Svaki put kad se uhvatimo igara koje lupaju na nostalgiju pitamo se (nas nekoliko starijih iz redakcije) koliko oni čarobni elementi iz naših sjećanja djeluju na naše potpuno objektivno mišljenje. Naravno da smo cinični i da je nemoguće biti objektivan, ali zaista bi voljeli znati kako pristupiti nečemu što smo igrali kao klinci i uz što nas vežu neka sasvim drukčija sjećanja. Ili, kao u slučaju Reza kojeg smo prvo igrali u originalu u verzijama za

na Dreamcast i PlayStation 2 davne 2001. godine, koji nas podsjeća na sve arkadne pucačine iz vremena prošlog stoljeća, na vektorsku grafiku, zadimljene automat klubove i sintetične zvučne efekte, Tempest, Kraftwerk, Max Headrooma i mnoge druge stvari ne nužno vezane za gaming nego naprosto na to vrijeme. Ultimativna verzija igre, kako su je tada prozvali autori igre, izašla je za PS4 i originalni PS VR prije skoro sedam godina. Igrali smo ju i tada i bila je jedna od najboljih za PS VR, a u međuvremenu je izašla i na Steamu te za drugi VR uređaj Quest. Što onda verzija za PS5 i PS VR2 konkretno donosi u odnosu na ove spomenute? I je li Rez Infinite još uvijek onako jako zabavna igra ili pak jako lupa na nostalgiju?

Najbolji način igrati Rez Infinite

Ekskluzivna poboljšanja i novosti u verziji igre za PS5 i PS VR2 su 4K rezolucija, HDR te ritmički podražaji na haptici kontrolera VR Sense i naglavnom uređaju. Na papiru možda ne zvuči puno, no u VR-u s rezolucijom 2000×2040 po oku i sa 120 Hz uz 3D zvuk, te uz opcije ciljanja samo

pogledom ili s kontrolerom VR Sense, Rez Infinite može vam vratiti želju ponovno uletjeti u sintetički svijet igre kako bi možda opet lovili najbolji hi-score. Ako ste pak propustili odigrati ju ranije, još bolje – ovo je apsolutno najbolji mogući način za odigrati igru. Jer iako je Rez Infinite u osnovi dizajnirana prije dva desetljeća, uvjereni smo kako su dizajneri imali VR u mislima – gdje “zaista letimo” kroz virtualnu mrežu podataka i uz ritam označavamo protivnike u što većem nizu prije nego što pošaljemo rakete a njihovo uništenje. Rez Infinite ima moć da ponese igrača. Toliko da ga odigrate u jednom naletu – svih pet područja. Tim više jer nove kontrole, bilo pogledom ili preciznim usmjeravanjem kontrolera VR Sense, čine igru značajno lakšom neko u verziji za PS4. Rekli bi i zabavnijom, jer se sve odvija dovoljno brzo da pomislite kako ste računalo a ne čovjek, a opet dovoljno sporo da ne izgubite kontrolu i prepoznavanje svega na ekranu. Zapravo je divno čudo kako je to autorima uopće pošlo za rukom.

Dugovječno, ali kratko

S druge strane možda je ta lakoća igranja u najnovijoj verziji otkrila nedostatak novog sadržaja. Nekoliko novih razina i ideja. Jer kada skužite kako PS VR2 i VR Sense sjajno odgovaraju igrivosti, vjerojatno ćete poželjeti novih iznenađenja.

Više korištenja svih 360 stupnjeva prostora, novih protivnika ili trenutaka kao što je onaj s “trčećim čovjekom” iza naših leđa ili ultrabrzim bossom kojeg ne stignemo naciljati jer juri po kružnici kao Ryan Gosling u Grijesima očeva (The Place Beyond the Pines). I prilično smo sigurni kako nije (samo) do nostalgije, jer Rez Infinite se čini kao bezvremenska igra koja će biti zabavna i novim generacijama. Rez Infinite na PlayStationu VR2 je zaista ultimativno iskustvo, ali iskustvo koje se može iskusiti u nekoliko dana kada ćete vjerojatno poželjeti još.