Eh, da… Kako početi tekst o famoznom Beyond Good & Evilu? Kultni status originalna igra počela je stjecati prije dvadeset godina (zapravo je izišla 2003. godine, pa je ovo više 21th Anniversary), kada su je mnogi proglasili igrom ispred svog vremena. Ali i vjerojatno s preambicioznim ciljevima te posljedično i budgetom kojeg nisu nužno prepoznali mnogi igrači u to vrijeme. To često ide jedno s drugim – neshvaćen i poseban, a BG&E je svakako posebna igra. Priča je u najmanju ruku zanimljiva ako ne toliko originalna, iako hrabra za svoje vrijeme jer nas stavlja u ulogu mlade fotografkinje Jade koja u ruci ima fotoaparat, a ne pljucu ili mač. S njom, te s njezinim ujakom Pey’j koji liči na svinju (svijet igre voli životinje u ljudskom obliku) uz opipljiv osjećaj pripadnosti pokretu otpora u spasu od invazije tuđinske vrste DomZ koji otimaju građane planete Hillys, pa tako i roditelje djece o kojima su Jade i Pey’j skrbili u domu za siročad sve dok i njih nisu oteli (k tome to čine preko vojne organizacije Alpha Sections koja se predstavlja kao spasitelj svega i indoktrinira stanovništvo Hillysa lažnom propagandom), počinje i ova avantura koja u sebi donosi miks nekoliko žanrova – od istraživanja i rješavanja zagonetki u stilu stare Zelde, preko stealth dionica iz vremena originalnog MGS-a, pa do akcijskih segmenata utrka, letenja i plovidbe te kontrastno – potpuno smirenog istraživanja i slikanja organskih bića – sve su to elementi dizajna igrivosti. I rekli bi kako se niti jedan ne ističe nego su svi korektno složeni u poluotvoreni svijet igre koji je poseban zbog spomenute priče ali i sjajnih glasovnih gluma (u to vrijeme divno produciranih) te neočevkivano ugodnog miksa glazbenih žanrova u soundtracku i pozadinskoj glazbi igre (Akuda Bar svakako).

Status nastavka?

Da se vratimo na početak teksta i pitanja kako započeti priču o ovom slavljeničkom izdanju Beyond Goog & Evila pa se ovaj put osvrnuti na prije sedam godina najavljeni nastavak igre, točnije prequel, koji je zaljubljenicima originala (ima nas dosta) dao nadu kako će zaista i izići već dugo spominjani nastavak, ali spominjan u kontekstu fanovske želje više nego realnosti.

Kroz iduće razdoblje dobili smo i noviji prikaz potencijalnog BG&E-a 2. On je pak predstavio značajan produkcijski skok ne samo u vizualnom nego i u aspektu gameplaya, do te mjere da su se čak i fanovi zapitali je li to sve nerealno jer zvuči prelijepo da bi bilo istinito… Premotajmo vrijeme do danas kada nam je status spomenutog nastavka/prequela i dalje u domeni potpuno nepoznatog, dakle u istoj onoj kao i prije 2017. godine i najave na E3-ju. U limbu smo i jedino što smo zasad zaista i dobili je ovaj Beyond Good & Evil 20th Anniversary Edition, koji je možda i bio zamišljen kao dio promocijskog paketa uz izdavanje nastavka.

Nostalgija sigurno mijenja sliku originala

I da se još jednom vratimo na početno pitanje i ovaj put krenemo sa strahom, našim strahom započeti opet igru koja nam je u sjećanju kao jedna od posebnijih od tisuće njih koje smo do sada valjda odigrali. Jer bojimo se razočaranja kao posljedica zastarijevanja igrivosti. I prvih nekoliko sati smo imali takvih iskustava gdje smo uvidjeli kako neka dizajnerska rješenja nisu najbolje ostarjela, no u konačnici, možda malo sporijim tempom nego s modernijim igrama, ponovo smo bili uvučeni u svijet igre i prisjetili se zašto smo tako voljeli original.

Kad spominjemo zastarijevanje prije svega mislimo na kameru u dionicama stealtha, pogotovo kada smo u manjim zatvorenim prostorima. U tim trenucima bi se podsjetili kako smo nekada često u recenzijama pisali upravo o kamerama jer su znale utjecati ne samo na preglednost igre nego i na njezinu dinamiku kada je ključno odraditi neku radnju u kratko vrijeme. Moderne igre naučile su nas i na učinkovitije kontrole te posebice na logična sučelja kojima je cilj služiti nam a ne podučavati gdje se nešto nalazi. Naravno da je za igru iz tog vremena primjetan i poneki problem s umjetnom inteligencijom našeg suputnika (veliki dio dionica igramo s još jednim likom kojem samo možemo predati energiju ili neki predmet te zamoliti za određenu akciju na određenim lokacijama). No, pored tih očekivanih tehničkih situacija koje očito ne mogu dobro ostarjeti, zapravo smo više primijetili dizajnerske situacije po kojima se kuži kako su igre nekada bile manje očigledne u rješenjima određenih situacija, pogotovo onih koje za rješenje koriste naizgled sasvim drukčiju akciju glavnog lika i sl. Poput guranja nečega u stranu što ne liči na pokretnu platformu kako bi mogli proći dalje, iako već postoji prolaz dovoljno širok da sugerira kako glavni lik može proći u tom smjeru no to mora učiniti s lebdećim vozilom (jer je ispred nas voda) koji pak nema baš komotan prilaz nego se s njim treba probiti po lokaciji koja uopće ne ostavlja dojam kako se po njoj može proći u tom vozilu – vrlo nesugestivno, a takvih situacija je još. Podsjetilo nas kako smo nekada isprobavali svakakve kombinacije u igrama, čak i one koje se ne čine izglednima. I ne mislimo kako je to nužno loše, moderne igre često trebaju nuditi više izazova.

Što donosi ovo izdanje i hoće li privući nove igrače?

Kolekcionari i ljubitelji originala (pa i kasnije HD verzije igre) svakako će cijeniti što pored novih tekstura u 4K rezoluciji i većinom stabilnih 60 fpsa (u verzijama za PS5, XSX i PC koji imaju opcije koje preferiraju rezoluciju i stabilnost frame ratea), odnosno u 30 fpsa na Switchu (verziju koju smo i mi igrali u želji da ovaj put igru iskusimo i “u rukama”), ovo izdanje donosi i pozamašnu galeriju koja dokumentira pretprodukciju i razvoj igre, a tu je i dosta kozmetičkih dodataka (za Jade, Pey’J, Double H i vozila, ali i neka koja nas povezuju s potencijalnim nastavkom) te mod prolaska u Speed Runu za one najzagriženije. Što se tiče novih igrača, ako se nas pita te iako smo sigurno pod utjecajem nostalgije, mi ju preporučujemo u ovom izdanju ne samo zbog upoznavanja s igrom kultnog statusa, nego i zbog toga što ona i danas isporučuje u konačnici zabavno iskustvo s još uvijek atraktivnom i zanimljivom pričom ali i onim najvažnijim – osjećajem da se igra nešto drukčije koliko god da se čini poznato u izdvojenim segmentima igrivosti.

Recenzentski primjerak igre ustupio izdavač.