosad nismo vidjeli u popularnoj kulturi. Radi se o nekoj verziji vanzemaljske invazije gdje neprijatelj nenajavljen dolazi iz svemira i vrši otimačinu ljudske populacije. Međutim, već popularnu sci-fi temu Wishfully je uspio pretočiti u zaista izvanrednu igru u kojoj se ističe sve, od mehanike, vizualnih podražaja, zvuka i priče. Planet of Lana je, dakle, ni više ni manje nego, stealth puzzle u kojoj se najveći dio gameplaya sastoji od skrivanja i rješavanja prilično jednostavnih zagonetki. Ovo je igra koja nagrađuje strpljenje i u kojoj je stalno potrebno čekati pravi trenutak za učiniti svoj potez jer u suprotnom će Lanu ili Muija dokrajčiti paukoliki robotski svemirci.

Odmjerena simfonija boja i zvuka

Rukom crtana avantura lako prenosi igrača u pomalo nadrealni svijet u kojem se isprepliću organski i neorganski motivi. Izbor boja savršeno je inkorporiran u biomima kao što su šume, pustinje, močvare ili mehanizirane vanzemaljske postrojbe. Da je Planet of Lana, prije svega, primjer umjetničkog izraza koji očarava je i korištenje sjene i svjetla koji zajedno stvaraju mističnu atmosferu. Od organske močvare ispunjene živopisnim bojama u kojoj prevladavaju zvuci noćnih životinjica i netaknute prirode do potpuno sterilnih, crno-bijelih, geometrijskih prostora u kojima se osjećamo zatočeno.

Umjetničkim stilom najviše je naglašen svijet u kojem se nalazimo, a Lana i Mui kao glavni likove vizualno su stavljeni u drugi plan. Vrlo su maleni u odnosu na sve što vidimo na ekranu i ničime se posebno ne ističu tako da nam je pogled, kada se nismo panično skrivali od robotskih paukova, bježao na pažljivo izrađen okoliš. Kako smo napredovali kroz igru, raznovrsna paleta boja u kombinaciji s vrhunskom igrom svjetlosti i sjena te glazbom, u nama je izazvala duboke emocije, od topline i radosti do nekontroliranog lijevanja suza. Svaki oblik, boja, zvuk i pokret djeluju kao da su stvoreni s jasnom namjerom i svrhom, a ta je dočarati magičnu avanturu dvaju malih heroja. Ono što bismo posebno htjeli naglasiti i pohvaliti je glazba koju je skladao Takeshi Furukawa. Ambijentalna glazba igra važnu ulogu u ovoj igri gdje se dinamika igre mijenja kako prelazimo iz faze u fazu narativa. Primjerice, jasno smo osjetili prijelaze iz opuštene zone u područje opasnosti koju nam nagovještava zlokobna glazba.

Mui

Slatki mali Mui, najsvjetlija točka čitave igre, mačkoliki prijatelj, pratitelj i timski igrač ima neku misterioznu konekciju s okolinom koja ustvari nikad nije objašnjena. Mui koji je potpuno crn i ima dva mala svjetleća okeca ima posebnu sposobnost manipuliranja tvarima i stvorenjima koja su naizgled sačinjene od iste te crne tvari, a srećemo ih često u igri jer su neke od njih dio zagonetki. Naš Mui pravi je timski igrač bez kojeg ne bismo mogli prijeći razne prepreke i izazove na putu. Mui ne zna plivati pa smo mu s vremena na vrijeme morali pomoći izbjeći vodu pronalaženjem kojekakvih splavova i prijevoznih sredstava kako bismo svoj misteriozni put nastavili dalje (I am looking at you Ellie).

Vječiti misterij

Mislili smo da će u nekom trenu igre misteriozni veo pasti s lica ove priče te da ćemo dobiti neko objašnjenje invazije ili barem Muijeve posebne konekcije s prirodom, ali to se nije dogodilo. Neki znakovi koji su ukazivali na moguće osvjetljavanje misterija bili su čudni simboli na zidovima i opcionalna svetišta na kojima možemo skupiti komade neke kamene ploče s još malo neartikuliranih znakova i crteža. No, ne možemo reći da smo zbog toga razočarani.

Priča koja ispunjava srce i dušu

Planet of Lana je u nama probudila šarolik spektar emocija, od tuge i jada, frustracije i bola do radosti, ushićenja i onog osjećaja kad vidite slatku malu mačku ili psa.

Osim toga, ponovno nas je potaknula na ozbiljnija promišljanja o ljudskoj prirodi koja su se javila u ono vrijeme prije spavanja ili dok zamišljeni jedemo ručak. S jedne strane možemo govoriti o igri koja sjajno zadovoljava vizualne apetite onih koji to cijene, a s druge je sagledati s filozofskog stanovišta u kojem prepoznajemo elemente marksizma, posebno koncept alijenacije (u nešto širem smislu riječi). Za kraj valja reći da ova igra, koja je, prema svemu, majstorski potez obrađivanja poznate sci-fi teme, traži strpljenje i timski rad, ali nagrađuje morem emocija i pričom koja ispunjava srce.

Recenzentski primjerak osigurao izdavač.