Moramo priznati kako smo premlako pristupili prvoj potpuno novoj igri ovog famoznog serijala još nakon The Forgotten Sandsa iz davne 2010. godine. Možda je zbog razdoblja u kojem se častimo sjajnim igrama u vidu Alana Wakea II ili Starfielda koje su izvrstan primjer singleplayer igara u kojima ne postoji problem trajnosti s obzirom na to da očekuju od igrača ponovno igranje – ne samo zato što su sjajne i zabavne nego i jer samo tako i isporučuju potpuni paket priče i iskustva. Možda i zbog potencijalnog zasićenja metroidvanijama u kontekstu kako ih je bilo puno sjajnih već samo u zadnjih nekoliko godina pa je teško zamisliti još jednu takvu. Ili zbog glavnog lika Sargona koji zapravo nije princ nego ratnik Immortal (po uzoru na elitne perzijske ratnike iz vremena Ahemenidskog Carstva školovane od ranog djetinjstva). Možda malo i zbog art stila koji podsjeća na live action igre s kojima nas ne vežu pretjerano lijepe uspomene.

Sve to pada u vodu jednom kada vas igra uhvati u vrtlog

A to se dogodi vrlo brzo od početka igre – već nakon desetak minuta kada u prvom okršaju s mini-bossom shvatite kako je nužno pronaći pravi obrazac napada te omjer pariranja i uzmicanja radi potencijalno veće nagrade u vidu jačeg protunapada. Otvaranje priče i svijeta igre, koje slijedi odmah potom, svakim novim satom igranja otkriva nove detalje kompleksnog ali sjajnog osmišljenog dizajna borbe, popraćeno pričom, likovima, idealnom glazbenom podlogom i interesantnim konceptualnim artom protivnika i okoline koji možda koristi izabrani art stil i zbog stabilne i vrhunske tehničke izvedbe koja pored svega omogućava izvođenje u 120 fpsa na

PlayStationu 5 i PC-ju (XSX će tu funkciju dobiti s day one zakrpom dok je ona na plejki već instalirana uz dobiveni review kod). Moramo naglasiti kako igru još nismo završili zbog čega recenziju i ne objavljujemo dok to i ne učinimo, no svakako želimo pisati o tome kako nas je ovih dvadesetak sati oduševilo (uz spori i istraživački stil igranja). Prince of Persia: The Lost Crown ima onaj sjajan efekt koji ostavlja na igrača kojeg će svaki gamer poželjeti kada počinje igrati neku igru – da te brzo uvuče u svoj svijet u kojem se nerijetko “uhvati” kako rado istražuje i vraća se na područja koja je već prošao samo kako bi riješio ranije neriješen problem (dobro je, nismo se zasitili metroidvanije!). U tome pomaže i mogućnost snimanja screenshotova igre koje se potom prikazuju na mapi za lakše snalaženje i povratak zanimljivim lokacijama – opcija koju će i sama igra kroz razgovor s jednim od likova igre redovito ponavljati upravo jer je nešto novo u dizajnu. Izazovi sa suborcem koji služe kao treninzi zapravo su tutoriali jer su nužni za ispravan način pristupa svakoj borbi. I osmišljeni su jednako jezgrovito i svrsishodno kao i spomenuta usmjeravanja igrača kroz dijaloge, ili kao što se sučelje i razvoj glavnog lika postupno otvara kako napredujemo kroz igru – nikad nametljivo i nikad previše – iako izbor nije malen. Zapravo je puno zgodnih dizajnerskih rješenja i u samom dizajnu igrivosti, u osmišljanju platformerskih zagonetki ili izazova na kakve smo navikli u ovom serijalu. I kad već spominjemo platformerske dionice – jasno nam je kako se u opcijama treba omogućiti njihovo olakšavanje igračima koji ih ne žele toliko izazovnima (pogotovo u sporednim misijama u kasnijim fazama igre) – no pitamo se kako izbaciti esenciju serijala iz najnovije igre i predstavnika upravo najvažnijih vrijednosti serijala? Pri čemu moramo pohvaliti i Ubisoft i tim iz Montpelliera (inače zaslužnim za Raymana) što su se fokusirali na temeljne vrijednosti i nisu išli u širinu, koliko god to možda bilo i naizgled kontra trendovima tržišta odnosno predrasudama. Rezultat tog fokusa je sjajan balans i spomenuta promišljena dizajnerska rješenja koja inspiraciju pronalaze i u povijesti.

Sjajan početak godine

Prince of Persia: The Lost Crown ima dostupan demo. Mogli ste ga ekskluzivno isprobati i na sajmu Reboot InfoGamer 2023 powered by A1 još u listopadu. Doduše ne znamo koliko vam ta iskustva mogu pomoći u promišljanju je li ovo igra za vas. Jer polazimo od sebe i svojih iskvarenih predrasuda koje, igrajući igru, sve do jedne pobijamo. A možda je to i dobra stvar jer sad uživamo i više – ništa ljepše nego pronaći dragulj kada ga ne očekuješ. Neka samo tako ostane do kraja u želji istraživanja svih skrivenih i naizgled nedostupnih koridora Planine Qaf.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač. Prince of Persia: The Lost Crown izlazi 18. siječnja u verzijama za PC, PS5, PS4, XSX, XOne i Nintendo Switch.