Pomalo nadrealno nam izgleda podatak kako serijal NBA 2K ove godine slavi 25 godina postojanja. Nadrealno jer smo i sami pratili njegov razvoj od početaka. I vremena kada smo imali priliku igrati u jednoj godini čak tri različite košarkaške simulacije, odnosno one koje su pokušavale realno simulirati sport (jer igara na temu košarke je puno više). Danas, a i nekoliko proteklih godina, situacija je prilično jasnija u kontekstu odabira, jer odabira nema. Serijal Live pokušao je nakratko vratiti se u opticaj, ali ne zadugo. Ako nas pitate – najviše emocija vezano nam je za serijale TV Sports: Basketball te Total NBA. Spomenute igre iz različitih era gaming povijesti bile su za svoje vrijeme spektakl (naravno da to nije potpuna istina, ali znate kako to ide sa sjećanjima). Važnije od toga je što smo ih igrali u društvu – s našim pravilima poput salary cupa pri draftu ekipa. Ili timski 4v4 uz jednog “padobranca” kompa u svakoj ekipi (nećete vjerovati ali Total NBA i PlayStation s multitapom nudio je više mogućnosti offline igranja nego što to nude moderne konzole). Skočimo natrag iz prošlosti u moderno vrijeme košarkaške simulacije koju nam godišnje isporučuje Visual Concepts i cijela marketinška mašinerija izdavača 2K Games koja uključuje sponzorstva, partnerstva i druge razne oblike dogovora sa službenom ligom NBA, proizvođačima sportske opreme, igračima i drugim velikim kompanijama koji su na bilo koji način povezani s košarkom u stvarnom životu. I dobit ćemo mastodont – platformu – simulaciju košarke ali nemalo i života i nekih nametnutih vrijednosti. S jedne strane je igrivost koja je ove godine zaista odskočila više nego inače (barem u našim dojmovima), dok se s druge nalazi “projekt virtualnog košarkaškog života” koji nemilice koristi templateove iz stvarnog života koji ne da nam ne bi trebali biti uzor, nego mana i bolest društva koji materijalne vrijednosti koristi kao sredstvo vrednovanja.

Prvi dojmovi varaju

Prvi dojmovi zaista varaju. Najavljivana tehnologija ProPLAY, koja jednostavno pojašnjeno omogućava autorima skeniranje pokreta igrača iz snimljenih video materijala košarkaških utakmica, za razliku od ranije korištene tehnologije mocapa, odnosno studijskog snimanja samo odabranih košarkaša, dolazi do punog izražaja tek nakon dužeg igranja 2K24, kada se i niz drugih gameplay novosti, prije svega badgeva, potom i takeovera, adrenaline boosta, novog sprint boosta i drugih, sinergijski sklope u iskustvo koje zaista možemo bez straha nazvati najboljim košarkaškim dosad. Kada pričamo o simulaciji.

Mi to gledamo ovako – da smo autori igre i da razmišljamo kako najbolje spojiti niz unaprijed snimljenih animacija odnosno pokreta košarkaška u jednu smislenu cjelinu koja mora biti responzivna na naše kontrole (famozne međuanimacije koje su uvijek bile rak rana sportskih simulacija), mučili bi se svake godine što izabrati pri unaprjeđivanju jer ne može se učiniti sve. S tehnologijom ProPLAY, barem na papiru to tako zvuči, moguće je u potpunosti napustiti takav način promišljanja i fokusirati se na nešto sasvim drugo jer ProPLAY rješava ne samo problem međuanimacija nego i donosi autentičnije pokrete košarkaša te neke nove animacije u igri koje su ranije bile manje važne za skupo snimanje mocapom. Nadalje, takav slijed pokreta i animacija teoretski olakšava responzivnost kontrola odnosno upravljivost igračima i distinkciju između onih koji su spretniji, brži, okretniji i sl. Osim toga olakšava rješenje i jednog velikog problema u simuliranju kontaktnog sporta – a kontakata u košarci ne manjka – kako ponuditi objema stranama (napadaču i obrambenom) jednake mogućnosti i pružiti ih u dovoljno velikom rasponu kroz koji će naše sposobnosti doći na vidjelo. Odnosno gdje ćemo dobiti nagradu na bolje umijeće od protivnika (ljudskog ili pogonjenog umjetnom inteligencijom). Situacije su to koje nam omogućavaju naplatiti sav onaj trud vježbanja u modu 2KU (ili kroz tekme i druge modove), gdje ćemo i ove godine usavršavati vještine koje nam najbolje leže (jer nemoguće je biti najbolji u svemu). Primjerice, polaganja su sada po defaultu pod timingom, što na prvu zvuči da je i otežano – ali ovaj put zaista nam se čini smisleno koristiti maksimalno tu opciju jer omogućava akrobatska polaganja pored jačih obrambenih igrača i s inferiornijim igračem samo na račun našeg izvođenja. Neće biti lako, ali je izvedivo. I ne radi se o timingu koji se može naučiti jer je dinamičan i ovisit će o kontaktu, položaju, protivniku i baš vidljivo se mijenja za vrijeme izvođenja. Otvorite li si prostor prema košu tolerancija za “green” šut je puno veća i odmah se mijenja u samom skoku prema košu.

Animacije, animacije

Zaista volimo polaganja u novoj verziji 2K-a i zbog općeg dojma da nas kontrole puno više “slušaju” nego prije. I dalje će se dogoditi da želimo učiniti jedno a igrač odradi drugo, pogotovo kada je desni stick u pitanju i relevantni položaj igrača u odnosu na njega, ali dojam je ipak bolji nego prije. Pomažu i ranije spomenuti badgevi kojih je nikad više i koji se otključavaju lakše i svrsishodnije. Zapravo ćemo već kod kreiranja lika u modu MyCAREER, ili kod svakog budućeg poboljšanja njegovih karakteristika, moći vidjeti koje već badgeve otvaramo s tim poboljšanjima i koliko je potrebno za neki drugi badge i sl. Vizualne poruke i dizajn sučelja podređen je olakšanom praćenju razvoj badgeva i smjera razvoja igrača što je jako korisno jer ih je puno.

A i dizajn igre je takav da vas usmjerava u razvoj onih vještina i pokreta koji vam najbolje odgovaraju i koje najviše koristite u utakmicama. I sve se to odražava i u animacijama na terenu. Svaki novi badge, potom i nova razina badgea, primijetili smo na terenu više nego prije – kao da su nove animacije i tehnologija koja ih omogućava dodatno naglasili njihov učinak za sve one koje smo već ranije imali priliku koristiti a posebice za neke nove badgeve poput, primjerice, Leonardove sposobnosti krađe lopte s boka protivnika (nema uzalud nadimak the claw). A tek kontakti… kad vas prvi put Dončić odgurne “chicken wingom” kojeg sudac ne svira, pa odradi svoj step back pull up tricu ili vas pump fakeom pošalje po ćevape animacijom koja nije generična nego toliko uvjerljiva da i iz nas izvuče uzvik oduševljenja kako nas je zavarao… ili kada vam VanVleet dva puta u četvrtini izbije loptu s ruke dok se dižete na šut (u čemu je i u životu u top 5)… ili se malo vratite u povijest pa s Duncanom u postu tražite prolaz pored Garnetta i znate da morate odraditi savršeni poluokret za sigurniji šut, odnosno vidite Bryanta u savršenom fade-awayu… Znate, papir može progutati sve pa tako i ove naše epitete, ali nemojte očekivati čuda. I dalje je ovo “samo” igra. S druge strane, nakon dovoljno utakmica i stvaranja automatizama kada prestanemo razmišljati o kontrolama i uživimo se u tekmu – može se dogoditi da pomislite kako ste u virtualnoj autentičnoj prezentaciji stvarnog. Doduše, tako smo govorili i o ranije spomenutim igrama serijala TV Sport: Basketball i Total NBA (googlajte i šokirajte se), pa izvucite nešto pametno iz svega navedenog.

Brzopotezne i kreirane kroz igru

Eh te sportske igre i stil pisanja. Uvijek je panika kako prenijeti sve informacije o svim modovima a njih je toliko puno da bi tekst pretrpio nekoliko sati vaše pažnje – a to ne možemo tražiti od vas, dragi čitatelju. Nama su samo natuknice pisane za vrijeme igranja veličine kao ovaj tekst – a i u njima nije sve sročeno. Ali pokušat ćemo to odraditi u naletima:
– novost u modu MyTEAM, salary cup za timove, zgodno je rješenje kako ograničiti super timove ali i postaviti izazove. Na kraju i da se duže držimo nekih igrača koje nadograđujemo i činimo boljima. Zgodno je i slanje igrača da skupljaju nagrade poput coina, kartica ili badgeva.
– OBRANA IZVAN REKETA jedan na jedan čini se dobro izbalansirana, pri korištenju L2 i lateralnog kretanja veća je responzivnost ali potrebni su atributi i badgevi igrača. Naravno da će jači napadački igrači imati prednost, tako je i u stvarnom životu (s ovakvim pravilima suđenja), no jači obrambeni će dobro (vidljivo) iskoristiti badgeve i svoje specijalne sposobnosti.

Ovo sve ima smisla u offline igranju – jer u onlineu je uvijek bilo teže igrati obranu – što zbog laga koji, koliki god da jest, ide većinom u prednost napadača, a što zbog one naše teorije kako upravo u želji da se smanji lag autori igre smanjuju broj algoritama ključnih za određivanje ishoda određene situacije pri bliskom okršaju. Nešto s čime se virtualna košarka u onlineu bori s godinama i čemu se svi oni koji igraju online naprosto moraju prilagoditi. Naravno – nemamo dokaze da je to zaista tako, niti će developeri ikad priznati takvo što – ali iz iskustva trećeg desetljeća igranja, dopuštamo si pokušaj objašnjenja primjetnih razlika u igrivosti offline i online utakmica. Ipak, imamo i malu dozu optimizma jer su rana iskustva online igranja po tom pitanju bolja nego ranije, ali trebat će još vremena za konkretniji zaključak.
– VELIKI BROJ badgeva, ali i druge promjene u igrivosti ostavljaju dojam kako je ova godina u kojoj imamo najveću mogućnost razvoj različitih buildova igrača što je NBA 2K svakako i trebao. Nasušno. A pozitivno je i što je fokus na razvoj badgeva očigledan – počevši od kreiranja svog lika gdje je maksimalno pojednostavljen prikaz svih onih badgeva koji se mogu dobiti podizanjem određenih atributa (i koliko nam je potrebno za iduću razinu), preko razvoja atributa gdje s popup prozorom iskače poruka da se tim podizanjem atributa osigurava i novi badge i sve do tekmi ili treninga na kojima određujemo vježbe ovisno o badgevima koje želimo usavršavati. U konačnici – badgeva je jako puno i ne moramo ih znati sve napamet, ali jednom kada krenete u smjeru razvoja koji želite, lako je pratiti ritam razvoja točno u tom smjeru. A zgodno je i jednom tjedno vježbati šut i otključavati hot zone koje se u tekmi mogu iskoristiti kao dodatnu prednost u napadu.
– POLAGANJA su super, baš uživamo u izazovu polaganju. Savjet – smanjite pump fakeove ispod koša gdje je gužva, jer će vam svaki bolji obrambeni izbiti loptu kad pretjerate.
– ANIMACIJA još malo o njima – kontakti ostavljaju puno situacija iz kojih je teško izići elegantno ako si animator – ali očito im je nova tehnologija pomogla jer se nerijetko iznenadimo novim sitnim pokretima koji su logični za situaciju ali ih nismo vidjeli ranije. A možda i kao dio tehnologije ProPLAY čini nam se kako rubne situacije kod blokiranja šuta iz daljine ili izbijanja lopte pri skok šutu i sl. dolaze iznenada – svakako više nego prije. Ne izgledaju nerealno, to treba naglasiti – samo da se osjećamo pošteno nasamareni ako izgubimo, odnosno zadovoljno ako uspijemo okrenuti situaciju u svoju korist.
– MyCAREER aplikacija za skeniranje lica radi bolje nego ikad, ako vam to nešto znači.
– još malo o najigranijem modu MyCAREER. Kao i prošlih godina, osjeti se nesrazmjer između očekivanja koja su nam prezentirana kroz virtualnu priču karijere (mi smo kao najveći potencijal među rookie igračima od LeBrona – dakle ne Wembanyama nego mi) i onoga što možemo ponuditi na terenu uz overall ocjene koje su u početku baš nikakve – odnosno takve da se možete nositi s osnovnim zahtjevima tekme, a kamoli onih nametnutim očekivanjima. Može se to riješiti Virtual Coinsima iliti lovom, ako ste od takvih. A solomonsko rješenje je grindati igrača kroz park i razne questove prije početka NBA karijere (uz opciju promjene težine te svakako produženje trajanje četvrtina kako bi imali više vremena ostvariti željeni učinak). Ali što ako nas zanima samo NBA karijera u ovakvom načinu igranja? Dio igrača na netu će i zazivati taj scenarij po kojem bi se odvojili MyCAREER od NBA 2K24 Cityja i učinili ga opet offline friendly modom. No, da budemo iskreno pesimistični – prilično smo sigurni kako bi takva odluka autora među igračima (pričamo o masi, dakle u velikim postocima) prošla nezapaženo odnosno da mod ne bi igrao dovoljan broj igrača koji bi se nastavio okupljati oko Cityja. Ipak, da se vratimo na priču oko očekivanja i onoga što možemo pružiti na terenu – kako nam je i pomoćna trenerica rekla prije tekme: “Fokusiraj se na svoje najistaknutije sposobnosti. Ovo je proces i nemoj odmah dokazivati kako možeš sve”. U tom smjeru ide i logika igre te developera koji nam nude ključne utakmice (key games) te privremena pojačanja sposobnosti u takvim tekmama koja su vremenski ograničena a aktiviraju se uspješnim rješavanjem in-game ciljeva. Primjerice ako pogodimo četiri šuta pri čemu niti jedan nije loš šut, u četiri iduće minute imat ćemo poboljšane atribute za šut za tricu, preciznost dodavanja, obranu od koša i blokiranje. Dakle radi se o vremenskim boostovima kojima možemo pokazati naš potencijal. Jednostavna i svakako neloša ideja.
– pa još malo o modu koji je i najkontroverzniji: progresija kroz izbornike i priču u MyCAREERu je ubrzana što pozdravljamo. Iako i dalje imamo komunikaciju s drugim ljudima za veliki dio onoga što bi se moglo odraditi kroz izbornike. Autori očito ne žele izgubiti onaj osjećaj ljudske prisutnosti – makar virtualne. Bitno je biti u tom svijetu – jel’. Svakako nam se čini dobrom odlukom smanjiti animirane scene priče koje su jedno vrijeme bile zgodne, ali kroz godine postale opterećenje igri – jer je priča uvijek imala stroga ograničenja i granice za bilo kakvu maštovitu ideju pisaca.
– PROGRESIJA u jednom od modova MyCAREER i MyTEAM donijet će nagrade za oba moda!

I što ćemo sad?

Da vas više ne smaramo s natuknicama i dojmovima jer sadržaja je zaista pregršt. Pa i lijepih osvježenja u poznatim modovima. Čak je i City dobio nekoliko baš zanimljivih, bosslike offline misija kojih bi željeli još, pa još malo. Vjerujemo kako će svatko rado sam istražiti koje su to novosti u onom modu kojeg najviše voli igrati. Pitanje je zapravo želite li igrati novu verziju igre ili čak, želite li uopće igrati NBA 2K? I znate što? Umorni smo od ponavljanja jednog te istog jer smjer razvoja ovog serijala čini jedno te isto. I znate o čemu pričamo jer cijeli internet to zna, čak i oni dijelovi neta koji ne želi znati. I potpuno razumijemo i podržavamo sve stavove. I ne, ne bi rekli kako je Fifa, odnosno po novom FC, jednak NBA 2K-ju. Jer najigraniji mod Fife (FC-a) je sličniji modu MyTEAM u NBA 2K-ju gdje je matchmaking značajno umjereniji kroz dizajn napredovanja. Međutim u NBA 2K-ju My TEAM nije najigraniji mod, već je to MyCAREER. A u njemu pak caruje osobni uspjeh. Koji se već na prvi pogled sudi po izgledu našeg igrača, odmah potom i overall ocjeni igrača koja se neskriveno kočoperi ispod njegovih stopala (obučenih u neke skupe virtualne tenisice kupljene virtualnim novcima kupljenim pravim novcima – jer teško je za povjerovati da bi netko dao virtualne novce stečene kroz mukotrpno rudarenje i vježbanje u tu svrhu kada treba razvijati samog igrača).

Premisa Cityja je kopirana iz života – gdje na žalost prolazimo istu torturu materijalnog vrednovanja. Ima li smisla pričati o matchmakingu u takvoj situaciji, kada vidite oko sebe na desetke, pa i stotine igrača s višim ocjenama od vaše (a mi smo dobili kod od izdavača s uključenim 100.000 VC za potrebe razvoja lika što je dovoljno za otprilike 76 overall, dakle mogli smo preskočiti prvu fazu razvoja lika)? Gdje ćete u prvoj online tekmi zaigrati sa suigračima overalla oko 90, protiv trojke sve iznad 92, u nepunih mjesec dana od izlaska igre (dakle nema šanse da su ih igrom razvili)? Kako ne bi bili umorni od toga? Pa tako i dođemo do pitanja iz naslova ovog paragrafa – što ćemo sad? Pa to je na vama da odlučite. Zapravo možete koristiti iste metode kao iz života – recimo zanemarivanje onoga što vam se ne sviđa. MyCAREER nudi sasvim zanimljivu (barem je tako nama) offline sezonu u omiljenom nam NBA timu. Potom i dosta offline opcija u parku među kojima je i nekoliko novih koji nas još uvijek drže napetim u ovim prvim tjednima po izlasku igre. Tu je i uvijek dragi mod MyTEAM, također s nekolicinom zgodnih novosti. A i drugi modovi su tu, kao i WNBA i drukčiji (interesantan) stil košarke. Sa strane igrivosti, gameplaya samih tekmi i treninga, NBA 2K24 zaista briljira. Možete to iskoristiti ili nemojte. U oba slučaja ste u pravu. A ako nam dopustite, dali bi jedan savjet – pokušajte se ne nervirati zbog logika mužnje novaca u MyCAREERu, ne zato što niste u pravu, nego jer očito veliki broj igrača takav dizajn naprosto želi. Brojke tako govore.

Recenzentski primjerak osigurao izdavač.