Prošlo je tri godine otkako smo zakoračili u Montanu u Far Cryu 5, mnogima od nas možda i najdražoj igri u Ubisoftovom serijalu open-world pucačina. Zanimljivo je vidjeti kako Ubisoft pokušava diverzificirati svoje igre jer se svi sjećamo onog jednog perioda od nekoliko godina kad smo mislili da ćemo se ugušiti u tornjevima koji otkrivaju mapu, no isto tako je zabavno promatrati kako se specifični dizajnerski trendovi kreću unutar Ubisoftovih brojnih razvojnih studija.
Možda se čini kako odmah skačemo u glavu, i definitivno ćemo ponoviti sve ono što dosad znamo o Far Cryu 6, no poprilično nas je iznenadilo kako posljednje dvije igre u dva Ubisoftova najprepoznatljivija serijala jedan za drugim uvode slične promjene koje na neki način mijenjaju dobar dio onoga što poznamo iz prethodnih igara.
Ako ste igrali Assassin’s Creed Valhallu onda sigurno znate da je loot-fest iz Odysseyja zamijenjen gear sustavom. Nećemo previše o Valhalli jer smo ipak proveli dobrih 6 sati s radnom verzijom Far Crya 6, no vikinška implementacija gear sustava nije učinila ništa previše dobrog u našim očima te nam je napuhnutu epopeju po britanskom otočju učinila još sporijom i nategnutijom. S druge strane, gear sustav kojeg smo vidjeli i s kojim smo se pobliže upoznali u Far Cryu 6 mogao bi revolucionarne pustolovine po prekrasnom otočju Yara učiniti još zanimljivijim, dinamičnijim i generalno zabavnijim.
Najveći neprijatelj tropskih fašista je pomahnitali krvožedni pijetao Chicharron. Ne usudimo ga se nazvati slatkim da nam ne otkine ruku.
No, prije nego krenemo u apsolutno sve detalje, prisjetit ćemo se nekih osnovnih stvari koje znamo o Ubisoftovoj uzdanici koja na tržište stiže 7. listopada za PC, PS5, PS4, XSX/S, XOne, Google Stadiu i Amazon Lunu.
I da, zbog uvjeta embarga nećemo previše ulaziti u detalje oko priče i brojnih likova s kojima smo se družili, no svakako ćete čuti naše dojmove. Također, u idućem Rebootu, broj 80, možete očekivati veliki intervju s glavnim dizajnerom priče.
Gospon Diktator
Priča nas vodi na otok Yara koji je zapeo pod čvrstom diktatorskom rukom Antona Castilla, glavnog negativca igre kojeg je utjelovio jedan od najpoznatijih glumaca današnjice – Giancarlo Esposito. Serijal je od trojke i Vaasa bio pun pogodak za odlično realizirane negativaca s magnetičnim osobnostima, a po svemu što smo vidjeli šestica nastavlja tu snažnu tradiciju. Espositova pojava uvelike doprinosi fantastičnom dojmu, a Castillo djeluje kao ona vrsta negativca koju ćemo baš obožavati mrziti. Postoji logika iza svih njegovih govora, no dojma smo kako Esposito vješto balansira između karikature diktatora i stvarnog diktatora. Što je ustvari dosta blizu stvarnosti, jer ako pogledamo diktatore kroz povijest, možemo zaključiti da su se voljeli šepuriti k’o purani. Šestica predstavlja odmak od prethodne igre u serijalu jer ćemo opet zaigrati kao stvarni protagonist s glasom i karakterom – nema više šutljivog zamjenika oblasnog šerifa čiji je najveći uspjeh rušenje kulta bez izgovorene riječi. Dani Rojas možemo zaigrati kao muškarca ili ženu, a budući da su promotivni materijali igre dosad najviše prikazivali žensku verziju Danči, odlučili smo tako i igrati. Default opcija, jel’. Dani je generalno kul i djeluje zanimljivo – smiješna je kad treba bacati one-linere i ozbiljna kad situacija to zahtijeva. Ne može ukrasti šou pored Castilla ali se veselimo družiti s njom jednom kada igra izađe. I naravno, vidjeti gdje će je sve put odvesti. Kad stvari za Dani jako pođu po krivu, ona će se naći u borbi za vlastiti, ali i za život svojih sunarodnjaka. Netko treba srušiti fašistički režim, a naša junakinja će imati pomoć nekoliko različitih frakcija koje joj pomažu u tome. Klasična (pra)šumska gerila stvara prvi dojam koji će vam biti poznat ako ste pogledali ijedan film u svom životu – “možemo li si vjerovati”, “svi smo u ovome zajedno” i “ti počeši mene pa ću ja i tebe” normalne su konverzacije kad pristupate gerilskom pokretu, no nama je zabavnije bilo podružiti se sa starim revolucionarima koji u sebi “možda” imaju dovoljno energije za posljednji marš ali i mlađom i tehnološki pismenijom frakcijom koja ne igra po ustaljenim pravilima. Revolucija jede svoju djecu, stoga jedva čekamo vidjeti hoće li se sitna neslaganja među njima pretvoriti u ubilački animozitet. Tko će vladati jednom kad Anton kihne? Kakvu ulogu će u svemu imati njegov sin i nasljednik Diego? Nakon hands-ona bili smo jednako zagrijani za kontinuaciju priče kao i za eksplozivno napucavanje koje nam je ponekad djelovalo Just Causeovski. Možda zbog tropa.
Naravno, Far Cry 6 nije baš zašao u redikulozne vode Just Causea, no više no ikad nam se činilo kako je igra plodno tlo za glasnije i eksplozivnije budalaštine. Ili smo to možda samo mi. Pucanje je nadograđeno u odnosu na peticu dok oružja još uvijek imaju zadovoljavajući recoil te se njima rukuje drukčije, pa ćete osjetiti razliku između SMG-a, jurišne puške i teške strojnice. Diverzifikacija je ime igre u šestici stoga se nadograđivanjem oružja možete pripremiti tako da budete spremni za svaku situaciju. Postoji više vrsta metaka – oni koji brže skidaju neprijatelje bez oklopa, protuoklopni koji će vam spasiti glavu jednom kad se na vas zalete jače jedinice, zapaljivi, otrovni, eksplozivni, itd. Ovisno o tome kako postavite svoj loadout bit će vas jako teško uhvatiti nespremnima, no isto tako nećete moći imati pripremljeno baš sve, što znači da ćete prije svakog velikog pothvata morati procijeniti koja je najbolja oprema za tu misiju. Budući da Dani djeluje ranjivije, odnosno da nam se ovako odokativno čini da se lakše umire nego u prethodnoj igri, priprema će biti pola posla. Ali oružja su samo jedan dio šire priče o gearu kojim je Far Cry 6 drukčiji od svog prethodnika.
Opaka gearilla
Sustav skillova iz prethodnih igara sada je zamijenila oprema. Što to znači u praksi? Moći ćete Dani opremiti s nekoliko komada revolucionarnog couturea. Iliti odjeće. Znate kako to ide – kapa, majica, hlače, rukavice i obuća. Po onome što smo vidjeli ima zaista hrpetina različite odjeće koja daje različite bonuse i podijeljena je u setove – primjerice, ako opremite protuoklopni set, neprijateljima koji vas napadaju običnim mecima posao će bit teži. No, uvijek možete pomiješati opremu kako biste dobili neki specifični bonus u gameplay smislu – nama su se, recimo, jako svidjele tenisice koje omogućavaju da se krećete brže nakon headshotova. Ako volite trčati i pucati, te šuze su skoro pa nezaobilazna oprema. Generalno nam se čini, po onome što smo vidjeli, kako ovaj novi sustav želi puno više angažirati igrača te ga tjerati da se prilagođava zahtjevima situacije u kojoj se nalazi. No isto tako se nadamo kako neće samo par gear setova biti kredibilno dok će ostali biti samo eye-candy. I da, definitivno se nadamo da će, slično kao i u Odiseji, postojati opcija da promijenimo izgled opreme koju nosimo – odnosno najgore je nositi jedan set odjeće koji vam se vizualno ne sviđa ali je jako koristan u gameplay smislu. Pitate se zašto bi nas trebalo biti briga što nosimo jer je Far Cry serijal pucačina iz prvog lica? Pa, jer ćete u određenim hub područjima imati pogled i iz trećeg lica, stoga bi bilo šteta u međuscenama i prostorima za opuštanje gledati modno neosviještenog revolucionara.
Giancarlo Esposito odličnom izvedbom nastavlja tradiciju fascinantnih negativaca
Trojstvo novog gear sustava zaokružuju posebna resolver oružja poput bacača plamena ili puške koja ispaljuje munje i naprosto je divno za gledati kako se, recimo, helić gasi kad ga pogodite. A tu su i posebni revolveri, samostreli, itd. I to nije sve, jer Ubisoft zaista želi da se osjećamo kao Boško Buha stoga na raspolaganju imamo Supremo. Supremo dolazi u nekoliko različitih varijanti, a najlakše ga je opisati kao svojevrsnu ultu koja će ispaliti ekstra razoran napad – neki Supremosi su bolji na blizu, neki na daljinu, dok ima i onih namijenjenih kooperativnom igranju koji služe za reviveanje palih suboraca. Da, Far Cry 6 ima kooperativnu komponentu – cijelu igru možete prijeći s još jednim prijateljem, što je iz našeg iskustva u hands-onu bilo jako zabavno. Šuljanje i pametno igranje tu potpuno padaju u vodu, ali definitivno vrijedi jer akcija postane zaista jako frenetična – jedino što bismo voljeli jest da bude lakše na mini-mapi uočiti gdje vam se nalazi prijatelj jer se lako izgubi na njoj u kaosu ostalih informacija.
Tri amigosa
Još jedna promjena dogodila se u sustavu AI kompanjona koji su sad svedeni samo na životinje. Više nećemo trčkarati s Hurkom pored sebe, no Amigosi su naprosto toliko slatki da bismo ih voljeli vidjeti u svakoj igri. Chorizo je mali, maleni, najmanji psić na svijetu koji će svojom slatkoćom odvlačiti pažnju vojnicima, Guapo je krokodil koji će odvući udove vojnicima dok je Chicharron poludjeli pijetao koji je okusio krv zločinačkog režima i odlučio nešto poduzeti po tom pitanju. Chicharron je naš apsolutni favorit, a misija regrutiranja te pomahnitale životinje je nešto toliko suludo i predivno s urnebesnim dijalozima Danija i Chicharronovog “vlasnika” Reinalda da naprosto jedva čekamo iskusiti to ponovno.
Sve u svemu, Far Cry 6 nam se trenutno čini zaista obećavajuće, no isto tako treba naglasiti još jednu jako bitnu stvar. Ovo je još uvijek Far Cry. Ako vam serijal dosad nije sjeo, vrlo je vjerojatno kako ni novo ukazanje u serijalu neće od vas učiniti vjernika. No, za one koji se još jednom žele izgubiti u tropskom raju pod čizmom egocentričnog luđaka, Far Cry 6 izgleda kao pun pogodak – jednostavne promjene i dodaci uvode dovoljne svježine u serijal, a da se pritom ne izgubi ono zbog čega su ga fanovi zavoljeli. A slično kao i kod prethodnih igara možete očekivati tonu humora zbog kojeg smo se više puta tijekom hands-ona naglas smijali kao da ne postoji sutra. Homicidalni gerilski pijetao će to učiniti od čovjeka.