Očekivani Blashpemous 2 DLC pozvonio nam je na kapiju u periodu Halloweena, ali nije tražio slatkiše već je donio odgovore na pitanja – donekle. Po starom običaju, informacije su umotane velom misterije, onako šarmantno kako samo The Game Kitchen zna, prepuštajući nama da kopamo po fabuli, strateški predstavljajući nove persone napaćene Cvstodije, ali i nove instrumente patnje, vlastite i tuđe. Pročitavši puni naziv DLC-a može se naslutiti kako ćemo mahati legendarnim mačem Mea Culpa iz prvog nastavka, te zaboraviti na razočarenje s početka drugog nastavka kada ste skužili da ga nemate na raspolaganju. Ako je vjerovati uzorku prvog Blasphemous naslova, ovo je tek prvi od (možda) tri DLC-a, ali kako se ovdje ne bavimo špekulacijama, idemo analizirati ono što nam je dostupno.

Odbjegli pokajnik 

E moj Penitent One… nema tebi ni mira ni spokoja, dokle god Bolno Čudo sluša molitve Cvstodije i ispunjava želje napaćenih. Svjedočili smo rođenju potomka Bolnog Čuda, riješili probleme Eviterna – prvog originalnog pokajnika i njegovih podanika, ali sad neko novo lice unosi paniku u već postojeći nered. Taman kad smo mislili odmorit malo.

Odbjegli član iz reda Pokajnika, Brother Asterion, zavjetovao se svom(pokojnom)neimenovanom gospodaru kako će razriješiti sudbinu potomka bolnog čuda krivnjom i krivovjernom vrlinom, uvjeren kako su sudbine nijemog pokajnika i njega samog, usko povezane – ovako smo mi to preveli: “pusti ti mene da ja vodim računa kako ću ja krunicu molit i kome pokoru davati – moj gospodar je svetinja i on zna što priča”. Brother Asterion iskonski vjeruje u svoj poziv, u svog gospodara. Vjeruje tolikom snagom da tijelo svog pokojnog gospodara nosi u kristaliziranoj čahuri koju koristi kao oružje, poetično citirajući “uputstva” svog gospodara i izopačene razloge svojih postupaka. Konkretni izopačeni element narativa povezuje konce fabule ali relativno plitko. Napokon ćemo saznati što se dogodilo u ogromnom vremenskom periodu priče između dvaju nastavaka (u veoma sitnim količinama), te kakvu sudbinu Crisanta of the Wrapped Agony kroji nakon svoje smrti. O istom trošku ovakav razvoj događaja ostavlja prostor za neka nova pitanja i teorije, što nagovještava i međuscena nakon finalnog okršaja, a čiji ćemo sadržaj vjerojatno vidjeti u nekom od budućih DLC-ova ili pak trećem nastavku. Odbijamo ogriješiti dušu i podijeliti vam bilo kakav detalj više od ovoga.

Sve ispočetka?

Prošlo je godina i kusur dana od našeg prvog igranja izvorne verzije Blaspheomus 2, pa je trebalo podmazat reflekse i priviknut se ponovno nepopustljivu okolinu po kojoj je Blasphemous poznat.

Noviteti igre došli su u dva dijela – besplatni True Torment Update, te plaćeni DLC Mea Culpa.

True Torment Update, donosi New Game+ mod i pripadajuće modifikatore izazova novog prelaska igre (koji i jeste imena True Torment kao i onaj iz prethodnog nastavka). Također, proširuje postojeću mapu Cvstodije, konkretno u dijelovima Choir of Thorns, Sunken Catherdral i Basilica of Ancient Fates. Nekolicina novih napasti zbog kojih ćete skidati sve svece popunjava prošireni prostor a metoda “fast-travela” je raspoređena sada kvalitetnije i gušće, pa ćete daleko brže prelaziti veće udaljenosti. Svakako, nekolicina QOL nadogradnji je implementirana zbog radi općeg zdravlja igre.

Mea Culpa DLC donosi ono što smo i očekivali iz perspektive oružja. Legendarni mač iz prvog nastavka vraća se u vaše ruke i sije smrt tamo gdje sjeme posijete. Mea Culpa je sada daleko unapređenija verzija legende, kombinirajući mehaničke elemente sva tri postojeća oružja, što proširuje dinamiku posebice u onom platforming segmentu. Svako od oružja i jeste od ključnog značaja za prostornu dinamiku i kretanje, tako da je Mea Culpa impresivno osvježenje vašeg arsenala. Ostatak Mea Culpa DLC-a uključuje dvije kompletno nove zone povećih gabarita – Icebound Mausoleum te Santa Vigilia, s propadajućim boss borbama uključujući i one od najvažnijeg značaja s Brother Asterionom. Nove avanture donose i nove nadogradnje u poznatim oblicima, pa očekujte upotpunjavanje arsenala molitvi (iliti magičnih napada) te perli krunice i drvenih skulptura (iliti statusnih nadogradnji pasivnog i aktivnog karaktera). Neizbježno naravno, sve navedeno osigurava još jedan alternativni završetak igre (ako zadovoljite sve uvjete).

Grubo rečeno, ako ste inicijalni prelazak igre prije True Torment Updatea i Mea Culpa DLC-a prešli sa 100%-im učinkom mape, pri naknadnom pokretanju stare save datoteke s gore navedenim dodatcima, napredak će se preračunati cca 75%. Tu novu četvrtinu igre bi završili za nekih 4-5 sati ako preletite sadržaj zbog nestrpljivosti, a ako želite nazad svojih 100% (kao sav normalan svijet), uložit ćete više od 7 sati minimalno. 

Odgovor na ključno pitanje – ne morate sve ispočetka, sav dodatni sadržaj se uklapa na postojeći napredak koji god postotak prelaska trenutno uživate, i ne remeti unutarnji mir.

Uvijek rado viđen

Blasphemous je općenito ostavio snažan utisak na indie kategoriju igara, pa zaista i jeste rado viđen naslov posebno u redovima ljubitelja igara metroidvania. Pored svega dobrog što je stiglo s novim DLC-om, malo nam gorak okus u ustima ostavlja True Torment, odnosno mod New Game+ jer nam ne dozvoljava da sačuvamo napredak u svim segmentima igre, na žalost, tako da će prethodni 100% napredak (molitve, perle vaših krunica itd.) biti neiskoristiv u ponovnom igranju. Razlozi su vjerojatno tehničke prirode samog progresa kroz mapu sa svim unapređenjima koje sakupite tijekom igre, što bi vjerojatno i naštetilo kronologiji narativa i slijedu događaja, pa ćete doslovno morati “sve ispočetka” ali s dodatnim izazovima. Navedene zamjerke za neke nove, a i stare igrače koji žele kompletirati 100% mape bez grindanja za sve achievmente, realno neće značiti ništa. Blashphemous općenito i dalje traži poštovanje, a u zauzvrat nudi vrijeme (i novac) kvalitetno potrošeno.

Recenzentski primjerak osigurao izdavač.