Assassin’s Creed Odyssey danas je konačno ugledao svjetlo dana, a baš kako je i Ubisoft prethodno najavljivao, serijal su čvrsto odveli u RPG vode. Ako ste mislili da je Origins bio ogroman, jedan pogled na mapu antičke Grčke bit će dovoljan da shvatite koliko ekspanzivan svijet vas čeka u Odiseji. No, koliko god svijet bio velik i prekrasan (što ćete vidjeti u priloženim screenshotovima), on nije u centru ovog teksta.

Kako se podignuo embargo na kritike, osim hvalospjeva kako se radi o možebitno najboljem Assassin’s Creedu dosad, internetima su se počeli pojavljivati naslovi kako Odyssey ima opakih problema s grindanjem, kako vas igra koči u napredovanju sporim dobivanjem experienca te kako se podmuklo provlače pay-to-win sustavi monetizacije. Svi se protivimo nepoštenim pokušajima uvaljivanja mikrotransakcija u igre, no ako je Ubisoft ovdje učinio nešto nepošteno ili svirepo, onda zaista ne znamo kako bi okarakterizirali neke druge monetizacijske prakse.

O čemu se zapravo radi?

Po onome što smo dosad odigrali u posljednjih tjedan dana možemo zaključiti kako grindanja nema ništa više nego u igrama poput The Witchera 3, Assassin’s Creed Originsa ili Horizona Zero Dawn. Ne možemo sa 100% sigurnošću tvrditi kako Odyssey izgleda kada samo ganjate priču i ne upuštate se u nijedan side quest, ali možemo vam reći kako nismo rješavali baš svaki upitnik na mapi te da nismo u svakom gradu i/ili području prihvaćali svaki zadatak koji možete naći na oglasnoj ploči. Te vrste side questova vrlo su jednostavno te od vas zahtijevaju da riješite okolne bandite ili izvedete atentat na nekom korumpiranom političaru (antička vremena, jel’). Tijekom našeg igranja fokusirali smo se na priču koja je zaista jedna od najzanimljivijih i mračnijih u serijalu, ali i na, nazovimo ih, važnijim sporednim questovima. Problem sa sjenovitiom organizacijom koja terorizira poštene žitelje antičke Grčke zaista je dobar primjer takvih “jačih” side questova, kako narativno, tako i u gameplay smislu jer im možete pristupiti skrovito ili u potpunosti ubilački.

Nastavlja se tradicija kvalitetnog korištenja photo moda!

Iz našeg vremena provedenog s igrom, može se zaključiti kako Assassin’s Creed Odyssey ima sličan pristup sporednim misijama kao i mnogi proslavljeni akcijski RPG-ovi koje smo igrali tijekom ove generacije. Oni važniji, kojih ima napretek, dobro su napisani i svojim narativom vas guraju da ih riješite. Kada bi svaki sporedni side quest bio suhoparni “odi od točke A do točke B i ubij ovog tipa” te da je svaki od njih apsolutno neophodan kako biste napredovali dalje u priči, onda bismo mogli pričati o grindu. No, kod nekih kritičara je problem u tome što igra nudi mikrotransakcije koje će vam brže omogućiti da level-upate. Isto kao i u Originsu, te mikrotransakcije zovu se “time-savers”, a s njima možete kupiti trajni XP boost, ograničeni XP boost, materijale za craftanje, itd. Kupnja tih mikrotransakcija u potpunosti je proizvoljna – ukoliko želite završiti priču čim prije i nemate vremena nimalo skrenuti sa zadanog puta, onda ćete možda  iskeširati tih 10 američkih dolara za taj XP boost. Možda. 

Glasna manjina

Ukoliko se odlučite za takav potez, postavlja se jedno drugo pitanje. Jeste li sigurni da želite potrošiti svoj teško zarađeni novac na igru za koju očito nemate vremena i koja se, poprilično jasno, pridržava žanrovskih pravila? Jer, nemojmo se zavaravati, Assassin’s Creed Odyssey je izuzetno opsežna igra koja je svojim trajanjem i količinom sadržaja bliža The Witcheru 3 nego svojim prethodnicima. Na koncu, ne morate ni kupovati tu vrstu mikrotransakcije već stavite igru na “easy” i sve će vam biti značajno lakše. Uobičavamo sve recenzirane igre igrati na normalnoj težini jer je to opcija namijenjena većini publke i možemo vam reći kako ćete se čak i u sukobu s neprijateljima koji su od vas jači 3 ili 4 nivoa svejedno nositi relativno lako.

Naravno, ako uletite u neprijateljsku bazu i krenete sjeckati ekipu koja je level 20, a vi 17, poprilično smo sigurno da ćete neslavno poginuti. No, ako se nađete jedan na jedan s nekim od neprijatelja koji su od vas par levela jači (odnosno nemaju mrtvačku glavu iznad svog imena što signalizira da su ipak prejaki za vas), svejedno ih možete s mirnoćom i korištenjem posebnih sposobnosti relativno lako pobijediti. Spremni smo priložiti i video dokaze koji mogu potkrijepiti tu tvrdnju.

Assassin’s Creed Odyssey je RPG, baš onako kako je Ubisoft najavljivao, i opsežniji je od onoga što smo očekivali. Da, razvojni studio i izdavač je odlučio zaraditi na ljudima koji nemaju vremena nudeći im određenu vrstu mikrotransakcija. Jesu li loše balansirali igru i učinili je nepoštenom za one koji neće potrošiti ni kune više? Po našem mišljenju, to zaista nije slučaj. Štoviše, ići ćemo s malo radikalnijim stavom i iskreno vam savjetovati da se ne upuštate u Odyssey ako nemate barem minimum vremena potreban da upijete prekrasno realizirani svijet antičke Grčke. Bila bi prava šteta da odlučite koristiti “fast travel” u svakom trenutku i ne upijete dinamične promjene vremena i paletu boja koja se mijenja ovisno o dobu dana i vremenskim uvjetima. Bila bi prava šteta da ne otkrijete priče stanovnika antičke Grčke koje vam se nude praktički na svakom koraku.

Neke igre neće vas nagraditi level-upom za svaki drugih quest. Odyssey će od vas tražiti da riješite četiri ili pet komada. Znamo, apsolutno šokantno.

Yo, ho, ho, and a bottle of rum!

Svi smo itekako svjesni kako su nepoštene i nebalansirane mikrotransakcije boljka modernih igara. Možemo se prisjetiti prošlogodišnjeg polarizirajućeg primjera NBA-a 2K18 koji je bio raj za one koji su voljeli grindati, a onima koji za to nisu imali vremena 2K je ponudio mogućnost da stvari ubrzaju putem mikrotransakcija.  Problem se stvorio kada je igru trebalo zaigrati online jer oni koji nisu toliko grindali i nisu kupovali mikrotransacije jednostavno nisu bili konkuretni jer je njihov igrač bio osjetno slabiji. Ukoliko ste igrali nekim normalnim tempom, jednostavno bi vas pomeli u onlineu – ili ekipa koja uživa u grindu ili oni koji su posegnuli za miktrotransakcijama. Svi znamo da su mnogi igrači bili nezadovoljni takvim razvojem događaja.

Assassin’s Creed Odyssey nema takav problem budući da se radi o singleplayeru. Ukoliko baš želite kupovati mikrotransakcije to je potpuno u redu jer nećete nikoga naživcirati online već ćete samo sebi ubrzati proces level-upanja i otključavanja novih moći i sposobnosti. Govoreći iz vlastitog iskustva, Odyssey nije festival grindanja niti je nepošten prema igračima koji ne kupuju mikrotransakcije. Radi se o prokleto velikom, i dobro balansiranom, RPG-u koji želi da ga postepeno otkrivate te uživate u detaljnom svijetu i odličnoj priči. Baš onako kako bi i trebalo biti.